Spašavajući svoje trenutne pozicije u vlasti, rukovodstvo Republike Srpske je spremno ponuditi životni prostor i prirodne resurse na kojem živi trećina stanovništva tog entiteta. Koje mjesto zauzimaju etika i ekonomija, a koje lični pragmatizam?

Predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik je, barem prema učinjenim potezima u Narodnoj skupštini RS, odlučio sprovesti u djelo najave o protivustavnom prisvajanju ingerencija koje su na državnom nivou.

Vratimo li se unazad, sve je zapravo počelo retoričkom bitkom za kontrolu prirodnih resursa, odnosno kontrolu nad finansijskim tokovima na račun zajedničkog prirodnog blaga, koji je nakon rasprodaje nekadašnje društvene imovine još preostalo.

Razvojem političke situacije, prvostepenom presudom na Sudu BiH i osudom na godinu dana zatvora i šestogodišnjom zabranom vršenja dužnosti entitetskog predsjednika, a potom raspisivanjem potjernice, rukovodstvo Republike Srpske kao da igra na posljednju kartu – dati koncesiju strancima nad prijeko im potrebnim rudama za kupovinu vremena i podršku u političkim bitkama. Nakon prvobitnih želja da se posao dodijeli mađarskim kompanijama preko dogovora sa predsjednikom te zemlje Viktorom Orbanom, u igru se uvlače i Amerikanci.

‘Sve ću da ti dam samo da zaigram’

“Za razgovor o mineralima spreman sam govoriti isključivo sa Trumpom. U istočnom regionu Republike Srpske, blizu granice sa Srbijom, postoje značajna nalazišta litijuma, magnezijuma i drugih minerala. Neka procjena je da njihova komercijalna vrijednost prelazi 100 milijardi dolara“, kazao je Dodik, nudeći ubrzavanje izdavanja svih potrebnih rudarskih dozvola američkim kompanijama koje izabere Trumpova administracija.

Lokalno stanovništvo na istoku entiteta je već iznijelo svoj stav. Protive se iskopavanjima minerala i uništavanjem životne sredine. Osam udruženja građana, ekoloških aktivista, struktura vlasti u Loparama i Bijeljini su upućivali građansku inicijativu Narodnoj skupštini RS da donese Odluku o moratorijumu na dodjelu koncesija za geološka istraživanja i za eksploataciju mineralnih sirovina, ruda i drugih resursa na području planine Majevice. Ustavni sud Republike Srpske je donio Odluku o neprihvatanju inicijative.

“Stanovništvo ovog regiona je već pokazalo odlučan otpor otvaranju rudnika litijuma i drugih kritičnih mineralnih sirovina na čitavoj Majevici. Shodno tome, tokom prošle godine prihvaćena je Inicijativa od resornog ministarstva ekologije da se pokrene proces zaštite područja u skladu sa Prostornim planom RS kao Park prirode, takođe je prihvaćena i naša Građanska inicijativa „Majevica: Park prirode, a ne rudnik litijuma“ sa sakupljenih 6.057 potpisa građana Lopara, Ugljevika, Bijeljine i Zvornika i koja se trenutno nalazi u proceduri NSRS“, poručuje Snežana Jagodić Vujić, predsjednica Ekološkog udruženja „Eko put“ iz Bijeljine.

Ubrzavanje procesa na dodjeli koncesija

Međutim, očigledno su te namjere prestigle želje vlasti da što brže okončaju svoj dio posla i strancima izdaju koncesije. Na to upozoravaju i zainteresovani građani Tuzle i njihovi predstavnici u Gradskom vijeću Mirnes Ajanović i Omer Berbić koji traže razmatranje ekološke ugroženosti Tuzle usljed planirane eksploatacije litija na Majevici i donošenje konkretnih zaključaka o zaštiti životne sredine i zdravlja građana.

„Na osnovu dostupnih informacija, [švajcarska] kompanija Arcore AG je u završnoj fazi dobijanja koncesije za eksploataciju litija na Majevici, u blizini rijeka, što predstavlja ozbiljnu prijetnju vodenim resursima, zemljištu i zdravlju građana Tuzle i Tuzlanskog kantona. Za rudarenje litija koriste se toksične hemikalije, uključujući sumpornu kiselinu, koje mogu izazvati trajna zagađenja podzemnih voda, a povećan je i rizik od klizišta“, naveli su Ajanović i Berbić.

„Po saznanju da je podnesen Zahtjev za dodjelu koncesije, o čemu smo saznali iz medija, jer od resornog ministarstva rudarstva nam nikako nije stizao odgovor šta je sa tim, organizovali smo svi zajedno – građani, aktivisti, eko udruženja, lokalne vlasti, Javni skup u Loparama 12. marta koji je bio izuzetno posjećen. Sljedeći planiramo održati u Bijeljini početkom aprila mjeseca i taj skup je planiran da bude regionalnog karaktera. Prenijeli smo jasnu poruku da ne želimo tu opasnu privrednu djelatnost u gusto naseljenom području Majevice koje pokriva osam jedinica lokalne samouprave i Brčko distrikt deveti. Tu poruku ćemo još jasnije i glasnije saopštiti u Bijeljini. Borimo se i borićemo se svim pravnim sredstvima da zaštitimo našu vodu, da ostane zdrava, a ne otrovana. Time ćemo zaštiti i čitav biodiverzitet regiona Majevice i Semberije“, tvrdi Jagodić Vujić.

Da je priča o političkom poslu i ličnom spašavanju u pitanju, govore i stavovi opozicione predsjednice Narodnog fronta Jelene Trivić, koja smatra da je „Milorad Dodik spreman da pokloni Republiku Srpsku i sve što joj pripada samo da se izvuče iz situacije u kojoj se trenutno nalazi. Dodik je vođen pregovorima koje vode SAD i Ukrajina, dobio ideju da pokloni rijetke metale Amerikancima, ali ne za posredovanje u pregovorima o miru, nego kao adut u sukobu sa pravosudnim institucijama“.

Stranci jedini pobjednici

Novinar i urednik, te politički analitičar Mladen Bubonjić procjenjuje da su sukobi oko vlasništva nad imovinom i rudnim resursima između [entiteta] Republike Srpske i [države] Bosne i Hercegovine tema koja traje mjesecima, a da dodatni problem stvaraju međunarodne kompanije koje su veoma zainteresovane za brzi ulazak na tržište.

„Ipak, ponuda za iskopavanje litijuma Amerikancima možda nije uzrok, već posljedica trenutne krize. Moguće je da Dodik ovim potezom pokušava da sebi obezbijedi političke i pravne ustupke, nudeći ekonomske beneficije stranim investitorima u zamjenu za zaštitu ili ukidanje sankcija. Tako kontrola nad rudnim bogatstvima postaje ne samo izvor prihoda, već i način očuvanja političke moći“, stava je Bubonjić.

Apsurdnost situacije je da izabrani političari propagiraju zaštitu naroda i nacionalnih interesa ustupajući prirodne resurse, okoliš i osnovne životne potrebe vlastitog stanovništva strancima na uništavanje, iako se građani tome protive.

„Eksploatacija prirodnih resursa u Republici Srpskoj često nailazi na jak otpor građana. Entitetska vlast pokušava da kroz izmjene zakona onemogući lokalnim zajednicama da odlučuju o rudarenju na svojoj teritoriji, prebacujući tu nadležnost na entitetski nivo. Time se stanovnicima oduzima pravo da utiču na odluke koje direktno pogađaju njihovu sredinu, dok se vlastima omogućava da rudne resurse dodjeljuju investitorima bez saglasnosti lokalnog stanovništva“, poručuje Bubonjić, prognozirajući ubrzavanje procesa.

Primjeri već postoje

„S obzirom na dosadašnje koncesione ugovore u Republici Srpskoj, vjerovatno će vlast pokušati da ubrza odluke koristeći obećanja o ekonomskim koristima i novim radnim mjestima. Međutim, u stvarnosti bi kontrola nad rudnim resursima prešla u ruke stranih kompanija, dok bi RS imala ograničenu moć i primala samo rudne rente, koje su daleko manje od profita koji ostvaruju investitori“, zaključuje Bubonjić.

Dobit od rudne rente mogu procijeniti na primjeru iz Vareša, gdje strana kompanija već provodi iskopavanja i koja procentualno zauzimaju zanemarivu brojku u odnosu na vrijednost na transportovanu vrijednost u inostranstvo. Prema vlastitom Izvještaju kompanije Adriatic Metals radi se o 568.444 konvertibilnih maraka (312.815 dolara) ili manje od jedan posto od prodaje (27 miliona američkih dolara) metala koje su ekstraktovali, uz opasku da je to tek polovina iskopanog resursa, kojega u 2025. godini planiraju povećati za osam puta.

„Ako neko izražava volju za spas naroda, onda bi valjda trebalo da posluša i volju tog istog naroda koji ima sva prava da aktivno učestvuje u razvoju vlastitog društva. Nuđenje naših prirodnih bogatstava bilo kome, bez dozvole zajednica koje tu žive, svakako liči na politički pragmatizam i pokušaj ličnog spašavanja, jer ne znaš kako i šta dalje“, pita se Snežana Jagodić Vujić.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Alen Jazić/Foto: Fena)