Stotine hiljada obroka na godišnjem nivou podijeli se u Narodnoj kuhinji „Imaret“ u Tuzli. Pomaže vlast, ali i građani.

Timu Alić su životne muke prisilile da postane stalna korisnica Narodne kuhinje. Obroci su, kaže, dobri, ali ono što posebno hvali je odnos zaposlenika prema svakom od korisnika.

“Da mi nije narodne kuhinje, ja ne bih imala šta jesti. Ne radim, nemam nikakvih primanja. Ja i dijete se borimo u Narodnoj kuhinji, to nam je sve“.

I Šazija Bekić 30 godina ovdje dolazi po obrok. Dok plati režije, priča nam, za hranu ne ostane ništa.

„Mala penzija, ne može se na kraj izaći. Djeca ne rade nigdje, nemam od njih ništa. Da mi nije kazana moga, ja ne znam kako bih živjela“.

Korisnika kuhinje iz godine u godinu je sve više, egzistencija je sve ugroženija, jer svakodnevno poskupljuju namirnice. Kuhinja trenutno ima 2.800 korisnika, a obroci su osigurani i vikendom, iako kuhinja ne radi.

„Petkom dijelimo dupli hljeb, odnosno suhi obrok. Za vikend – zavisi šta imamo. Većinom su konzerve, nekada naše kurbansko meso ako vidimo da imamo viška. Mi pripremamo 2800 obroka, vozimo na 23 punkta. To je Gračanica, Lukavac, Srebrenik i Kalesija“, navodi Mensura Husanović, direktorica Narodne kuhinje Imaret.

Svake godine Imaretu je potrebno oko 170 tona brašna, a samo u prošloj godini u ovoj kuhinji pripremljeno je i podijeljeno oko 900 hiljada obroka. Osim redovnih obroka, u vrijeme muslimanskog mjeseca ramazana, za osobe koje nisu njihovi korisnici, a koji su u stanju potrebe, pripremaju se i iftari koje voze na kućni prag.

„Svi naši osnovni odbori su aktivirani tokom ramazana. I gledamo da pomognemo svakome, makar u toku ovog mjeseca da dođemo na kućni prag. Svakodnevno pripremamo oko 250 iftara, vozimo na kućni prag. Pripremamo i kolektivne iftare. Prvi dan mjeseca ramazana, 1. marta, bili smo u Srebrenici, gdje smo pripremali kolektivni iftar. Obilježili smo Dan nezavisnosti u Srebrenici i tako smo počeli ramazan“, dodaje Husanović.

Izreka kaže da nije glad u svijetu zato što ne možemo nahraniti siromašne, već zato što ne možemo nahraniti bogate. Nažalost, kada pogledamo oko sebe i vidimo koliko se to ljudi u našoj državi hrani u narodnim kuhinjama, stječe se utisak da ova izreka postaje sve očiglednija svakodnevnica našeg društva.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autorica: Azra Bećirović)