Prevencija maloljetničke delinkvencije uključuje jačanje porodičnih veza, poboljšanje obrazovanja, kao osiguravanje pristupa zdravstvenim i socijalnim uslugama. No, da bi se ova neželjena pojava svela na minimum, neophodno je osigurati odgovarajuće rehabilitacione programe za mlade počinioce, da bi se smanjila vjerovatnoća ponavljanja prestupa i potaknulo njihovo usmjeravanje prema pozitivnim životnim vrijednostima. Jedan od dva odgojna centra u Federaciji Bosne i Hercegovine je u Tuzli, a uposlenici se trude da kroz niz radionca u školama, mlade upoznaju o društveno nepriprihvatljivim ponašanjima i njihovim posljedicama.

Razlozi za maloljetničku delinkvenciju su raznoliki, a mogu uključivati socijalne, ekonomske, ali i porodične faktore. Nijedno dijete se ne rađa kao delinkvent. Njegovo neprimjereno ponašanje često je posljedica nedostatka nadzora, lošeg utjecaja okoline, te porodičnih problema. A kada problem eskalira, maloljetnik se upućuje u Odgojni centar u Tuzli.

“Otac ga, možda, tuče, zlostavlja… i on nema samopouzdanja. Jedina smo ustanova u kantonu koja radi ‘jedan na jedan’. Moraš biti i brat i sestra i otac i majka i nena i djed. Moraš s njim sve biti da bi ti se otvorio”, ističe Faruk Durmić, direktor JU Odgojni centar TK-a.

Osim lošeg okruženja, koje od maloljetnika pravi osobu za koju je pogrešno, zapravo normalno ili možda trend, disfunkcionalne porodice također su pogodno tlo stvaranje prijestupnika.

“Međutim, to nije pravilo. Imamo slučajeva da dolaze djeca gdje su porodični odnosi sasvim uredu i ne postoje problemi, nego su to problemi lične prirode djeteta koje ispoljava određene oblike društveno neprihvatljivog ponašanja. Uglavnom, dosta djece dolazi zbog problema u porodici”, pojašnjava Marina Tomić, pomoćnica direktora za izvršenje odgojne mjere u JU Odgojni centar TK-a.

A kada zakažu roditelji, okolina, pa i školstvo i kada već dođe do problema, dijagnostika i opservacija maloljetnih počinilaca krivičnih djela vrši se po nalogu suda i tužilaštva. Tada institucije donose odluku koliko će vremena maloljetnik boraviti u Centru.

“Maloljetnik u naš centar dolazi na određeni broj sati tokom dana, ali ne manje od 14 niti više od 30 dana. I na cjelodnevni boravak, gdje maloljetnik boravi 24 sata u našoj ustanovi. S tim da ga moramo puštati u školu i na vannastavne aktivnosti, ne manje od 15 dana niti više od tri mjeseca”, navodi Durmić.

Odgojni centar samo je u prošloj godini u školama Tuzlanskog kantona realizirao 67 radionica kojima je obuhvaćeno 1.816 učenika. Cilj je upoznati maloljetnike o krivičnim posljedicama koje nose određene vrste društveno neprihvatljivog ponašanja, a sve kako oni ne bi dolazi u iskušenja krivičnih djela. Također, veliki problem današnjice su igrice i društvene mreže, zbog kojih obrazovanje zakazuje, a iz škola nerijetko izlaze učenici koji ne znaju čitati ili pisati.

“Šokantno je da djeca 9. razreda ne znaju čitati, pisati, množiti, dijeteliti, sabirati, oduzimati”, ističe Selma Softić, stručni saradnik za obrazovanje u JU Odgojni centar TK-a.

“Najčešće su to djeca koja spadaju u kategoriju ispodprosječne inteligencije, to je moje iskustvo. Nekada prosjek, ali često ispoprosječni, pogotovo neverbalnih sposobnosti. Što se tiče emocija, često je zastupljena agresivnost, nepovjerenje u okolinu, često je sampoštovanje narušeno kod te djece”, navodi Larisa Ljubunčić, psiholog u JU Odgojni centar TK-a.

A kada se prijestup dogodi, mnogi u Centar dolaze sa dozom straha, zamišljajući da je Centar zatvor. No, kada završe odgojni proces, iz njega izlaze zadovoljni i što je najvažnije, krivična djela ne čine ponovo.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autorica: Azra Bećirović)