Evo nas opet, dragi građani, u još jednom pravosudnom cirkusu! Na ponovljenom suđenju Fikretu Hodžiću, direktoru “Srebrene maline”, tužilac Džermin Pašić tvrdi da nije bilo povrede prava na pravično suđenje jer je krivično djelo jasno opisano u optužnici. S druge strane, Hodžićeva advokatica insistira da njen klijent nije ni znao za šta ga terete, pa se nije mogao adekvatno braniti.

Podsjetimo, Ustavni sud BiH je već utvrdio da je Hodžiću povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer nije bio upoznat s tačnom optužbom. Ali, eto, tužilac sada tvrdi suprotno. Ko je ovdje lud? Da li je moguće da se u našoj državi optužnice pišu tako da ni sami optuženi ne znaju za šta ih terete?

Dragi građani, slučaj Fikreta Hodžića još jednom pokazuje kako tužilaštvo u našoj zemlji koristi pravosudni sistem kao alat za zlonamjerne i neutemeljene optužbe. U ovom slučaju, svjedočimo pokušaju da se primijeni zakon koji se u Republici Srpskoj, gdje je Hodžićeva firma registrirana, ne može koristiti za privatnike, već isključivo za službenike u javnom sektoru.

Republika Srpska je na vrijeme izmijenila svoje krivične zakone u skladu s evropskim standardima, jasno razdvajajući odgovornost službenika od privatnika. Međutim, tužilaštvo, u očiglednom nedostatku dokaza, pokušava primijeniti zakon Federacije BiH prema mjestu navodnog izvršenja, zanemarujući činjenicu da taj zakon nije primjenjiv na Hodžića kao direktora privatne firme. Ovo je zlonamjerno i pravno neutemeljeno.
Još je apsurdnije što tužilac pokušava krivotvorenje dokumenata predstaviti kao zloupotrebu službenog položaja. Ovo je “univerzalna” optužba koju tužilaštvo koristi kada nema konkretnih dokaza protiv privatnika. Ali da li se zloupotreba službenog položaja može odnositi na privatnika? Ne može! To je jasno definisano zakonom u RS-u, gdje se ovo krivično djelo odnosi samo na službenike javnih institucija.

Šta tužilaštvo radi? Umjesto da traži istinu i dokaze, koriste se zastarjelim i neprimjenjivim zakonskim odredbama, svjesni da će ovakvi slučajevi pasti na sudu. No, dok se sve ovo odvija, država i porezni obveznici snose ogromne troškove. Gubi pravda, gubi privreda, a najviše gube građani. Sve ovo bez ikakvih posljedica za tužioce koji ovakvim postupcima ugrožavaju pravni poredak.

Kao što je detaljno opisano u više puta u medijima, zakon donesen 1970-ih u bivšoj SFRJ kada je uprava preduzeča i imala položaj sličan službeniku, u Federaciji BiH nije nikada izmjenjen i prilagođen tržišnoj ekonomiji, te omogućava pravosudnim organima da privatnike terete za djela koja su namijenjena isključivo službenicima. U Republici Srpskoj, ovakve apsurdne situacije su eliminirane izmjenama zakona. Ali, šta se dešava kada se tužilaštvo ipak odluči na pravni eksperiment? Upravo ovo – pokušavaju se staviti privatnici u poziciju javnih službenika kako bi se konstruisali navodni prekršaji.

Ovo nije samo pitanje Fikreta Hodžića. Ovo je pitanje cijelog pravosudnog sistema i njegovog odnosa prema privredi. Pravda mora biti jasna, jednaka za sve i oslobođena manipulacija. Ako tužilaštvo nastavi ovakvim putem, ne samo da će pravosudni sistem izgubiti povjerenje građana, već će direktno ugroziti razvoj privrede i vladavinu prava. Vrijeme je da kažemo: dosta je bilo! Pravda nije improvizacija, a privatnici nisu mete za pravosudne eksperimente.Dodatno se moramo osvrnuti na sam tekst člana zakona o zloupotrebi službenog položaja, koji tužilaštvo koristi kao osnov za optužnicu. Taj član je toliko nejasno i rastegljivo napisan da bi, uz malo kreativnosti ili zlonamjernosti, svako ostvarivanje profita ili koristi u vlastitoj firmi moglo biti tretirano kao krivično djelo. Zamislite apsurd takvog zakona u kontekstu privatnog sektora!

Član zakona glasi, ako se zloupotrebe moguće alternative: “Službena osoba u Federaciji koja iskorišćavanjem svog službenog položaja ili ovlašćenja pribavi sebi ili drugom kakvu korist, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.” Ovaj “kaučuk” zakon, koji se može rastegnuti na sve i svašta, otvara vrata za neutemeljene optužbe protiv privatnika. Šta znači “pribavljanje koristi”? Da li to podrazumijeva i vođenje uspješne firme? Ostvarivanje profita? Odluke koje su bile legalne, ali su se kasnije nekome učinile problematičnima?

Vrijeme je da se zakon jasno definiše i ograniči njegova primjena na službene osobe u javnim institucijama, kako je i zamišljen. Pravda ne može počivati na rastegljivim i dvosmislenim zakonima koji omogućavaju manipulacije i zloupotrebe. Ovakva pravna nesigurnost mora prestati!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku TIP.ba.

(TIP/Autor: Zoran Blagojević/Foto: Arhiva)