Već jednoipogodišnja sapunica sa UKC-om Tuzla, uz okončanje one s nabavkom linearnog akceleratora, postala je politička igračka vlada Federacije i TK-a (SDP-a i SDA?), a inate i kaprice plaćaju, naravno, pacijenti.

Slikovito rečeno, iz aviona se vide panika, nemoć i bezizlaz, kojima ovih dana zrači Vlada Tuzlanskog kantona zbog statusa Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli – nakon isteka 21. novembra, roka koji je Ustavni sud Federacije BiH presudio za njegov povrat u prijašnje stanje, sa osnivačkim pravima i obavezama Federacije i TK-a, upisanim u sudski registar. Jednoipogodišnja trakavica je započeta u maju 2023, kada je Skupština TK-a ukinula Federaciju kao suosnivača UKC-a. U međuvremenu je bilo pratećih lomova i korekcija, u stilu puj pike, ne važi. Vlada Federacije je nametnula Upravni odbor, koji nije mogao ni primirisati UKC-u, a vrhunac je bila tužba premijera Federacije Nermina Nikšića Ustavnom sudu, koji je 21. maja ove godine dao rok od šest mjeseci za vraćanje statusa UKC-a u legalno stanje – da su suosnivači Federacije i Kanton.

Uz trenutnu klimu u vezi s UKC-om, u oči pada i to da je – po našem starom, naopakom običaju – ova tema odavno do grla u mulju politike. Bez imalo skrupula, ščepala je i ovaj UKC kao plijen, koji ide iz ruku jedne u ruke druge vlasti u TK-u. Pri čemu se, dakako, ne vodi računa o tome da sve to vidi javnost najmnogoljudnijeg kantona u Federaciji, u kojoj ima i onih čija inteligencija nije na nuli. Pa se vidi da je nekad ugledna medicinska kuća pretvorena u igračku, u kojoj se vlada, odluke donose i stranačko-politički računi namiruju preko leđa onih kojima UKC služi i koje niko ne pita šta o tome misle iako sve plaćaju iz svojih džepova.

Kada je u maju prošle godine Skupština TK-a ukinula Federaciju kao suosnivača, jer Vlada Federacije (ni prva Nikšićeva, ni 8-godišnja Fadila Novalića) nije potpisala ugovor o međusobnim pravima i obavezama po odluci Parlamenta Federacije iz 2013. godine, plus nezadovoljstvo iznosom para, koje je tuzlanski dobio u odnosu na mostarski i sarajevski UKC, počela je rašomonijada, koja se nije htjela ni brzo, ni jednostavno okončati. A pošto se sve zbivalo uz diletantski traljavo, godinu i po razvučeni i dvaput propali tender za nabavku linearnog akceleratora u UKC-u i osuđenost onkoloških pacijenata da idu na terapije u Sarajevo, Mostar i Zenicu, jedini zaključak je da je politika, i u ovom slučaju, izopačila ono čega se latila.

Preokret se zbio, usred prošlog ljeta, u indirektnom priznavanju vlasti TK-a da se ipak malo zaigrala. Skupština TK-a je odlučila da Federaciji ponudi peglanje odnosa. Odgovor je bio nametanje Upravnog odbora, paralelnog onome koji je izabrala Vlada TK-a, pa se dobilo dvovlašće, što je drugo ime za blokadu. I za put UKC-a ka spadanju na nivo kantonalne bolnice, ka ugrožavanju tercijarnih usluga, i to ne samo građanima TK-a, ka onemogućavanju UKC-a da bude obrazovna osnova za studente i srednjoškolce medicinske struke, te, u konačnici, ka “vještom” UKC-ovom pretvaranju u igračku (prćiju) u okviru političko-stranačko-minderskih računa, inata, netrpeljivosti i personalnih animoziteta.

Uz čudno prigušenu reakciju javnosti, oglašavaju se neki stranački i likovi iz vlasti TK-a. Pa će Dževad Hadžić, čelnik SDP-a TK-a i poslanik Skupštine TK-a, apelovati na Tužilaštvo, jer “Vlada i Skupština TK-a nisu ništa učinile da implementiraju tu presudu”. Hadžić ignoriše ili ne vjeruje SDA-ovom premijeru TK-a Irfanu Halilagiću, koji kaže da se već godinu traži susret s federalnim premijerom Nikšićem i da je Vladi Federacije upućen nacrt ugovora o suosnivačkim odnosima, ali bez uspjeha. Ne pije vode ni ono što Emir Softić, predsjednik Upravnog odbora UKC-a, zove nevjerovatnim “da na ovoliko obraćanja federalnim institucijama, federalnom Parlamentu, federalnoj Vladi i federalnom Ministarstvu zdravstva nismo dobili nikakav odgovor na naše upite, odnosno naše apele da započnemo pregovore”, pa tvrdi da Vlada FBiH ne želi kontakt.

Rok iz presude Ustavnog suda Federacije za vraćanje tuzlanskog UKC-a na fabričke postavke istekao je 21. novembra. Vlada TK-a je usvojila dokumente u vezi s ugovorom, održala vanrednu sjednicu i uputila Sudu zahtjev za produžetak roka primjene presude. Jer, ako se po njoj ne postupi, prestaje primjena svih akata o radu UKC-a i pružanje tercijarne zdravstvene zaštite. To nosi nesagledive posljedice po pacijente, produbljuje postojeće, ionako velike problema na UKC-u, te ukida njegovu obrazovnu funkciju. Za opoziciju u TK-u, to je nazadak u okvire kantonalne bolnice, a za aktuelnu vlast znak nerazumijevanja politički suprotne Vlade Federacije, ciljano uperene protiv Tuzlanskog kantona (zdravstvo, putna blokada, energetika, itd), kao drevne žrtve maćehinskog odnosa (ne samo aktuelne) vlasti Federacije i države Bosne i Hercegovine.

Uz suprotstavljene i nabrušene strane, rješenje se i ne naslućuje. Kao da neko izbjegava istinu, a neko je frizira. Da li onaj ko tvrdi da se vlast TK-a ne želi odreći poligona za stranačko-političke muljaže, u koji je UKC pretvoren? Ili onaj po kome vlast Federacije kažnjava građane Tuzlanskog kantona jer su, i na minulim lokalnim izborima, pokazali kome su skloniji i kome više vjeruju? Ono najvažnije – hoće li neko za sve ovo odgovarati? – zasad je u drugom planu.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić/Foto: Ilustracija)