Originalni dokumenti kao što je Rezolucija sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u Mrkonjić-Gradu 25/26. novembra 1943. godine, kojom su se Srbi, Hrvati i Muslimani opredijelili za obnovu državnosti Bosne i Hercegovine, te Deklaracija o pravima građana sa Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog 1. juna 1944. godine u Sanskom Mostu, samo su dio iznimno važne građe koja govori o historijskim odlukama donesenim u tom periodu za Bosnu i Hercegovinu, a koji se nalaze u depou Arhiva Bosne i Hercegovine.

Fuad Ohranović, zamjenik direktora Arhiva Bosne i Hercegovine, govorio je za agenciju Anadolija  o arhivskoj građi koja svjedoči o obnavljanju državnosti Bosne i Hercegovine.

U sklopu dokumentacije koja se odnosi na tri zasjedanja ZAVNOBiH-a (treće održano 1945. u oslobođenom Sarajevu) među dokumentima sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u Mrkonjić-Gradu nalazi se cjelovita originalna dokumentacija koja sadrži spisak vijećnika, poredanih abecednim redom zaključno sa Milošem Zekićem, iz Šekovića, pod rednim brojem 170.

“Arhiv Bosne i Hercegovine posjeduje arhivsku građu Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), koji je bio organ narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu. ZAVNOBiH je u tom periodu imao tri zasjedanja. Prvo je bilo 25/26. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu. Drugo je bilo od 30. juna do 2. jula 1944. u Sanskom Mostu i treće je bilo 26. aprila 1945. godine u Sarajevu”, kazao je Ohranović.

Podsjetio je da je tada ZAVNOBiH transformisan u Narodnu skupštinu Republike Bosne i Hercegovine.

“Kada je u pitanju ta arhivska građa, ona se nalazi u devet arhivskih kutija, a koje se čuvaju u Arhivu Bosne i Hercegovine. U prvoj arhivskoj kutiji se nalazi na neki način najzanimljiviji dokument. To su oni akti koji se odnose na sama zasjedanja ZAVNOBiH-a. To su materijali, spiskovi vijećnika i njihovi govori, te tekstovi rezolucija koje su usvojene na tim sjednicama. U ostalim arhivskim kutijama se nalaze akti Predsjedništva, dakle rukovodstva ZAVNOBiH-a, koje je imenovano na tim zasjedanjima i koje je na neki način radilo kao neka vrsta izvršnog organa između sjednica ZAVNOBiH-a”, istakao je Ohranović.

Među arhivskom građom su i radni materijali, planovi i programi organa ZAVNOBiH-a, koji se odnose na različite oblasti – pravosuđe, ekonomiju, šume i rude, poljoprivredu, stočarstvo, građevinske radove…

“Ta arhivska građa služi kao značajan arhivski izvor, ne samo za ovaj dio koji je najinteresantniji javnosti, a koji se odnosi na vraćanje državnosti Bosne i Hercegovine na zasjedanjima ZAVNOBiH-a, nego i kako su u tom periodu tadašnje vlasti planirale određene razvojne projekte u različitim oblastima. Kako su vidjeli i planirali razvoj Bosne i Hercegovine, po različitim segmentima. Kada je riječ o ZAVNOBiH-u, u ovom slučaju Dan državnosti Bosne i Hercegovine koji je vezan za 25. novembar, tada je vraćena državnost Bosni i Hercegovini, nakon 1929. godine kada je prvi put, nakon nekoliko stoljeća, razbijen teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, podjelom na banovine”, pojasnio je Ohranović.

Podsjetio je da je 1929. godine Kraljevina Jugoslavija podijeljena na banovine.

“Nakon toga, 1939. godine dolazi do Sporazuma Cvetković – Maček, koji nikada nije realizovan do kraja, do početka Drugog svjetskog rata, a u kojem je Bosna i Hercegovina podijeljena između Srbije i Hrvatske. Dakle, ZAVNOBiH ima veliki značaj jer je vraćena državnost Bosni i Hercegovini i to je jedan od najznačajnijih historijskih trenutaka u hiljadugodišnjoj historiji naše domovine Bosne i Hercegovine”, kazao je Ohranović.

Istakao je da se često u ovom periodu spominje i tekst rezolucije koji se odnosi na ravnopravnost naroda u Bosni i Hercegovini, a koja je donesena na Prvom zasjedanju. Naime, koji se odnosi na ravnopravnost Bošnjaka, tada Muslimana kako su se zvali sa velikim “M”, Srba i Hrvata.

“Što je dodatno potvrđeno i Rezolucijom na Drugom zasjedanju u Sanskom Mostu. Tada je ZAVNOBiH na neki način priznao ravnopravnost naroda u Bosni i Hercegovini. Nažalost, nakon 1946. godine, to je načelo u potpunosti zaboravljeno kada su Bošnjaci u pitanju. Bošnjaci su morali čekati skoro 30 godina da budu prepoznati u sistemu kao ravnopravan narod. Dakle, nažalost, načela ZAVNOBiH-a nakon Drugog svjetskog rata, u smislu ravnopravnosti naroda nisu poštovana do kraja. Za razliku od Srba i Hrvata, Bošnjaci su se na popisima stanovništva do kraja ’60-ih, odnosno početka ’70-ih, mogli izjasniti jedino kao neopredijeljeni ili kao Jugosloveni”, naglasio je Ohranović.

Podsjetio je i na riječi tadašnjeg visokog funkcionera Komunističke partije Milovana Đilasa koji je rekao da se rezolucijama ne može rješavati status jednog naroda.

“To je jako zanimljivo uzimajući u obzir da su rezolucije ZAVNOBiH-a rješavale statuse, ne samo jednog nego i tri najveća naroda koja su tada živjela u Bosni i Hercegovini. Dakle, dva najznačajnija datuma za Bosnu i Hercegovinu su 25. novembar i 1. mart. Bez obzira na sve, 25. novembar je jedna od najsvjetlijih tačaka historije Bosne i Hercegovine, najznačajniji datum u historiji Bosne i Hercegovine jer je jasno da bez 25. novembra ne bi bilo 1. marta – Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine”, poručio je Ohranović.

Prema njegovim riječima, to je bilo vrijeme kada se mnogo toga moralo improvizirati zbog rata, različitih ofanziva i borbi protiv okupatora na prostoru Bosne i Hercegovine.

“Ova građa koja je sačuvana u Arhivu Bosne i Hercegovine, sigurno da nije cjelokupna građa, ali je sasvim dovoljna da se o ZAVNOBiH-u, njegovom radu i značaju, pišu studije i knjige i da se proučava. Mislim da je ova arhivska građa prvorazredni arhivski izvor za one koji se budu bavili ovim dijelom historije Bosne i Hercegovine”, pojasnio je Ohranović.

Mišljenja je da ako “pratimo slijed događaja, vraćanje državnosti Bosni i Hercegovini je, nakon svega što se dešavalo u periodu između dva svjetska rata, bio jako značajan potez.”

“Tada je u vrhu vladajućeg establišmenta bilo onih koji su smatrali da Bosna i Hercegovina treba da bude ili srpska ili hrvatska ili podijeljena između te dvije zemlje, odnosno da ne zaslužuje da bude jedna posebna administrativna teritorijalna jedinica. Ako bismo uporedili u životu jedne države značajne datume i dokumente, onda dokumenti ZAVNOBiH-a potpuno ravnopravno staju, rame uz rame sa Poveljom Kulina bana, sa ostalim dokumentima, poveljama bosanskih kraljeva, drugim dokumentima iz osmanskog perioda koji govore o kontinuitetu Bosne i Hercegovine…”, dodao je Ohranović.

Među arhivskom građom, osim odluka ZAVNOBiH-a, kao dokumentacija sa Prvog zasjedanja nalaze se i referati Đure Pucara, Rodoljuba Čolakovića, Osmana Karabegovića… Tu je i proglas vijećnika Muslimana, njih 36, koji su 26./27. novembra 1943. pozvali sve Muslimane u BiH da se priključe jedinicama Narodnooslobodilačke borbe kao jedinog ispravnog puta.

(TIP/Izvor: Agencija Anadolija)