Bosanskohercegovačka opera „Tvrtko, kralj bosanski“ rađena na muziku kompozitora Ammara Jažića, u režiji Dražena Siriščevića, uz pratnju Sarajevske filharmonije kojom će dirigovati maestro Josip Šego, bit će praizvedena na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo u petak, 29. novembra 2024. sa početkom u 19:30 sati.

Ammar Jažić je bosanskohercegovački kompozitor, koji je rođen 1987. godine u Sarajevu. Završio je Srednju muzičku školu na Odsjeku za timpane – udaraljke u klasi prof. Desanke Jovanović i prof. Davora Marausa. Tada je bio stalni član YIMSO (Simfonijski orkestar mladih simfoničara pri Europskoj uniji) sa kojim je nastupao širom Europe. 2009. diplomira, a 2010. godine, završio je magistarske studije na Muzičkoj akademiji UNSA gdje je, u klasi prof. Asima Horozovića i prof. Anđelke Bego-Šimunić, završio magistarski studiji odsjeka za kompoziciju sa simfonijom “Symphonia Islamica” za simfonijski orkestar, hor i soliste, koja je premijerno izvedena 24. oktobra 2010. godine. Kompozitor je brojnih vokalno-instrumentalnih kompozicija pretežno za simfonijske sastave od kojih se ističu “Svečana pjesme Bošnjačke zajednice kulture”, “Tajna zvana Bosna” (2022), te “Storia bosniaca” (2023) i druge.

Ammar Jažić je za Forbes BiH dao veliki intervju.

Šta vas je inspirisalo da napišete prvu bosanskohercegovačku nacionalnu operu, posebno posvećenu kralju Tvrtku I?

U proteklom periodu, tačnije prije tri godine, na inicijativu predsjednika Bošnjačke zajednice kulture, prof. Sanjina Kodrića, rodila se ideja da uradimo operu koja bi opisala i predstavila život bana, zatim kralja Tvrtka I Kotromanića. Kroz dodatno bavljenje idejom, odluka je pala da se libreto radi po motivima romanesknog predloška – romana “Ljetopis o kralju Tvrtku”, pisca Jasmina Imamovića, koji je libretisti Muameru Kodriću poslužio kao izvor historijskih i društvenih činjenica tog vremena.

Kako je izgledala suradnja s Muamerom Kodrićem u procesu stvaranja libreta?

U nedostatku opernih libretista u našoj zemlji, a smijem da kažem i u regiji, velika je odgovornost pala na pleća Muamera Kodrića koji je imao zadatak da motive iz romana, koji svoju radnju priča kroz lik ljetopisca Hotjana pretoči u direktni govor i radnju koju zahtjeva opera. Drugi, i smatram još teži zadatak, je bio vrlo kratak rok za izradu tog libreta što je za njega predstavljalo dodatni izazov. U svakom slučaju, iz ove suradnje se rodilo jedno prijateljstvo s Muamerom, koji je po mom mišljenju, a i riječima ljudi iz svijeta operne umjetnosti, ovaj libreto uradio vrlo uspješno, koncizno, sa jezgrovitim narativom koji se očituje u vrlo dinamičnoj formi teksta prilagođenog za komponovanje opere.

Kakav je značaj historije Bosne i Hercegovine, naročito srednjovjekovlja, za vaš rad i za razumijevanje savremenih prilika u BiH?

Kako sazrijevam, tako uistinu smatram da pogled u vrlo bogatu historiju našeg podneblja može da nam da odgovore na sve ono što nam se desilo, što se dešava, kao i da omogući da naziremo obrise onoga što bi nam se moglo desiti. Smatram da bi naše društvo moralo puno više i temeljitije istraživati i učiti o svojoj bogatoj historiji.

Kako vidite ulogu opere u očuvanju i popularizaciji bosanskohercegovačke kulturne baštine?

Velike evropske kulture su svoje vrhunce u opernoj umjetnosti živjele u toku 18. i 19. stoljeća, dok mi svoje operno stvaralaštvo držimo vrloskromnim, bez obzira na količinu historije i tema koje mogu biti izvor inspiracije za stvaranje novih naslova. U takvim okolnostima opera “Tvrtko, kralj bosanski” nastala je na neki način između različitih krajnosti – kao nastojanje da i naša umjetnička praksa ostvari ono što je davno ostvareno u drugim sredinama, ali da istovremeno takvo što ne bude suštinski zakašnjelo i anahrono.

Opera “Tvrtko, kralj bosanski” bavi se likom kralja Tvrtka kroz tri nivoa: lični, društveni i historijski. Koje od tih dimenzija smatrate najvažnijima za današnje društvo?

Sve velike opere su idejno i sadržajno slično konstruisane, tako da se kroz više nivoa obraćaju publici, pa tako i moja opera “Tvrtko, kralj bosanski”. Sada, nakon što je djelo završeno i treba da počne da živi svoj teatarski život, smatram da su društveni i historijski nivoi ove priče za nas u ovom vremenu najaktuelniji.

Pored historijskog značaja, operu ste posvetili svom ocu, Faruku Jažiću. Koliko je utjecaj vašeg oca na vaš umjetnički put i šta biste voljeli da publika osjeti kroz ovu operu?

Da, ovo djelo koje smatram svojim dosadašnjim vrhuncem, poklanjam svome ocu kojem zapravo dugujem svu ljubav i osjećaj koji imam za muziku. Ne bih ništa unaprijed da namećem u vidu onoga šta publika može ili treba da osjeti, već ostavljam nadu da će svi oni koji dođu poslušati ovu operu, izaći iz sale uspravne kičme i s pojačanim osjećajem ponosa što su stanovnici ove prelijepe zemlje.

Kako ste se nosili s izazovima u samom procesu komponovanja, s obzirom na to da je “Tvrtko, kralj bosanski” vaš prvi operni projekt?

Nakon niza simfonijskih i vokalno-instrumentalnih djela većinom programskog karaktera, ovo je moje prvo operno djelo. Obzirom da se ni na studiju komponovanja na Muzičkoj akademiji ne izučava opera kao forma, najviše sam bio vođen svojom vlastitom intuicijom i stvaralačkim žarom, što mi je dalo jasnu viziju kako ova opera treba da izgleda. To je za rezultat dalo da ovo moje prvo, ali smijem zasigurno reći, ne i posljednje operno djelo, dosta blisko korespondira sa vagnerijanskom muzičkom dramom koja je u odnosu na klasičnu operu dosta kompleksniji i zahtjevniji oblik operne forme.

Smatrate li da će “Tvrtko, kralj bosanski” postati dio obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini, kao i da li bi mogao imati međunarodnu percepciju?

Iskreno se nadam da će “Tvrtko, kralj bosanski” ući u obrazovni sistem, ne samo kao historijska činjenica i štivo koje će djeca taksativno da uče, nego da će postati živa umjetnost i operna predstava koju će srednjoškolci i studenti posjećivati u sklopu svog odgojno-obrazovnog programa. Ova opera itekako može “obići” regiju i Evropu kao predstavnica bh kulture, jer ovo djelo zapravo spada u domen nacionalnih opera koje su identitet kulture zemlje iz koje dolazi.

Opera “Tvrtko” bavi se temama ljubavi, politike, društvenih sukoba i refleksije prošlosti na sadašnjost. Koja je, prema vašem mišljenju, univerzalna poruka koju opera nosi?

Priča ove opera je vrlo široka i zahtjevna da bi je se moglo obujmiti jednom univerzalnom porukom. Glavno je da ova priča treba da prikaže širokogrudnost Bošnjana od srednjovjekovlja do dana današnjeg, te da kralj Tvrtko bude shvaćen kao kralj ujedinitelj svih prijašnjih naroda koji se danas trude pronaći neke sitne i beznačajne razlike koje smatram da u konačnici uopšte nisu ni velike ni bitne, te da smo svi mi na ovim prostorima zapravo vrlo slični i bliski jedni drugima.

Na kraju, šta za vas znači Bosna i Hercegovina, i kako osjećate vašu umjetnost unutar ovog konteksta?

Za mene Bosna i Hercegovina znači ovaj zrak koji dišem, zemlju po kojoj hodim, njene čiste vode koje pijem, mjesto gdje su moji korjeni i gdje je svaki čovjek koji ovu zemlju voli, cijeni i poštuje – moj. Umjetnost unutar konteksta koji se zove Bosna i Hercegovina je pojam kojem sam podredio svoj skoro pa cijeli umjetnički izričaj, te sam duboko u sebi svjestan da će to tako i da ostane.

Opera se realizuje u koprodukciji Bošnjačke zajednice kulture i Narodnog pozorišta Sarajevo, kaže Jažić i dodaje, “Zahvaljujem se Narodnom pozorištu Sarajevo, Operi NPS, Baletu NPS i Sarajevskoj filharmoniji”.

(TIP/Izvor: Forbes BH)