Ukupna srednjovjekovna prošlost Bosne po mnogo čemu je specifična u odnosu na ostatak Evrope, pa i naših susjednih zemalja. Posebno je interesantno pitanje sklapanja braka i prava žena, o čemu ćemo govoriti u ovom tekstu. 

– Jedan od glavnih razloga za to je geografska izoliranost jer Bosna je brdsko-planinska zemlja. Kroz hiljadugodišnju historiju, sve migracije, plemena i horde prolazile su kroz našu zemlju, što je Bosni dalo poseban mentalitet u smislu vjere, kulture i drugih aspekata – pojašnjava arheolog i historičar Enver Imamović. 

Crkva bosanska

U srednjem vijeku, u našoj zemlji, vladala je posebna vjera Crkva bosanska. 

– Veoma zanimljivo pitanje u tadašnjoj srednjovjekovnoj bosanskoj državi bilo je pitanje institucije braka. Bosanski brak bio je jedinstven u Evropi. U tadašnjoj Evropi, koja je bila kršćanska (katolička ili pravoslavna), brak sklopljen pred oltarom bio je neraskidiv do smrti, čak i u slučaju prevare. Dakle, poklopile im se ili ne poklopile zvijezde, nisu se mogli razvesti.

U Bosni toga nije bilo jer je ovdje brak bio svjetovna institucija. Kada bi se momak i djevojka zaljubili, momak bi jednostavno pitao djevojku da li želi biti njegova žena, a ako bi ona pristala, brak bi bio uspostavljen bez prisege i potpisa. Takav brak bio je legitiman i zakonit, a mogao je biti raskinut ako bi muž bio loš prema svojoj ženi i to bez ikakvih komplikacija. Takvu praksu danas primjenjuje Evropa, dok je ona u Bosni postojala prije 700 godina – ističe Imamović i dodaje da o tome postoji mnogo izvorne građe. 

Između ostalog, ovaj običaj poznat je u latinskim izvorima kao “modo Bosignanorum” i prvi put se spominje u pismu pape Grgura IX.

Sloboda izbora

– To znamo iz mnoge arhivske građe iz opisa onih koji su dolazili i to vidjeli. U Bosni brak se nije sklapao u vjerskim institucijama, moglo je to biti bilo gdje – na livadi u hladu drveća. Brak se sklapao na taj način da je jedno drugome stavljalo ruku na desno rame, a bogumilski starješina je tražio da ponavljaju jednostavne riječi, bez spominjanja Boga, vjere… Te riječi su bile: “Budi moja”, “biću tvoja”… Oni su se mogli rastaviti u prijateljstvu bez ikakve zamjerke i mogli su se ponovo ženiti. Pa i žene udavati – kaže Imamović. 

Crkva bosanska osiguravala je slobodu izbora bračnog partnera i nije se miješala u privatne živote pojedinaca. Ovaj pristup braku bio je u suprotnosti s normama koje su vladale u katoličkim i pravoslavnim zemljama.

Također, u Bosni je, u srednjem vijeku, kao ni u jednoj zemlji u Evropi, žena bila apsolutno ravnopravna sa muškarcem, pojašnjava Imamović.

Pučanke, princeze, kraljice

– Pravoslavna i katolička crkva bavile su se čednošću žene, a u Bosni je bilo nešto potpuno drugačije. Mi znamo iz izvorne građe da su velikaši, prije zvaničnog braka, imali dvije-tri žene. Predzadnji kralj Bosne, kralj Tomaš, on je iz nekih razloga bio također vanbračno dijete. Iz političkih razloga, tada se njegov otac kralj Ostoja oženio ženom od tada najmoćnijeg bosanskog velikaša Hrvoja Vukčića, vladara Huma. Dakle, kada je gospodar Huma umro, njegova žena je ostala udovica, a potom supruga kralja Ostoje. Oženio ju je iz političkih razloga da bi došao u posjede njenog supruga. Ona je pri tome bila pučanka. I nije bilo razlike između nje i princeze / kraljice. 

Prošlo je vrijeme, on je i dalje bio sa njom u braku. Međutim, opet iz političkih razloga, zato što je bio bogumil, papa je na njega slao vojske, ali i pošto je imao i ženu bogumilku, i pri tome seljanku, a papa nije priznavao Bosnu, on je bio primoran da se oženi Katarinom, posljednjom bosanskom kraljicom. Taj njegov sin iz prvog braka, koji je živio sa majkom, daleko od dvora,  spletom okolnosti, nakon 20 godina, bez obzira na to što je bio dijete pučanke, odabran je da dođe na dvor – govori Imamović.

Privilegovan položaj žena

Žene srednjovjekovne Bosne su čak imale “svoj novčanik”. Iako je muž bio kralj, žena je mala  izuzetno privilegovan položaj u odnosu na sve evropske zemlje u to vrijeme.

– Ona je dakle raspolagala potpuno svojom imovinom u odnosu na muža. Bilo je situacija gdje su čak posuđivale novac svome mužu, ali je bilo takvo poštovanje. One su bile gospodarice u svojoj kući. Žena je diktirala u srednjovjekovnoj Bosni. Neke od njih su bile kraljice i vladale su. Kralja Dabišu kada je umro, njegovu ženu su izabrali i ona je vladala nekoliko godina. Govorim o Jeleni Gruboj koja je bila jedina vladarica od južnih Slavena. U Evropi je bilo kraljica, ali nisu kraljice vladarice. Bila je kraljica majka, kada joj sin postane kralj, kraljica kao supruga od kralja, a Jelena je bila kraljica vladarica. 

Ne samo žene vladara nego i njihove kćerke su bile tako voljene, pa kada se u Njemačku udala kćerka bana Stjepana II, on joj je takvu opremu poslao, da je zadivila sve evropske dvorove.  Kada je u pitanju žena bosanska, mi imamo popis opreme sve u detalje, dolje negdje oko Trebinja. U toj opremi, recimo žene velikaša, imale su otprilike deset raznih suknji i haljina, pa marame, prstenje, nakit, posteljinu koja je bila od svile, a u to vrijeme svila se proizvodila samo u Kini i bila je nešto dragocjeno i skupo – zaključuje Imamović. 

Primjeri bosanskih vladara

Za razliku od evropskih kraljeva koji su često ostajali u neželjenim, nesretnim i neplodonosnim brakovima, bosanski kraljevi i velikaši slobodno su sklapali i razvrgavali brakove, često dok su im prethodne žene bile žive. 

– Kralj Ostoja ženio se najmanje tri puta (kraljice Vitača, Kujava, Jelena Nelipčić).

– Kralj Tvrtko II vjerovatno dva puta (nepoznata kraljica i Doroteja Gorjanska).

– Kralj Tomaš dva puta (Vojača, Katarina).

– Veliki vojvoda Sandalj Hranić tri puta (Jelena rođena Crnojević, Katarina rođena Hvatinić, Jelena udovica Balšić).

– Vojvoda Juraj Vojsalić dva puta (Stana i Jelena).

– Herceg Stjepan Vukčić Kosača poznat je po svojim bračnim i vanbračnim avanturama, koje su ušle u legendu i narodnu predaju.

– Ovaj bračni običaj bio je toliko ukorijenjen u srednjovjekovnom bosanskom društvu da je nadživio i samo Bosansko kraljevstvo – potcrtava Imamović. 

(TIP/Izvor: Faktor.ba)