Bio je dobri duh tuzlanske glazbe. Danas na dan njegovog rođenja prisjećamo se svih divnih trenutaka, koje je svojim boravkom među nama donio. Čestmir – Mirko Dušek bio je satkan od dobrote i ljubavi i vječno, nezadrživo zaljubljen u glazbu.

Potomak čuvene češke obitelji Dušek bio je talentiran za sve, od medicine, do poslastičarstva. Ali ipak, iznad svega za čudesni svijet glazbe, kojoj je posvetio cijeli svoj život. U slučaju profesora Dušeka, nije moguće koristiti frazu „radni vijek“, jer je njegov trajao do posljednjeg daha. Ostavio je mnogo cjelokupnoj kulturi, umjetnosti, gradu, državi. I ako bi krenuli nabrajati čemu nas je sve naučio, lista bi bila baš dugačka, a na nju nikada ne bi moglo stati sve. Ali je sve one, koji su imali tu privilegiju učiti od njega, najprije naučio dobroti, ljubavi i umjetničkom zanosu, koji nije bio ovozemaljski.

Čestmir Dušek je bio pokretač većine kreativnih ideja, vezanih za ovaj grad i u svaku od njih utkao je svoje cijelo srce i ogromno znanje koje je posjedovao. Desetljećima je usmjeravao mlade glazbenike, trasirao im put i bio najveći vjetar u leđa i snaga koja ih pokreće. Zapravo istinski glazbeni roditelj.

Brojne zlatne stranice povijesti tuzlanske glazbe ispisane su njegovim rukopisom, sudjelovao je u osnivanju većine važnih ansambala koje je Tuzla kroz svoju povijest imala. Zbor kulturno – umjetničkog društva doveo je do titule najboljeg u bivšoj Jugoslaviji, među prvima smo imali jazz Big band, u najteža ratna vremena ženski zbor, koji je pod okriljem Franjevačkog samostana pravio čuda. I uvijek, iza svega, bila je dirigentska palica dobrog profesora Dušeka, čika Mirka, kako su ga svi od milja zvali. Ako je istina da se za glazbu rodiš i da je to dar koji dobiješ  rođenjem, onda je Mirko Dušek najljepši primjer te teorije. Ansambli koje je vodio uvijek su bili veliki, jer je poput magneta, privlačio glazbene istomišljenike, entuzijaste, profesionalce, amatere, sve one koji su bez daha upijali svaki trenutak proveden s profesorom Dušekom. I uvijek je davao cijelog sebe, cjelokupnim svojim bićem se davao za taj aplauz, za koji svaki umjetnik živi i radi. I nakon aplauza sve je počinjalo ispočetka, sa još većom snagom i voljom.

Danas se po njemu zove Srednja muzička škola u Tuzli. I lijepo je da mlade generacije na taj način odaju počast jednoj takvoj umjetničkoj veličini. I to treba da je samo početak, da u vremenu koje je pred nama, na različite načine odajemo priznanje velikanima glazbe, s kojima smo imali privilegiju dijeliti životni prostor. Sa onima koji su sve u životu radili s osmijehom i neopisivom željom da ostave neki trag u vremenu.

Čestmir Mirko Dušek je nesumnjivo najveći glazbeni trag u vremenu koji smo imali. I zaslužuje da ga se prisjećamo često i s velikim poštovanjem. A na dan njegovog rođenja da se prisjetimo i neodoljivog mirisa kolača s višnjama, kojim je radovao generacije, dokazujući da je i slastičar u njemu davao svoj maksimum u svakom trenutku. I da je bio nesebičan, dijeleći sve svoje radosti s ljudima koje je volio. Grad i ljudi uzvraćali su mu ljubavlju za vrijeme života, radujući se što smo bili suvremenici jednog takvog čovjeka. I nakon njegovog odlaska sjećamo ga se s ogromnom ljubavlju, baš kako nas je maestro učio.

(TIP/Izvor: hrvatskiglasnik.ba)