Porast očekivanog trajanja života posljednjih desetljeća sve više usporava, unatoč ubrzanom razvoju medicine, pokazala je nova studija objavljena u časopisu Nature Ageing.

Veliko produženje u 20. stoljeću

Krajem 19. stoljeća, očekivano trajanje života u razvijenim zemljama iznosilo je 30-40 godina. U 2023. najdugovječnije nacije imale su očekivano trajanje života od oko 84 do 85 godina.

Glavni čimbenici koji su doveli do njegovog produženja u 20. stoljeću uključuju razvoj antibiotika i cjepiva, koji su značajno smanjili smrtnost od zaraznih bolesti poput tuberkuloze, boginja, ospica, gripe, difterije i sl. Osim toga, poboljšani sanitarni uvjeti, bolja prehrana, pristup čistoj vodi te napredak u prenatalnoj i postnatalnoj skrbi također su pridonijeli drastičnom smanjenju smrtnosti, osobito među djecom i trudnicama. Razvoj javnog zdravstva i bolničkog sustava bio je ključan za ovaj napredak.

Usporavanje zadnjih nekoliko desetljeća

Iako je životni vijek gotovo udvostručen tijekom 20. stoljeća, posljednjih nekoliko desetljeća rast je mnogo manji od očekivanog – samo šest i pol godina od 1990. godine.

Neke studije sugeriraju da su  granice ljudskog života možda već dosegnute: oko 85–95 godina za očekivani životni vijek i 115–125 godina za maksimalnu dugovječnost.

Prema novoj studiji koja je analizirala podatke o očekivanom trajanju života iz deset zemalja tijekom posljednja tri desetljeća, izgleda da dolazimo do bioloških granica ljudskog preživljenja.

“Postoje granice koliko daleko možemo pomaknuti granice ljudskog preživljenja,” rekao je za Nature News jedan od autora studije S. Jay Olshansky, epidemiolog sa Sveučilišta Illinois u Chicagu.

“Ako dovoljno dugo živite, naići ćete na prepreku biološkog procesa starenja”, dodao je.

Olshansky tvrdi da je doba radikalnog produženja života završeno, no neki znanstvenici se ne slažu, jer smatraju da bi medicina još uvijek mogla pronaći načine da pomakne te granice.

Tijekom 20. stoljeća, napredak u javnom zdravstvu i medicini produživao je životni vijek za oko tri godine po desetljeću. Međutim, Olshansky i neki njegovi kolege tvrde da taj tempo nije održiv, unatoč optimističnim prognozama koje su predvidjele da će većina djece rođene u 21. stoljeću doživjeti 100 godina ili više. Za potvrdu takvih prognoza, naravno, trebalo bi pričekati dovoljno dugo da počnu umirati sadašnji mladi.

Potvrda granice?

Olshansky i njegovi suradnici prvi su puta 1990. godine objavili ideju da očekivano trajanje života ima biološku granicu. Sada, 30 godina kasnije, tvrde da imaju konačne dokaze da je ta hipoteza ispravna.

Njihovi dokazi temelje se na podacima o smrtnosti u bogatim zemljama s najvišim očekivanim životnim vijekom, uključujući Hong Kong, Japan, Južnu Koreju, Australiju, Francusku, Italiju, Švicarsku, Švedsku, SAD i Španjolsku. Analiza je obuhvatila razdoblje od 1990. do 2019., kako bi se izbjegao učinak pandemije Covida-19 koji bi mogao iskriviti ili barem zakomplicirati podatke.

Istraživanje je pokazalo da je stopa produženja očekivanog trajanja života između 2010. i 2019. pala ispod one zabilježene između 1990. i 2000. Ljudi su i dalje živjeli dulje, ali ne u tolikoj mjeri. U svim zemljama, osim u Hong Kongu i Južnoj Koreji, desetljetni porast očekivanog trajanja života usporio je na ispod dvije godine.

Mala šansa za život duži od 100 godina

Studija je pokazala da djeca rođena nakon 2010. godine zapravo imaju relativno malu šansu da dožive 100 godina (5,1% šanse za žene i 1,8% za muškarce). Najveće šanse za doživjeti stotu imaju žene u Hong Kongu, s 12,8% vjerojatnosti.

“Naša analiza sugerira da je vjerojatnost preživljavanja do 100 godina manja od 15% za žene i 5% za muškarce. To upućuje na zaključak da je, osim ako se procesi biološkog starenja značajno ne uspore, radikalno produženje ljudskog života malo vjerojatno u ovom stoljeću”, pišu u uvodu u studiju njezini autori.

Treba liječiti staračke bolesti

Mnogi stručnjaci smatraju da će daljnje produženje očekivanog trajanja života biti teško postići bez značajnih medicinskih otkrića koja bi se bavila bolestima starijih osoba.

Dmitri Jdanov, demograf s Instituta za demografska istraživanja Max Planck, ističe da, iako je daljnji skok u životnom vijeku težak, brz razvoj novih tehnologija može dovesti do neočekivane zdravstvene revolucije. Jdanov dodaje da su prije stotinu godina rijetki vjerovali da će se smrtnost djece značajno smanjiti, no napredak u razvoju cjepiva, obrazovanju i javnom zdravlju smanjio je tu stopu s više od 20% u 1950. godini na manje od 4% danas.

Šokantan pad prosječnog vijeka

Zanimljivo je da studija također otkriva šokantan pad prosječnog životnog vijeka u SAD-u tijekom desetljeća koje je započelo 2010. godine, što je trend koji je od 1900. godine viđen u populacijama s dugim životnim vijekom samo nakon ekstremnih događaja, poput ratova. Autori studije smatraju da je taj pad u SAD-u uzrokovan povećanjem broja smrtnih slučajeva zbog bolesti poput dijabetesa i srčanih oboljenja kod ljudi u dobi između 40 i 60 godina.

Neki zdravstveni stručnjaci smatraju da se očekivano trajanje života u zemljama poput SAD-a i UK počelo skraćivati zbog kombinacije faktora kao što su povećane stope kroničnih bolesti, nejednakosti u pristupu zdravstvenoj skrbi, pretilost, i rastuća zloupotreba opijata.

Olshansky zaključuje da taj pad ukazuje na “nešto prilično negativno” što se događa u određenim podskupinama stanovništva, jer bogatije i obrazovanije podskupine zapravo i dalje bilježe poboljšanja. 

Naime, podaci pokazuju da u SAD-u najbogatiji ljudi žive u prosjeku 10-15 godina duže u usporedbi s najsiromašnijima.

Ovi nalazi trebali bi imati implikacije na mirovinske sustave i osiguravajuća društva koja su se vodila predviđanjima da bi se rast očekivanog trajanja života mogao nastaviti sličnim tempom kao u 20. stoljeću.

(TIP/Izvor: Index.hr/Autor:  Nenad Jarić Dauenhauer/Foto: Shutterstock)