Rudnici su primorani plaćati PDV za sav ugalj isporučen Elektroprivredi BiH, iako zbog niske kalorične vrijednosti za dio tog uglja ne ostvaruju nikakve naknade.

Ugljenokopi u Bosni i Hercegovini suočavaju se s novim problemom koji prijeti stabilnosti i budućnosti rudarskog sektora. Rudnici su primorani plaćati porez na dodanu vrijednost (PDV) za sav ugalj isporučen Elektroprivredi BiH, iako zbog niske kalorične vrijednosti za dio tog uglja ne ostvaruju nikakve naknade. Ta situacija uzrokovala je milionske štete, a radnici strahuju za svoju budućnost.

Sav ugalj koji se isporučuje termoelektranama Tuzla i Kakanj redovno se spaljuje, ali zbog njegovih loših karakteristika, rudnici ostaju bez ikakve naknade. Iz krovnog sindikata rudara ističu da ova situacija vodi do dvostruke štete: s jedne strane, rudnici snose troškove PDV-a, a s druge strane, ne ostvaruju prihod od isporučene robe. Takvo poslovanje postavlja u pitanje dugoročnu održivost rudnika, a samim tim i stabilnost cijelog energetskog sektora.

Rudnici trpe dvostruku štetu

U nedavno upućenom pismu Vedranu Lakiću, ministru energije, rudarstva i industrije entiteta Federacija BiH, sindikat je naglasio ozbiljnost situacije, ukazujući na to da će ovakvo poslovanje dodatno potaknuti socijalno nezadovoljstvo među radnicima.

“Rudnici neće moći dugo izdržati poslovati na ovaj način, a posljedice će se odraziti i na energetski sektor koji ne može imati potrebnu razinu stabilnosti i pouzdanosti”, naveli su u pismu.

“Ovo je primjer gdje se država sukobljava sama sa sobom. Cijenu uglja koji rudnici isporučuju Elektroprivredi BiH utvrđuje država. Kad je u pitanju toplotna vrijednost tog uglja koji se potražuje od rudnika, država je postavila sistem na način da minimalnu toplotnu vrijednost utvrđuje kupac. I, onda, pojavi se država i kaže: za sav isporučeni ugalj, bez obzira naplaćen ili ne, moramo ga oporezovati. Kad se rudnici pobune zbog toga jer nisu ostvarili nikakvu naknadu za dio isporučenog uglja, država se poziva na neka zakonska rješenja da svaka roba ima svoju vrijednost”, kaže Sinan Husić, predsjednik Sindikata radnika rudnika uglja u Federaciji BiH.

Na ovaj način, tvrdi, rudnici trpe dvostruku štetu. Nisu naplatili ništa za isporučeni ugalj, a onda ih dodatno terete porezom.

“Matematički pokazatelji govore da su za 3,5 godine neki od rudnika, poput tuzlanske Kreke, oštećeni po tom pitanju za više desetina miliona konvertibilnih maraka. Iz svega ovoga se može zaključiti da je u posljednjih 25 godina, kroz cijenu i utvrđivanje minimalnih toplotnih vrijednosti za plaćanje, država uzela od rudnika više od onoga što potražuje”, naglašava Husić.

Prvi čovjek krovnog sindikata rudara ukazuje na to da je na ovaj način “država sama priznala da je od 1. januara 2021. godine do 30. aprila 2024. godine oštetila Rudnik ‘Kreka’ u Tuzli za 60 do 70 miliona konvertibilnih maraka (30,68 do 35,79 miliona eura). Rudnik mrkog uglja “Đurđevik” i Rudnik uglja “Breza” su, dodaje, oštećeni za značajan iznos, a “sigurno je da će i u Rudniku uglja ‘Kakanj’ biti impozantan iznos za prilike u Bosni i Hercegovini”.

“Minimalne toplotne vrijednosti uglja su postavljene nerealno visoko naspram strukture ugljenog ležišta kojim raspolažu rudnici u Federaciji BiH. Govorili smo im da, ako ugalj ne zadovoljava isporučeni minimalne toplotne vrijednosti, postoji rješenje – da ga vrate rudnicima ili da se dijeli socijalno ugroženim kategorijama stanovništva. Umjesto toga, taj ugalj je oplemenjen upotrebom nekog drugog energenta i uredno spaljen u termoelektranama. Dakle, učestvovao je u proizvodnji električne energije. Ipak, za njega rudnici nisu dobili nikakvu naknadu”, kaže Husić.

Borba za ‘mrvice koje ostaju’

Senad Sejdić, predsjednik Sindikata Rudnika “Kreka” Tuzla, pojašnjava da je pomenuti ugljenokop najveći u sastavu Koncerna i da proizvode najviše uglja.

“Naravno da je faktura koja se ispostavlja prema Elektroprivredi BiH najveća, a i porez na dodatnu vrijednost je samim tim najveći. Vlasnik kapitala formira cijenu našeg proizvoda, sa tom cijenom proizvodi najjeftiniju električnu energiju u regionu pa i šire, a mi koji smo na izvoru toga svega, dobijamo mrvice. Nažalost, i za te se mrvice moramo ponekad boriti i na cesti tražiti svoja prava.

Ova situacija s PDV-om je zaista apsurdna. Nismo naplatili onu cijenu koja treba da bude naplaćena, koja je objektivna. Ne govorim o tržišnim cijenama, već nekoj minimalnoj cijeni. Sad se država poigrava sa nama, a rekao bi i sa samom sobom, na način da uzima PDV za nešto što nismo naplatili”, priča Sejdić.

Rudar, kaže, nije kriv za ovo. Svaki dan ide u zemlju, kopa ugalj, stvara novu vrijednost, a “od te vrijednosti svi imaju koristi”.

“Po njihovoj logici bi samo rudari trebali ispaštati. Sindikat neće dozvoliti da rudar ispašta za nešto što nije kriv. Mi bismo trebali da beremo plodove svoga rada. Oni koji su kreirali, koji su rukovodili i upravljali, koji su donosili odluke o visini cijene naših proizvoda, neka pronađu način kako da riješe problem. Ako bude trebalo, mi ćemo ih na to podsjetiti i ukazati. Država je dovela do problema, država neka ga i rješava. Nas ne trebaju uvoditi u ovu priču”, poručuje Sejdić.

Bez odgovora nadležnih

U “Kreki” je trenutno zaposleno oko 1.800 ljudi. U toku je konkurs za prijem 150 kopača. U sedam rudnika Koncerna, među kojima je i Rudnik mrkog uglja “Zenica”, u kojem je trajno obustavljena proizvodnja i nalazi se pred gašenjem, radi gotovo 5.400 ljudi.

“Sindikat je uz resorno federalno ministarstvo (Ministarstvo energije, rudarstva i industrije Federacije BiH) uradio puno da se isplati sedam plata u toku ove godine za radnike u Zenici (pet plata isplaćeno ranije, šesta je isplaćena u petak, 20. septembra, a sedma četiri dana kasnije, 24. septembra; op.a.), dio radnika u skladu sa Kolektivnim ugovorom, a dio u skladu sa Pravilnikom o radu pomenutog rudnika. Znamo iz kojih razloga smo prihvatili da ovaj rudnik ide u zatvaranje. Tražimo da poslodavac ispuni sve obaveze prema radnicima. Želimo zakon o zatvaranju Rudnika mrkog uglja u Zenici po kome bi 340 radnika ispunilo uslove za penzionisanje i na kraju procesa mogućnost da se dio radnika koji iskažu interes prerasporedi iz zeničkog u neke druge rudnike uglja u sastavu Koncerna”, objašnjava Husić.

Obratili smo se i Ministarstvu energije, rudarstva i industrije Federacije BiH sa željom da dobijemo njihov stav vezano za problem rudnika u sastavu Koncerna JP Elektroprivreda BiH sa plaćanjem PDV-a na isporučen i nenaplaćen ugalj koji nije imao dovoljnu kaloričnu vrijednost, a uredno je spaljen u termoelektranama Tuzla i Kakanj, odnosno reakciju na pismo Sindikata radnika rudnika uglja u Federaciji BiH. Odgovor nismo dobili.

Iz krovnog sindikata rudara su upozorili da može doći do ugrožavanja ionako nedovoljno stabilnog energetskog sektora. Kažu kako su uložili ogromne napore da dođu do proizvodnih rezultata koji im garantuju isplatu plata.

“Od početka ove godine u šest rudnika u sastavu Koncerna isplaćuju se plate u skladu sa Kolektivnim ugovorom. Prate se nekako i obračunati a neuplaćeni doprinosi za radnike koji ispunjavaju zakonom predviđene uslove za penzionisanje. U 2023. godini su obezbijeđena sredstva za sve radnike u rudnicima koji su ispunili uslove za penzionisanje. Ipak, ovaj dodatni teret rudnicima na finansijskom planu kroz oporezivanje nečega za što nismo dobili nikakvu naknadu je dodatni pritisak. Možemo doći u situaciju da više ne budemo mogli ispunjavati svoje obaveze prema radnicima. Vratili bi se godinama unazad i ušli u haotično stanje koje ne donosi korist nikom”, zaključuje Husić.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Mirza Dajić/Foto: Ilustracija/Fena)