Već tri godine u školama Tuzlanskog kantona osigurani su asistenti u nastavi za djecu s poteškoćama u razvoju. Podrška im se pruža prilikom svih školskih aktivnosti – od nastavnog programa, do ishrane i kretanja. Međutim, dobra praksa u sjeni je kadrovskog problema. Konkretno, asistenti se prijavljuju i na nastavničke pozicije.

To dovodi do početka školske godine s manjkom asistenata u nastavi.

„Oni apliciraju na više mjesta i, naravno, ukoliko dobiju neko drugo mjesto kao nastavnik ili iz svoje struke, oni prihvataju taj konkurs – i to dijete u toj školi ostaje nepokriveno“, objašnjava Alma Dizdarević, redovna profesorica iz područja specijalne edukacije i rehabilitacije.

U našoj zemlji asistenti u nastavi mogu biti nastavnici i učitelji, dok u zemljama u našem susjedstvu je to drugačije regulisano, te asistenti mogu biti i osobe sa završenom četverogodišnjom školom koje su prošle specijalnu edukaciju. Iz resornog ministarstva kažu da će u narednom periodu angažovati komisiju, koja će trebati napraviti izmjene, a kojima bi bilo omogućeno zapošljavanje adekvatnog dodatnog kadra.

„Da možemo angažovati i lica sa srednjom stručnom spremom koja će biti obavezna proći obuku koju će organizovati Pedagoški zavod“, ističe Armela Topuzović, sekretarka Ministarstva obrazovanja i nauke TK-a.

Procjena djetetovog stanja se vrši prije polaska u školu te asistente dobijaju djeca sa značajnijim poteškoćama u razvoju i za njih se pravi individualni ili prilagođeni školski program. U našem okruženju često se uloga asistenta pogrešno tumači, te se smatra da su oni zamjena za nastavnike i učitelje, što nije istina, pojašnjava struka.

„Od same podrške kretanja djece, do ishrane djeteta, gdje asistent mora biti prisutan, da ne bi došlo do nekih problema… Asistenti su često i podrška u komunikaciji“, kaže Nela Huseinagić, asistentica u nastavi.

Direktor OŠ Sjenjak Alis Begić navodi da su oni spremni krenuli u ovu školsku godinu, te da sva djeca koja su u potrebi imaju svoje asistente: „Ove godine imamo potrebu za 4, prošle godine smo imali potrebu za 3 asistenta. Nažalost, povećala se potreba za asistentima, ali, evo, treća je godina kako u našem kantonu egzistiraju asistenti kao podrška djeci u nastavi“.

Dodatni problem s kojim se suočavaju asistenti jeste nesigurna poslovna situacija u kojoj se nalaze, jer se iz godine u godinu moraju prijavljivati na konkurse i s jednim djetetom rade maksimalno 3 časa, što dovodi do toga da svoj angažman moraju imati u nekoliko škola širom kantona.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autorica: Amina Žigić)