Vitalni sistem struja Atlantskog oceana koji utječe na vrijeme širem svijeta mogao bi se urušiti već krajem 2030-ih, sugeriraju naučnici u novoj studiji – katastrofa planetarnih razmjera koja bi promijenila vrijeme i klimu.

Nekoliko studija posljednjih godina sugeriralo je da bi ključni sistem – Atlantic Meridional Turning Circulation, ili AMOC – mogao biti na putu kolapsa, oslabljen toplijim temperaturama oceana i poremećenom slanošću uzrokovanom klimatskim promjenama koje su izazvali ljudi.

No novo istraživanje, koje je u procesu recenzije i još nije objavljeno, koristi najsuvremeniji model za procjenu kada bi se moglo sistem mogao srušiti, sugerirajući da bi se gašenje moglo dogoditi između 2037. i 2064. godine.

Ovo istraživanje ističe da je vjerojatnije da će sistem propasti do 2050. godine.

“Ovo je stvarno zabrinjavajuće“, rekao je René van Westen, istraživač mora i atmosfere na Univerzitetu Utrecht u Nizozemskoj i koautor studije.

“Sve negativne nuspojave antropogenih klimatskih promjena, nastavit će se nastaviti, poput novih toplinskih valova, više suša, više poplava“, rekao je za CNN. “Onda, ako povrh toga imate i kolaps AMOC-a, klima će postati još više iskrivljena“.

Poput pokretne trake, AMOC izvlači toplu površinsku vodu s južne hemisfere i tropskih krajeva i distribuira je u hladnom sjevernom Atlantiku. Hladnija, slanija voda tada tone i teče prema jugu. Mehanizam štiti dijelove južne hemisfere od pregrijavanja i dijelove sjeverne hemisfere od nepodnošljive hladnoće, dok distribuira hranjive tvari koje održavaju život u morskim ekosistemima.

Utjecaji kolapsa AMOC-a ostavili bi dijelove svijeta neprepoznatljivima.

U decenijama nakon kolapsa, arktički led počeo bi puzati prema jugu, a nakon 100 godina proširio bi se sve do južne obale Engleske. Prosječna temperatura u Europi bi pala, kao i u Sjevernoj Americi – uključujući dijelove SAD-a. Amazonska prašuma doživjela bi potpuni preokret u svojim godišnjim dobima; trenutna sušna sezona pretvorila bi se u kišne mjesece, i obrnuto.

Kolaps AMOC-a “stvarno je velika opasnost koju bismo trebali učiniti sve što možemo da izbjegnemo”, rekao je Stefan Rahmstorf, fizički oceanograf sa Univerziteta Potsdam u Njemačkoj koji nije bio uključen u najnovije istraživanje.

Kako bi došli do svojih zaključaka, naučnici iz Utrechta koristili su se najsuvremenijim modelima i po prvi put identificirali područje južnog Atlantskog oceana kao optimalno mjesto za praćenje promjena u cirkulaciji i korištenje podataka promatranja. Proučili su temperature i slanost oceana kako bi potvrdili prethodna predviđanja o tome kada bi AMOC mogao doći do svoje kritične tačke.

Naglasak u istraživanju oceana na vremenu kolapsa predstavlja relativno nov razvoj događaja, rekao je Rahmstorf. Ali to govori o tome koliko je daleko napredovalo razumijevanje naučnika o slabljenju AMOC-a.

“Do prije nekoliko godina raspravljali smo o tome hoće li se to uopće dogoditi, kao o nekoj vrsti rizika niske vjerovatnosti s velikim učinkom”, rekao je Rahmstorf za CNN. “Sada izgleda puno vjerovatnije nego prije samo nekoliko godina da će se to dogoditi”.

Rahmstorf je rekao da bi se prije pet ili više godina složio da je kolaps AMOC-a u ovom stoljeću malo vjerovatan, iako je čak i rizik od 10% još uvijek neprihvatljivo visok “za katastrofalan utjecaj takve veličine”.

“Sada postoji pet radova, u osnovi, koji sugeriraju da bi se to moglo dogoditi u ovom stoljeću, ili čak prije sredine stoljeća”, rekao je Rahmstof. “Moja generalna procjena sada je da je rizik da prijeđemo prijelomnu tačku u ovom stoljeću vjerovatno čak i veći od 50%”.

Dok je napredak u istraživanju AMOC-a bio brz i modeli koji pokušavaju predvidjeti njegov kolaps napredovali su brzinom munje, oni još uvijek nisu bez problema.

Na primjer, modeli ne uzimaju u obzir kritični faktor u nestanku AMOC-a — topljenje grenlandskog leda. Ogromne količine slatke vode skidaju se s ledene ploče i teku u Sjeverni Atlantik, što remeti jednu od pokretačkih sila cirkulacije: sol.

“Već imate ogroman dotok svježe vode u sjeverni Atlantik, što će potpuno poremetiti sustav”, rekao je Rahmstorf.

Ovaj jaz u istraživanju znači da bi predviđanja mogla podcijeniti koliko brzo ili brzo će se dogoditi kolaps, rekao je Rahmstof.

(TIP/Izvor: N1/Foto: Pixabay)