Najava američkog raspoređivanja projektila u Njemačkoj, gotovo sigurno će izazvati sličan odgovor Rusije, koja u dometu već ima cijeli evropski kontinent.

Prije četiri decenije, SAD je u Evropi rasporedio krstreće i nuklearne projektile Pershing II kako bi odgovorio sovjetskim raketama srednjeg dometa SS-20 sa nuklearnim glavama, što je rasplamsalo hladnoratovske napetosti i opasnost od nuklearnog obračuna.

Svijet je bio preplašen od same pomisli na mogućnost da neki „krivi“ potez ne izazove kobnu razmjenu dvije najmoćnije sile koja bi izazvala masovno uništenje i smrt. Srećom, nije ga bilo.

Decenijama poslije, kada se mislilo da su takve nuklearne igre stvar prošlosti, čini se da im svijet ponovo svjedoči, te da se samo može nadati da će završiti na isti način – sporazumom o povlačenju svake vrste naoružanja dometa između 500 i 5.500 kilometara (INF), poput onog koji su u decembru 1987. godine potpisali tadašnji predsjednici SAD-a i SSSR-a, Ronald Reagan i Mihail Gorbačov. To je dovelo do velikog pada tenzija.

No, sve se promijenilo otkako je bivši američki predsjednik Donald Trump 2019. odlučio jednostrano poništiti INF, što je obje nuklearne sile navelo da počnu razmatrati (i realizirati) ideje o razbacivanju najmoćnijih oružja uperenih prema onom drugom, kao i u Hladnom ratu, „iz predostrožnosti“. Sa početkom ruske invazije na Ukrajinu, stvari su drastično ubrzale.

‘Evropske prijestolnice potencijalne žrtve’

Nedavno je ruski predsjednik Vladimir Putin rekao da će Rusija nastaviti proizvodnju kopnenih projektila kratkog i srednjeg dometa koji mogu nositi nuklearne bojeve glave i odlučiti gdje da ih rasporedi u slučaju potrebe. A čini se da se potreba već nametnula, nakon što je SAD na nedavnom samitu NATO-a najavio „epizodno“ raspoređivanje raketnih sistema dugog dometa u Njemačkoj, gdje takvog naoružanja nije bilo već decenijama. Za takve projektile, Moskva nije daleko.

Radi se, između ostalog, o sistemima SM-6 i Tomahawk, kao i hipersoničnim projektilima, koji bi bili raspoređeni nešto kasnije. Iako se radi o konvencionalnom naoružanju, neko od njih može biti i nuklearno.

„Najava SAD-a i Njemačke o budućem raspoređivanju njihovog Multi-Domain Task Forcea u Njemačkoj 2026, kao i ruski odgovor, više su signali njihove odlučnosti u pogledu mogućnosti rata u Evropi, nego što su operativno smisleni“, kaže Braden Allenby, profesor na Arizona State University, dodajući da su jedan od povoda ove američke odluke i novembarski izbori.

„Rusija, SAD, Njemačka i NATO svjesni su kritičnih implikacija američkih predsjedničkih izbora u novembru na američku politiku prema Ukrajini. Donald Trump, koji je trenutno favorit, ima jake izolacionističke tendencije. Istovremeno, treba očekivati ​​i odgovarajuće vojno raspoređivanje Rusije, Kine i drugih. Takvi su koraci dio dugoročnijeg jačanja sukoba između Zapada i njegovih protivnika, posebno Kine i odražavaju nove globalne geopolitičke stvarnosti“, dodao je.

Odgovor Moskve zasad je samo verbalni, ali gotovo sigurno će uslijediti i na terenu.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov upozorio je evropske zemlje da ne preuzimaju rizik dozvoljavajući raspoređivanje američkih projektila, uz opasku da bi to moglo evropske prijestolnice načiniti metama ruskih projektila.

„Imamo dovoljno potencijala za odvraćanje. No, prijestolnice tih (evropskih) zemalja su potencijalne žrtve“, rekao je Peskov, kako je prenio Reuters, u ozbiljnoj prijetnji ostatku kontinenta, baš kao i tokom Hladnog rata, kada su američki projektili u Evropi bili usmjereni prema Rusiji, a ruski prema Evropi, koja je u najgorem scenariju mogla biti najveća žrtva američko-ruskog sukoba.

„Ruska prijetnja o gađanju evropskih prijestolnica prvenstveno je demonstracija“, komentira Allenby objavu iz Kremlja. „Kao prvo, napadi na prijestolnice dogodili bi se samo ako bi izbio puni evropski sukob, a u tom slučaju bi bili dio mnogo šireg i katastrofalnijeg kontinentalnog, a možda i globalnog sukoba. Sa druge strane, vrlo je vjerovatno da Rusija već na meti ima evropske prijestolnice. S obzirom na njihove ekspanzionističke planove, bilo bi glupo da to nisu uradili.“

‘Ruski napad na poljsku bazu’ ili ‘američki na ruski radar’

Jon Wolfsthal, direktor globalnog rizika u Federaciji američkih naučnika kompletnu situaciju je nazvao utrkom u naoružanju, u kojoj i Rusija i SAD svojim potezima vrše pritisak na drugu stranu da odgovori. I tako unedogled.

No, Andrej Baklitski, viši istraživač na Institutu Ujedinjenih naroda za istraživanje razoružanja, kaže da je planirano američko raspoređivanje stvorilo “više scenarija za direktnu vojnu konfrontaciju između Rusije i zemalja NATO-a” za koje se sve strane moraju pripremiti.

Hipotetički, dodao je, to bi moglo uključivati moguće situacije poput ruskog napada na poljsku bazu gdje je uskladišteno zapadno oružje za Ukrajinu ili američki napad na ruski radar ili komandno ili kontrolno mjesto.

Rekao je da svaka strana već ima sposobnost izvesti takve napade korištenjem projektila koji se lansiraju s mora ili iz zraka, ali bi im dodavanje zemaljskog oružja dalo više mogućnosti za izvođenje napada i zadržavanje neprijateljskog odgovora.

Kako bi Rusija mogla odgovoriti?

Stručnjaci kažu da bi Rusija mogla postaviti više strateških projektila usmjerenih na kontinentalni dio SAD-a, ali i da može produžiti domet svojih hipersoničnih projektila i pokriti cijeli evropski kontinent, ukoliko već nije. Najizglednija lokacija koja bi to omogućila je Kalinjingrad, ruska enklava na Baltiku smještena između Poljske i Litvanije.

I dok bi, prema simulaciji The Suna, američka supersonična raketa Dark Eagle iz njemačkog Wiesbadena do Moskve mogla doći za 21 minutu i 30 sekundi, Rusija bi iz Kalinjingrada mogla gađati šta god želi na evropskom kontinentu.

U izjavi za Al Jazeeru, Alexander Lanoszka, profesor sa Odjela za političke nauke Škole za međunarodne odnose Balsillie na Univerzitetu Waterloo u Kanadi, kaže da je SAD trebao davno rasporediti oružje u Njemačkoj, bez obzir na eskalirajući segment.

„Ovo je zakašnjeli potez SAD-a. Ruska Federacija kršila je INF nekoliko godina prije nego što se Trumpova administracija odlučila povući iz njega. Uprkos tome, SAD je ostao usklađen s ukinutim sporazumom iako je Rusija širila svoje raketne kapacitete i nakon februara 2022. koristila ih za udare po Ukrajini. Osim toga, projektile sa nuklearnim glavama je rasporedila u Bjelorusiji kako bi uznemirila zapadne susjede“, mišljenja je Lanoszka, koji tvrdi da će američko naoružanje u Njemačkoj Rusiji stvoriti izvjesne teškoće.

„Ono će im dodati još jedan vektor prijetnje za razmatranje, te će poslužiti kao potencijalni argument u svim budućim pregovorima s Rusijom o kontroli oružja, budući da se mogu ukloniti. Američko-njemački potez će natjerati Rusiju da dva puta razmisli o sopstvenom stavu i aktivnostima“, dodao je.

‘Rizik od izmicanja kontroli’

Osim Njemačke, SAD će pronaći još tri lokacije u regiji Pacifika za svoje projektile, zbog Kine, čiji razvoj i raspoređivanje naoružanja nikada nije bilo sputano nikakvim sporazumom.

A gdje bi Rusija mogla pojačati raketne snage, pitanje je na koje možda niti u Kremlju nisu pronašli najbolji odgovor.

„Nisam siguran šta očekivati. Rusija bi još mogla rasporediti još projektila u Kalinjingradu ili čak u Bjelorusiji, ali njena je vojska previše posvećena Ukrajini“, kaže Lanoszka i komentira da Rusija „već cilja na evropske prijestolnice“.

„Prema ranijim izjavama, Rusi na meti imaju kritične infrastrukture evropskih zemalja, skladišta municije i vojne objekte“, dodaje.

Ukupno gledajući, ovakav razvoj događaja, kako je rekao Wolfsthal, „sigurno povećava rizik da se kriza ubrza i možda čak izmakne kontroli”.

(TIP7Izvor: Al Jazeera/Autor: Muamer Tanović/Foto: