Dolazak stranih radnika bi uskoro mogao omogućiti i njihov stalni boravak na ovom prostoru te mijenjanje osnovne demografske slike istog.

Migracije stanovništva su stalna ljudska karakteristika od perioda nastanka čovjeka. Potreba za vodom, hranom i drugim resursima su uvjetovali da se stanovništvo permanentno kreće iz jednog prostora u drugi. Nakon geografskih otkrića, a posebno u moderno doba jačanja prometnih veza, migracije su došle na kvantitativno veći stupanj i obuhvatile mnogo veći postotak stanovništva.

Osnovni uzroci migracija su prirodni, društveni i ekonomski. Nekada nas na migratorni pokret „pokrene“ vulkanska erupcija ili poplava, nekada nestabilnost i politička segregacija, a posebno zanimljiv je ekonomski razlog „trbuhom za kruhom“.

‘Bijela kuga’

Jugoistočna Europa, ili popularni Balkanski poluotok, doživljava pravu demografsku kataklizmu proteklih četvrt stoljeća. Smanjenje prirodnog priraštaja te viši mortalitet od nataliteta, dovodi do pojave „bijele kuge“ u ovim državama.

Uz taj problem prisutna je stalna emigracija u države centralne, sjeverne i zapadne Europe te prekookeanske prostore od Amerike do Australije. U dinamici stanovništva države gube na dva načina – i biološki padom nataliteta, ali i mehanički zbog izražene emigracije.

U zadnja dva desetljeća, a ta je pojava posebno izražena od 2015. godine, dešava se i jaka imigracija na ovaj prostor. Zahvaljujući ogromnoj migraciji, koja je posebno izražena nakon „Arapskog proljeća“, ova regija se našla na udaru izbjeglica iz država jugozapadne i južne Azije te iz sjeverne i sahelske Afrike.

Ova pojava često izaziva i probleme na kojima „desnica“ bazira svoju politiku, ali su dvije činjenice izvjesne – ovi prostori ne mogu dugo ostati demografski pusti i ekonomija zahtjeva novu radnu snagu.

Grčka, Bugarska, Rumunija, Albanija

Grčka je država čija emigracija traje već više od stoljeća pa trećina Grka živi izvan svoje matice. Od 2009. godine ukupan broj stanovnika se smanjio za 250.000, a broj stranaca utrostročio i iznosi nekih 900.000 ljudi. Posebno je zanimljivo da se kod stranaca radi o mlađem stanovništvu te da imaju veći natalitet od autohtonih Grka.

Zanimljivi su demografski podaci dvije države koje su 2007. ušle u Europsku uniju, a to su Bugarska i Rumunjska. Slobodan protok robe, dobara, ali i ljudi, doveo je do značajnog iseljavanja u razvijenije države kontinenta. Umjesto očekivanog usporavanja emigracije ona se povećavala. Od 2007. do danas broj stanovnika u Bugarskoj se smanjio za 1,1 milion (sa 7,5 miliona na 6,4), a u Rumunjskoj za 1,9 miliona (sa 20,9 na 19 miliona).

Činjenica je da su ove države svoj demografski maksimum imale prije tri desetljeća kada je Bugarska imala devet, a Rumunjska čak 23 miliona stanovnika.

Trend emigracije se nastavlja, a nema nataliteta koji bi nadomjestio gubitak populacije. Ove države su veoma rigorozne kada je u pitanje dolazak ljudi iz Azije i Afrike, ali će nedostatak radne snage uskoro morati takvu politiku promijeniti.

I Albanija je doživjela demografski pad. Početkom devedesetih je imala gotovo 3,3 miliona, a danas nešto preko 2,7 miliona stanovnika. Kada se za tri desetljeća izgubi 20 posto stanovnika jasno je da takva demografska implozija dovodi do brojnih problema. Kao i u drugim državama nizak životni standard je uvjetovao odlazak Albanaca u druge države Europe.

Mali rast Slovenije, Crne Gore i S. Makedonije

Interesantni su podaci i za države regije koje su nastale raspadom bivše SFRJ gdje su neke zabilježile ozbiljan demografski pad, a Slovenija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija ili stagnirale ili blago demografski rasle.

Populacija Slovenije je narasla sa dva miliona 1991. godine na današnjih 2,1 miliona. Ovaj rast nije uvjetovan povećanim natalitetom nego dolaskom strane radne snage. U ovom slučaju se uglavnom se radi o stanovnicima iz drugih država bivše SFRJ koji su „popunjavali“ demografske rupe i zadovoljavali ekonomske potrebe Slovenije.

Crna Gora nije nikada ni imala veliku demografsku masu te se broj stanovnika u zadnja tri desetljeća pomjerio sa 611.000 na 617.000. Ovaj rast bi bio mnogo veći da nema emigracije jer visoki natalitet nije doveo do potencijalne „demografske eksplozije“.

Sjeverna Makedonija je sa 2,04 došla do 2,06 miliona stanovnika. Rast od 20.000 za 30 godina je iznimno nizak, a isti je posljedica iseljavanja i pored povišenog nataliteta.

Trodecenijski demografski pad Hrvatske

Hrvatska također već tri desetljeća bilježi demografski pad. U periodu između dva zadnja popisa, a u istom je postala i članica EU, država je ostala bez gotovo pola miliona ljudi. U odnosu na maksimalnih 4,77 miliona 1991., zadnji popis bilježi nešto manje od 3,9 miliona stanovnika.

Gubitak od cca 20 posto ljudi je veoma značajan, a pojedini prostori su već odavno ostali bez potrebne radne snage. Posebno je zanimljiva turistička privreda Dalmacije koja zahtjeva ogromnu količinu sezonskih radnika. Čak i vansezonski period traži radni snagu jer je u samo prva dva mjeseca ove godine Hrvatska izdala 32.275 radnih dozvola.

Svakako je logično da tu budu radnici iz Srbije i Bosne i Hercegovine, ali je najviše onih iz Nepala – čak 7.038, a Indijci i Filipinci su dobili 3.469, odnosno 2.936 radnih dozvola. Grad Rijeka je prije par mjeseci počeo obučavati vozače gradskih autobusa iz Nepala i Indije. Emigracija autohtonog stanovništva je uvjetovala potrebu za drugom radnom snagom, ali se tu uvijek očekuju i ostale demografske promjene.

U jednoj zagrebačkoj župi se prije par mjeseci krstilo dvanaestero filipinske i desetero djece autohtonih Hrvata.

Srbija izgubila milion stanovnika

Dovoljno je pogledati i populacionu statistiku Srbije da se vidi ozbiljan pad stanovnika. U zadnjem desetljeću i periodu između dva popisa Srbija je izgubila blizu pola miliona stanovnika (495.000), a od 7,7 miliona prije tri desetljeća danas ima 6,66 miliona.

Gubitak milion stanovnika je demografski problem, a posebno se osjeti gubitak radno sposobnog i bioreproduktivnog stanovništva. Samo u prošloj godini Srbija je izdala 52.000 radnih dozvola za strance, a u tu statistiku se ne ubrajaju sezonski radnici. U zadnje dvije godine broj stranih radnika je porastao za 113 posto, a odlazak autohtonog stanovništva se odrazio u potrebama privrede.

I u Srbiji je značajan broj ljudi iz Nepala, Indije, Pakistana i Šri Lanke, ali i iz Rusije, Turske i Kine. Posebnu zanimljivost čine šoferi gradskih autobusa u Beogradu koji dolaze iz Šri Lanke koji su prestali biti „atrakcija“ nego su neminovnost ekonomskih potreba.

BiH kao veoma loša ‘priča’

Bosna i Hercegovina je veoma loša demografska „priča“. Već dugih 16 godina ona se nalazi u stanju „bijele kuge“, a to znači da je mortalitet veći od nataliteta. Za jedno desetljeće BiH biološkom dinamikom izgubi grad veličine Zenice, ali je mnogo gori aspekt iseljavanja koji je u proteklim godinama doživio vrhunac.

Maksimalan broj stanovnika je bio 1991. godine kada je BiH imala gotovo 4,4 miliona, a zadnji popis iz 2013. pokazao nešto više od 3,5 miliona ljudi. Današnje procjene su na brojkama ispod tri miliona te se može konstatirati kako je država za tri desetljeća izgubila trećinu stanovnika.

Samo Slovenija u toku godine izdaje cca 16.000 radnih viza za državljanje BiH. Ovakva činjenica utiče da država ostaje bez stanovnika i radne snage. Pritisak privrede uvjetuje da se poveća izdavanje radnih dozvola.

Vlada bh. entiteta FBiH je prije nekoliko dana donijela izmjene i dopune zakona u kojima se nalaže da se radne dozvole za strance moraju izdati u roku najduže od 30 dana. Potrebe tržišta rada zahtjevaju brze i adekvatne mjere, ali se uvijek može postaviti pitanje zbog čega se nisu „čuvali“ domaći radnici?

‘Gastarbajteri’ i balkanski kriket

Odlazak radne snage na druga tržišta rada nije moderna pojava. Već više od pola stoljeća ekonomski razvijene države Europe uvoze „gastarbajtere“ koji omogućavaju opstanak i razvoj privrednih aktivnosti. Zadnjih četvrt stoljeća je prisutno iseljavanje cijelih obitelji te zasnivanje istih na prostoru u kojem su „gastarbajteri“ dolazili.

Jasno je da se demografska slika Europe značajno mijenja, a takvo stanje se može očekivati i u jugoistočnoj Europi. Dolazak stranih radnika bi uskoro mogao omogućiti i njihov stalni boravak na ovom prostoru te mijenjanje osnovne demografske slike istog.

Migracije su stalna potreba i pojava ljudi te je prošlost puna takvih pojava. Upravo su takve migracije iz Azije od V do VII stoljeća i donijele većinu stanovnika današnje Europe. Sudeći po brojnosti i prostoru sa kojeg dolaze strani radnici, možda će za nekoliko godina države jugositočne Europe imati iznimno jake reprezentacije u kriketu.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Vedran Zubić/Foto: Ilustracija/Fena)