Borba protiv femicida: Šta se promijenilo od Nizaminog ubistva do danas?

Bosna i Hercegovina i sistem u kojem pamtimo, ali ne učimo. Barem ne dovoljno za konkretne promjene. Femicid. U proteklih deset mjeseci samo na području Tuzlanskog kantona ubijeno je šest žena. Skoro sve njih ubili su partneri. U sjećanju ostaje ubistvo Nizame Hećimović, koju je u Gradačcu u augustu prošle godine ubio Nermin Sulejmanović. Građani pričali, protestirali i onda je sve stalo. Je li se u pozadini priče ipak nešto i promijenilo?

U ovom bosanskohercegovačkom gradiću, srcu bh. privrede i izvoza, prošlog je augusta počinjeno trostruko ubistvo. Među žrtvama Nizama Hećimović, supruga i majka. Bio je to alarm da stanovnici Gradačca i države dignu glas, organiziraju proteste, osude nasilje, ali i pokušaju ukazati na sistemske greške koje su očito postojale. Gradačac je tada bio najglasniji u borbi protiv femicida. Deset mjeseci kasnije napravljeni su mali, ali značajni pomaci.

„Sve s ciljem da se i predstavnička i izvršna vlast i sve ustanove koje mogu angažuju i ozbiljno rade na tome da, prije svega, pokažemo da smo svjesni problema i da ćemo učiniti sve da se on više nikada ne ponovi“, navodi Nerma Šarić, aktivistica neformalne grupe građana Gradačac.

Građani Gradačca su istrajali u zahtjevima. Osnovano je koordinacijsko tijelo za sigurnost i organizirana kampanja koja je rezultirala revidiranjem protokola u slučajevima nasilja u porodici. I danas se provode edukacijske posjete građanima.

„Tim od troje ljudi ispred Centra za socijalni rad, Centra za mentalno zdravlje i policije uz predstavnicu Gradske uprave razgovara s ljudima, objašnjava im hodogram predviđen Pravilnikom o intervencijama u slučajevima nasilja u porodici“, ističe Šarić.

Građani Gradačca neće zaboraviti šta se desilo augusta prošle godine, ali život je nastavljen. Nezadovoljni su institucionalnim rješavanjem problema.

„Kao član porodice i kao građanin Gradačca jako negativno ocjenjujem urađen posao i preveliki su napori bili od neformalne grupe uloženi da bismo na kraju dobili ništa.“

„Da se više nikad ne ponovi to.“

„Svugdje svašta ima. Ima i gorih stvari u svijetu, samo što smo stavljeni na tapetu, zbog toga što je on snimao sve.“

126 žrtava nasilja boravilo je u Sigurnoj kući u Tuzli tokom prošle godine, što je rekordan broj koji se počeo povećavati nakon ubistva Nizame Hećimović. Polovina su žrtve nasilja koje su u Sigurnu kuću smještene nakon ubistava u Gradačcu.

„Nakon nasilnog ubistva Nizame prisutno je povećanje izricanja zaštitinih mjera skoro 100 posto. Prije toga one nisu bile izricane tako često, ali nakon tog slučaja smo svjesni da se one izriču čak i retroaktivno“, kaže Anamarija Divković, socijalna radnica u Sigurnoj kući Tuzla.

Stručnjaci iz oblasti psihoterapije smatraju da se u proteklom periodu skoro ništa nije promijenilo i da ni država ni sistem nisu poduzeli značajne korake u oblasti prevencije negativnih događaja, pogotovo ubistava.

„Jeste se promijenilo u smislu da žene – jer se radi o femicidu – imaju puno straha i da nakon te svake situacije koja se desi stalno zovu i traže pomoć, zato što se boje“, naglašava psihoterapeutkinja dr. sc. Vahida Djedović.

I u nevladinim organizacijama smatraju da bi mnogo više i vremena i pažnje trebalo posvetiti edukaciji stanovništva i ne zatvarati oči pred onim što se dešava, pogotovo kada su slučajevi nasilja u porodici u pitanju. Time se, kažu, između ostalog, daje podrška nasilniku, a ne žrtvi.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autor: Dino Durmić)