Želimo izbrisati podjele, barem u smislu zaštite prirode, jer priroda koja nas okružuje je naslijeđe svih nas, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, kaže Davor Šupuković iz Udruženja građana ‘Fojničani’ Maglaj.

Saradnja između udruženja iz entiteta Republike Srpske i Federacije BiH, kao i međunarodna podrška, igraju ključnu ulogu u zaštiti planine Ozren, jednog od dragulja prirodne baštine Bosne i Hercegovine. Sa sedam jedinica lokalne samouprave, koje obuhvataju ovu planinu na sjeveroistoku BiH, Ozren predstavlja važan ekosistem koji zahtijeva pažnju i brigu.

Prostorni plan Republike Srpske već predviđa Ozren kao zaštićeno područje, s planovima da se proglasi nacionalnim parkom. Međutim, ima još za uraditi dosta kako bi se ova vizija ostvarila. Svako zagađenje moglo bi ozbiljno ugroziti biodiverzitet planine i prouzrokovati zagađenje rijeka i pećina.

“Ohrabrujuća vijest je da se Ministarstvo okoliša i turizma Federacije BiH aktivno uključilo u zaštitu planine, pružajući finansijsku podršku za izradu stručnih obrazloženja za zaštitu kompleksa pećina Mokra Megara koja se nalazi gotovo na samoj entitetskoj liniji. To je značajan korak prema proglašenju ovog područja kao zaštićene zone”, kaže Davor Šupuković, sekretar Udruženja građana “Fojničani” Maglaj.

“Lokalne zajednice također igraju ključnu ulogu u ovom procesu. Općina Maglaj već je dala saglasnost za zaštitu područja, a nadamo se da će uslijediti i donošenje odgovarajućeg zakona u Zeničko-dobojskom kantonu”.

Kompleks pećina

Organizacije koje rade na zaštiti ovog područja insistiraju da u zaštitu uđu sve pećine iz tog kompleksa. Tu su, osim Mokre Megare, i Veliki ponor, Mali ponor, Poljska pećina i Suha Megara. Time bi dobili drugi pećinski park u Evropi. Jedini za sada pećinski park na Starom kontinentu je Grabovača u Lici.

Prije tri godine je deminirano područje ulaza u pećinu Mokra Megara, a od tada se redovno obavljaju speleološka istraživanja kompleksa pećina Megara, izuzev u Suhoj Megari koja se nalazi u području koje nije očišćeno od mina. Želja je da se kompleks Megara pretvori u turističku atrakciju. Ne samo da bi to pomoglo u očuvanju prirodne ljepote Ozrena, već bi i potaknulo lokalni ekonomski razvoj kroz turizam.

“Tokom cijele godine sedam eksperata iz različitih oblasti biologije istražuju kompletnu planinu. Završni istraživački kamp planiran je sredinom jula. Do kraja godine bi mogli prezentirati rezultate istraživanja”, ističe Šupuković.

Zoran Poljašević, aktivista u ekološkim udruženjima “Ozrenski studenac” iz Sočkovca, u Opštini Petrovo, i “Gostilj Ozren” iz sela Boljanić, koje pripada Gradu Doboju, kaže da je Ozren bitan zbog kulturno-historijskog naslijeđa koje je ovdje raznoliko i sa aspekta prirode.

“Bilo kakvo zagađenje koje bi izazvalo eventualno otvaranje rudnika kobalta i nikla na ovoj planini bi značilo uništavanje biodiverziteta u značajnoj mjeri na ovom području. Kroz djelovanja udruženja našli smo neke nepravilnosti u dokumentaciji preduzeća koje je apliciralo za istraživanje nikla na planini Ozren i na osnovu tog je to obustavljeno 2021. godine”, priča Poljašević.

“Ista firma dobila je sada saglasnost iz Doboja, a nakon toga od Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske i rješenje o detaljnim geološkim istraživanjima, ali zbog naših aktivnosti lokalno stanovništvo je svjesno o čemu se radi, da je nikl kancerogen metal i kakve bi posljedice moglo to ostaviti te su svi se usprotivili tome”, priča Poljašević.

Kaže da je bitno da se čitav Ozren stavi pod određeni vid zaštite. Za sada je samo vrh Gostilj od 136 hektara zaštićeno područje. Radi se o jednom od vrhova Ozrena koji je poznat po manifestaciji branja trave ive. Pomenuta manifestacija je na Listi nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a od 2018. godine, kao treća u Bosni i Hercegovini, pored konjičkog drvorezbarstva i zmijanjskog veza.

“Značajan broj domaćinstava na Ozrenu se bavi etnoturizmom ili proizvodnjom zdrave hrane. Nedostaje podrška lokalnih vlasti. Po putnoj infrastrukturi se to može vidjeti. Ozren obiluje malim vodotocima, potocima, rječicama, često su putevi ispresijecani, mostovi se ne održavaju. Imamo problem sa bespravnom sječom šuma. Ti kamioni i mašine kojim se eksploatiše šuma satiru putnu infrastrukturu. Zaštita ovog područja bi sigurno unaprijedila to, a sigurno bi i privuklo turiste”, ističe Poljašević.

Stanište velikih potkovastih šišmiša

Istraživač Vojo Milanović iz Centra za krš i speleologiju Sarajevo smatra da je Ozren najveće stanište velikih potkovastih šišmiša (Rhinolophus ferrumequinum) u Bosni i Hercegovini, a da je najbitnije njihovo sklonište pećina Mokra Megara.

“Centar za krš i speleologiju od 2012. godine sprovodi zimski monitoring. Pratimo gdje šišmiši spavaju zimski san, odnosno provode hibernaciju. Ove godine smo zabilježili najveći broj velikih potkovastih šišmiša u Mokroj Megari. Do sada smo imali najviše oko 600 jedinki u nekoj pećini, a u Mokroj Megari ih je sad više od 1.200”, objašnjava Milanović.

“U zapadnoj Evropi malo ima ove vrste, ali i drugih vrsta šišmiša. Bitno je da zaštitimo njihova skloništa kao što je Mokra Megara, da mogu tu spavati zimski san. Šišmiši su jedna od najvažnijih životinja u prirodi, u cijelom ekosistemu, kad je u pitanju kontrola insekata. U jednom satu šišmiš pojede između 600 i 1.000 komaraca. Većina insekata koje šišmiši jedu su štetni kako za ljude, tako i za poljoprivredu i šumarstvo”.

U BiH žive 33 vrste šišmiša

U Bosni i Hercegovini su za sada pronađene 33 vrste šišmiša. Pojedine vrste nastanjuju samo određene ekosisteme.

“Na istraživanom području Ozrena utvrđeno je prisustvo bazofilnih borovih šuma na serpentinama. Pored čistih crnoborovih sastojina, na ovom području razvijaju se kserofilne hrastove šume u slučajevima kada skeletna podloga na kojoj su redovno razvijene šume crnog bora trošenjem tla prelazi u dublji profil, a u tom slučaju crnom boru na Ozrenu se pridružuje hrast kitnjak, kojeg, kako je u toku provedbe istraživačkog kampa utvrđeno, ovdje ima i u čistim sastojinama”, kaže Elvedin Šabanović, doktor prirodnih nauka u oblasti biologije.

“Crnoborove šume sa crnjušom, kao i šume kitnjaka sa crnjušom, na istraživanom području razvijaju se u uslovima povećane vlažnosti u zraku, posebno u odnosu na izrazito suha staništa, a u pogledu florističkog sastava ove šume u prizemnom sloju ne pokazuju bitne razlike. Istraživanja flore Ozrena pokazuju kako se i pretpostavljalo, vrlo značajne rezultate”.

Dodaje da Ozren pokazuje i rijetke biljke, ugrožene, strogo zaštićene i zaštićene vrste, endemične vrste te Natura 2000 vrste.

“Jasno da ovo bogatstvo flore već odavno zaslužuje našu institucionalnu zaštitu, naročito u vremenu u kojem su sve izraženiji pritisci po područje Ozrena, ali i mnogih drugih područja u Bosni i Hercegovini”, naglašava Šabanović.

BiH sa tri posto zaštićene teritorije

“Ako rijeka izvire u jednom entitetu, a ulijeva se u drugom i desi se zagađenje, svi će trpiti to. Priroda ne poznaje entitete. Želimo izbrisati podjele, barem u smislu zaštite prirode. Jer, priroda koja nas okružuje je naslijeđe svih nas, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost ili kako se neko zove”, poručuje Šupuković.

“Imali smo podršku OSCE-a. Puno bi nam značilo da strani donatori prepoznaju značaj ove suradnje, da više podržavaju ovakve projekte i razumijevanje ljudi i suradnje iz mjesta na entitetskoj liniji, gdje ljudi iz oba entiteta rade zajednički na zaštiti prirode koja bi bila temelj za daljnji razvoj lokalnih zajednica, prvenstveno u razvoju turizma. Bez deminiranja i zaštite prirode, nema održivog turizma”.

Bosna i Hercegovina je jedna od najbogatijih zemalja Evrope po biološkoj i pejzažnoj raznolikosti, ali ima svega tri posto zaštićene teritorije. Najnoviji standard Evropske unije za zaštitu okoliša je najmanje 30 posto zaštićenog teritorija neke države.

Rad na izradi stručnih dokumenata ključan je korak u procesu zaštite područja u oba entiteta Bosne i Hercegovine. Cilj je osigurati da se ova zaštićena područja adekvatno identifikuju, dokumentiraju i zaštite kako bi se osiguralo očuvanje biodiverziteta i prirodnih resursa za buduće generacije.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Mirza Dajić)