Hranim se dvaput dnevno, ne štedim kada je u pitanju ishrana i za ta dva obroka potrošim oko petnaestak maraka. Dakle, mjesečno između 450 i 500 KM, što je malo više od trećine moje plate, riječi su Nikole J., sa kojim smo komentarisali činjenicu da četvoročlana porodica u BiH pojede skoro cijelu prosječnu platu, koja se, zavisno od toga da li se radi o Republici Srpskoj ili Federaciji BiH, kreće između 1.300 i 1.400 KM.

Nikolina prednost u odnosu na prosječnu četvoročlanu porodicu u BiH jeste to što živi sam, pa su mu time troškovi prehrane manji. Međutim, udar na lična primanja mu stiže od plaćanja stambenih dažbina i drugih troškova.

“Za stanarinu i ličnu higijenu potrošim gotovo identičan iznos koji dajem za hranu, pa mi od plate ostane trećina novca. Imam prijatelje koji žive u Austriji i znam da su njima troškovi stanovanja veći nego ovdje, ali znam da oni manje novca daju za hranu. Naravno, imaju veće plate nego mi, jer je standard bolji, ali kada sve saberem, ni njima nije lako, jer nema izlazaka, sve se vrti oko djece ili posla”, kaže Nikola.

U sličnoj situaciji je i Aleksandra D. koja živi u Banjaluci.

“S obzirom na to da živim sama i ne izdržavam ostale članove porodice, nisam računala koji postotak plate odvojim za hranu, no kada pogledamo koliko koštaju namirnice, vjerujem da okvirno trošim približno oko 450 maraka, što je 50 odsto najniže plate u Republici Srpskoj”, navodi Aleksandra.

Ono što primjećuju građani i čemu svjedoče za “Nezavisne novine” jeste da se cijene hrane na rafovima svakodnevno mijenjaju.

“Veliki dio svoje plate izdvajam na hranu, čak više i od ovog broja koji je naveden prema istraživanju. Imam utisak da je hrana svaki dan sve skuplja, odnosno da je svaka velika nabavka u koju odem bar malo skuplja od prethodne, a skoro pa uvijek kupujem iste namirnice koje su mi potrebne”, poručuje Ivana J.

Činjenica je da lična primanja u BiH rastu iz mjeseca u mjesec, ali isto tako su u porastu i cijene hrane, što građane postavlja u izuzetno nezavidnu situaciju i borbu kako da pregrme od prvog do prvog.

“Dakle, kada u jednoj prosječnoj četvoročlanoj porodici dvoje radi, kada imaju prosječna primanja, oni ne mogu da iznesu minimalnu potrošačku košaru. Nemoguće je bez kredita, a najčešće se odriču nečega”, poručuje Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača “Futura” iz Mostara.

Koliko je u vezi s ovim pitanjem BiH daleko od evropskog prosjeka, ali i standarda u potrošnji, najbolje svjedoči podatak da građani Evropske unije (EU) mjesečno na prehranu troše manje od 15 odsto svoje plate. Ali, treba napomenuti da je dobar dio njih smanjio kupovinu hrane i pića usljed velike inflacije u prethodne tri godine.

Međutim, analitičari kažu da, što je neka država privredno razvijenija i gdje su lična primanja veća, onda je iznos koji se izdvaja za hranu manji.

“Da bi čovjek prehranio obitelj, dakle, ako bukvalno pričamo samo o hrani, nije dovoljna prosječna plaća u BiH. Sa druge strane, u Njemačkoj se porodica može prehraniti sa 30 odsto od jedne prosječne plaće”, pojašnjava Bago.

Dalje navodi da BiH prijeti još veći problem, a to je da cijene hrane polako dostižu cijene koje su aktuelne na Zapadu, a da postoje primjeri gdje su čak i više.

“Za razliku u standardu plaća, za nas su cijene hrane ogromne”, ističe Bago.

Rješenje za BiH i njene građane je, kako navodi, jačanje i veće investiranje u domaću proizvodnju, prije svega poljoprivredu, kako ona ne bi i dalje bila zavisna od uvoza.

“Mi otprilike konzumiramo oko 80 odsto hrane koju uvozimo, vrlo malo imamo svoju proizvodnju, nismo održivi niti smo uređeni. Da se više ulaže u domaću proizvodnju, garantujem da bi cijene hrane bile niže. Samo ću kao primjer uzeti subvencije na proizvodnju pšenice, ako se država sa svima dogovori i garantira im otkupnu cijenu, onda samim tim možemo pričati o finalnoj cijeni za domaće tržište, bez obzira na to koje su promjene na berzi. Nas to nije briga, jer u slučaju bilo kakvih potresa mi imamo pšenicu u kojoj smo sami učestvovali”, pojašnjava Bago.

“Hrana je pitanje samoodrživosti jedne zemlje. Ako ne kontroliramo hranu, o čemu mi pričamo? Svaka država koja drži do sebe mora sebe nahraniti, educirati svoju djecu i liječiti svoje ljude. A mi imamo problem sa svim ovim”, zaključuje Bago.

Ono što moramo napomenuti jeste i da dio građana BiH nema uslove ni da pokrije mjesečne troškove prehrane.

Prema procjeni sindikata u BiH, koji jedini računaju potrošačke korpe, na mjesečnom nivou četvoročlana porodica na prehranu u prosjeku troši oko 1.200 KM, što je oko 40 odsto od ukupne potrošačke korpe.

(TIP/Izvor: Nezavisne novine/Foto: Ilustracija)