Kako spriječiti pogibije rudara: Ulaganje u sigurnost je najisplativija investicija

Sigurnost rudara je apsolutni prioritet u svim operacijama rudnika. Nedavni tragični događaj u jami “Mramor” Rudnika mrkog uglja “Kreka”, kada je život izgubio rudar Asim Šehanović, podsjeća na nužnost stalnog unapređenja sigurnosnih mjera.

Koncern Elektroprivreda BiH ima sedam rudnika u svom sastavu: Rudnik “Kreka” Tuzla, Rudnik mrkog uglja “Kakanj”, Rudnik mrkog uglja “Breza”, Rudnik mrkog uglja “Đurđevik”, Rudnik mrkog uglja “Zenica”, Rudnik mrkog uglja “Abid Lolić” Bila i Rudnik uglja “Gračanica” Gornji Vakuf. Svi ovi rudnici su vitalni dijelovi energetskog lanca zemlje, ali i mjesta gdje se mora posebno voditi računa o sigurnosti rudara.

Jedan od ključnih aspekata sigurnosti u rudnicima je opremljenost rudara odgovarajućom zaštitnom opremom. Kada bi svi pogoni sa jamskom eksploatacijom bili opremljeni mehanizovanim čelima, sigurnost rudara bi se značajno povećala. Takva oprema bi smanjila rizik od ozljeda i smrtnih slučajeva u slučaju nezgoda, pružajući rudarima veći osjećaj sigurnosti dok obavljaju svoj posao pod zemljom. Uz to bi donijela zasigurno i veću produktivnost i bolje finansijsko poslovanje rudnika.

“Svi znamo da investicioni ciklus vrijedan više od 150 miliona konvertibilnih maraka (više od 76,69 miliona eura) nije završen. Nije nabavljeno široko mehanizovano čelo za ‘Mramor’, koji jedini u sastavu Rudnika ‘Kreka’ posluje u podzemnoj eksploataciji. Nisu nabavljeni bageri i mašine koji su trebali za dva pogona sa površinskom eksploatacijom (pogoni ‘Dubrave’ i ‘Šikulje’). Jasno je da nedostatak takve opreme prouzrokuje manju zaštitu na radu, ali i manju produktivnost. Vjerujte, ni dan-danas nemamo zvanični stav da li je JP Elektroprivreda BiH odustala od nabavke širokog mehanizovanog čela za ‘Mramor’”, priča Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika “Kreka” Tuzla.

Tvrdi da je veća sigurnost u dva površinska kopa koji posluju u sastavu “Kreke”, bez obzira što je tamo dotrajala mehanizacija “pruža veću sigurnost pri izvođenju radova od rada u podzemnom kopu”.

“Bez mehanizovanog čela mislim da nema smisla izlagati ljude opasnosti. Rudnik ‘Kreka’ ima kapacitete za sve uposlene. Ima nas trenutno oko 1.700. Imamo ekstra kvalitetan ugalj – lignit koji je jako tražena roba. Krajnje je vrijeme da se Koncern očituje kada je u pitanju ovaj pogon i nabavka širokog mehanizovanog čela. Pogon ‘Mramor’ daje dnevno između 600 i 700 tona. Sa širokim mehanizovanim čelom to bi bilo između 1.500 i 1.800 tona dnevno. I to uz manji broj ljudi, manje otkopa, a i manja je mogućnost za povređivanje radnika, što je najbitnije”, navodi Tokić.

Nikad objašnjeno poništenje konkursa

Salih Delić, nekadašnji je tehnički direktor Rudnika Kreka koji je od 2019. godine u penziji. Radio je 36 godina u pogonu “Mramor”, a četiri i po godine je bio u menadžmentu “Kreke”. Dao je svoj komentar vezano za situaciju “Mramor”.

“Komorno-stubna metoda kojom se trenutno radi u rudniku ‘Mramor’ donosi posebnu vrstu rizika za ljude. Činjenica je da se u svijetu ta metoda otkopavanja rijetko primjenjuje osim u nekim zemljama u krajnjoj nuždi. Smatra da Bosna i Hercegovina ne treba biti među takvim državama.

Žalosno je što je po nalogu tadašnje Uprave Elektroprivrede BiH 2017. godine naređeno poništavanje već raspisanog tendera za nabavku opreme za široko mehanizovano čelo za ‘Mramor’. Nikad nisu dostavili razlog za poništenje konkursa. U nekoliko navrata došlo je do žalbi zbog nepreciznosti tenderske dokumentacije tako da ta oprema do danas nije nabavljena”, kaže Delić.

Nesumnjivo je, dodaje, da bi nabavka i ugradnja opreme imala veliki doprinos sigurnosti zaposlenih te da se “široko mehanizovano čelo trebalo nabaviti za ‘Mramor’ prije nego što je to urađeno u Kaknju i Zenici”.

“Neću reći da to nije tamo trebalo nabaviti, nego da je slijedom prečeg to trebalo biti prije u ‘Mramoru’. Tim prije što Rudnik ‘Mramor’ od 1987. godine ima iskustva sa radom takve opreme jer se radilo sa sličnom opremom u periodu od 1987. do 1993. godine u jami ‘Drugi krovni sloj’ Rudnika ‘Mramor’ kada je u maju 1993. godine prestao rad zbog nemogućnosti snabdijevanja rezervnim dijelovima koju je pruzrokovala agresija na Bosnu i Hercegovinu. Oprema je remontovana u vlastitoj režiji Rudnika ‘Kreka’ u saradnji sa Rudnikom ‘Velenje’ iz Slovenije i radila je kasnije u Rudniku ‘Mramor’ od septembra 2008. do 2019. godine. Da je nabavljeno, to čelo bi davno samo sebe isplatilo”, ističe Delić.

Propuštene prilike

Sinan Husić, predsjednik Saveza sindikata radnika rudnika Federacije BiH, kaže da se, nakon nesretnog slučaja pogibije rudara u “Mramoru” 3. maja (tijelo stradalog rudara pronađeno i izvučeno iz jame pet dana kasnije, op.a.), može reći da je “katastrofalno to što nije iskorištena prilika koja je postojala prethodnih godina i izvršila modernizacija i humanizacija u ovom ‘Krekinom’ objektu sa podzemnom eksploatacijom uglja”.

“Svi pokazatelji predstavljeni od strane stručnih i odgovornih lica govore da je ležište takve strukture i karakteristika da se može eksploatisati mehanizovanim putem. Vidimo da nas je to jako skupo koštalo što nije nabavljeno široko mehanizovano čelo”, priča Husić.

Priča o modernizaciji rada u rudnicima u Bosni i Hercegovini, objašnjava, stara je koliko i sami rudnici.

“Trenutno imamo četiri objekta sa podzemnom eksploatacijom u sastavu Koncerna. U dva objekta, u Brezi i Kaknju, sa ugljenih ležišta vršimo mehanizovanim načinom koji nudi zadovoljavajuću dozu humanosti u radu, a imamo dva objekta, ‘Mramor’ u Kreki i Rudnik ‘Abid Lolić’ Bila, gdje još uvijek ugalj kopamo komornom metodom.

Moglo se uraditi više po pitanju podizanja nivoa sigurnosti na radu u rudnicima uglja u Federacije BiH na viši nivo. Vlast, rukovodstva Elektroprivrede BiH i rudnika uglja u Federaciji BiH i radnici u tim rudnicima, uključujući i sindikate u oblasti rudarstva, moraju obezbijediti budućnost rudnicima. Evidentno je da sistem nije spreman na funkciju bez rudnika uglja”, kaže Husić.

Moralna obaveza prema rudarima

U narednom periodu treba realizovati niz složenih procesa. Vlada Federacije BiH je usvojila zaključak o “Pravednoj tranziciji” elektroenergetskog sektora u tom entitetu. Samostalni sindikat radnika rudnika Federacije BiH izrazio je punu posvećenost ovom procesu “u skladu s preuzetim međunarodnim obavezama BiH kao i planovima i potrebama za obezbjeđenje količina energije za potrebe ovog entiteta”. Prvi ozbiljni izazov u “Pravednoj tranziciji” biće Rudnik mrkog uglja “Zenica” u kojem će biti trajno prekinuta proizvodnja i naći rješenje za 615 zaposlenika.

“Dug je jedan dan u nehumanim uslovima i nedovoljno sigurnom prostoru za rad, a da ne pričamo da će nam neki rudnici sigurno raditi još najmanje 25 godina. Vidimo iz javnih nastupa predstavnika Ministarstva i Elektroprivrede da nema mogućnosti da se u kratkom vremenskom periodu u potpunosti odustane od uglja.

U isto vrijeme, moramo iskazivati potpunu spremnost da modernizujemo i humanizujemo rad u tim rudnicima. To će se vratiti na sigurnosti u radu, a to je najisplativija investicija odgovornom i ozbiljnom poslodavcu. A trebamo i profitabilniju radnu snagu u rudnicima. Blizu smo optimalnog broja ljudi da rade u rudnicima Koncerna. Proces u Zenici kad se okonča do kraja, bićemo na nekih 4.400 radnika u šest rudnika u sastavu Koncerna. Jedan od zadataka u narednom periodu jeste pokušati sa tržišta rada nadomjestiti odlazeću radnu snagu iz proizvodnog procesa”, objašnjava Husić.

Ono što se desilo sa Rudnikom mrkog uglja “Zenica”, u kojem će biti trajno zaustavljena proizvodnja, i nesreća u jami “Mramor” Rudnika “Kreka” u Tuzli trebaju biti upozorenje da se rudnicima mora pristupiti ozbiljnije i odgovornije.

U konačnici, nabavljanje mehanizovanih čela u sve rudnike Koncerna Elektroprivreda BiH nije samo pitanje sigurnosti, već i moralna obaveza prema rudarima koji svakodnevno rizikuju svoje živote kako bi osigurali energetsku stabilnost zemlje.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Mirza Dajić/Foto: Ilustracija/Fena)