Novinar AFP-a razgovarao je s Clovisnerys Bejarano, koja je klečala pred staklenim spremnikom u kojem se nalazi tijelo njezine majke koja je umrla prije 30 godina, ali izgleda kao da samo spava. Saturnina Torres de Bejarano na sebi ima haljinu u kojoj je pokopana, a u očuvanoj ruci drži umjetni crveni karanfil.

“Još uvijek ima svoje malo smeđe lice, svoje pletenice, svoju kosu”, rekla je Bejarano (63) pokazujući na posmrtne ostatke majke koji su izloženi u muzeju s još 13 drugih tijela iz grada San Bernarda, u kolumbijskim Andama. Sva tijela iz muzeja misteriozno su se mumificirala nakon smrti. 

Normalan period raspada tijela 

“Ako ju je Bog želio sačuvati, za to je sigurno postojao razlog”, dodala je. Njena je majka pokopana na gradskom groblju San Bernardo 1993. godine. Ekshumirana je 2001. kako bi se napravio prostor za nova tijela. Osam godina nakon smrti Saturnina je još uvijek imala očuvanu kosu, nokte i dobar dio kože. 

U normalnim okolnostima tijelo pokopano u lijesu u prosjeku se počne raspadati u godinu dana, a za deset godina od njega ostaju samo kosti. Ako se umrlog pokopa direktno u tlo, bez lijesa, obično već nakon pet godina od tijela ostane samo kostur. 

Zasad nema znanstvenog objašnjenja 

Kad je obitelj ugledala mumificiranu Saturninu, nije bila previše iznenađena. Od 1963. iskopani su deseci mumificiranih tijela. “Na početku su ljudi gledali u nevjerici. Mislili su da se radi o izoliranim događajima. No kako je vrijeme prolazilo, sve su češće iskopavali mumificirana tijela”, kazala je za AFP djelatnica muzeja Rocio Vergara. 

Neki su još imali očne jabučice, koje su se raspale ubrzo nakon iskapanja. U kasnim 1980-ima na groblju je svake godine bilo pronađeno oko 50 mumija. Danas ih se iskopa samo nekoliko. “Stručnjaci su pokušali objasniti ovaj fenomen, koji je zabilježen i u zemljama poput Meksika i Italije. No nisu našli objašnjenje za spontano mumificiranje u San Bernardu”, rekla je Vergara. 

“Neki mještani vjeruju da se to događa jako dobrim ljudima i da se radi o svojevrsnoj nagradi nakon smrti. Drugi, pak, misle da je riječ o kazni. Većina je uvjerena da je razlog tome zdrava prehrana stanovnika i aktivan, poljoprivredni način života”, dodala je.

Nisu svi vodili isti život 

No nisu sve mumije za života živjele u ovom malenom gradu. Jedna od njih je mumija Jorgea Armanda Cruza, koji je većinu života proveo u velikom gradu Bogoti, gdje je i umro. Nakon smrti pokopali su ga u rodnom mjestu.

Ne postoji jasan obrazac mumifikacije – mumije su pripadale ljudima različite dobi te ne prevladava određeni spol. Vergara navodi da su na određenom dijelu groblja iskopali najviše mumija, piše Index.hr.

Kao pećnica 

Neki stručnjaci smatraju da se odgovor skriva na samom grobnom mjestu. Prve mumije pronađene su tek nakon otvaranja groblja bez podzemnih grobova. Prije 1960-ih u gradu su bila dva groblja i ni na jednom nisu iskopane mumije. Također, klima je na tom području vlažna, što bi trebalo ubrzati proces raspadanja, a ne pretvoriti tijela u mumije. 

Antropologinja Daniela Betancourt s Nacionalnog sveučilišta Kolumbija smatra da do mumifikacije dolazi jer je groblje smješteno na strmoj planinskoj padini. “Ovdje stalno puše vruć vjetar. Možda groblje funkcionira kao pećnica u kojoj tijela dehidriraju. No tu hipotezu tek treba istražiti. Nije provedeno puno studija o tome što se događa i zbog kojih uvjeta dolazi do mumifikacije”, kazala je Betancourt. 

(TIP)