U vremenu kontinuiranog informisanja o sve većim ulaganjima u obnovljive izvore energije, kada je Elektroprivreda BiH u nezavidnom položaju još uvijek bazirajući proizvodnju električne energije na spljivanju uglja, postavlja se pitanje kakva je zapravo budućnost uglja, kod nas i u svijetu?

Ovo pitanje je bitno iz više razloga, termoelektrane kao proizvođači električne energije još uvijek su nezamjenjive u našoj državi a i rudarska djelatnost, bar na našim prostorima, veže za sebe značajan broj radnika, direktno ili indirektno. Uz opšti stav da će se ugalj koristiti do 2050.godine, postavlja se pitanje da li će naši rudnici dočekati ovu godinu ili će biti možda i onih koji će je nadživjeti.

Pa u kom pravcu se kreće proizvodnja uglja?

Rekordnu proizvodnju uglja na godišnjem globalnom nivou imali smo 2023.godine, kada je proizvedeno nešto više od 8,5 milijardi tona uglja ili 1,4 % više nego 2022.godine. Čak je i u Evropi za 0,9 % bila veća proizvodnja uglja 2023.godine u odnosu na prethodnu godinu. Značajan pad u proizvodnji uglja zabilježen je samu u SAD-u (na godišnjem nivou on se kreće oko 4 %) i djelimično državama EU, ali ipak ovaj pad je bio nedovoljan da bi poništio povećanje potreba za ugljem prvenstveno u Kini i Indiji. Procjene su da će vrhunac u proizvodnji uglja na globalnom nivou biti u periodu između 2025-28.godine. Odgovor zašto se još uvijek jako puno ulaže u industriju uglja u pojedinim državama je jednostavan. Uz sve veće potrebe za električnom energijom, ugalj je još uvijek izvor najjeftinije električne energije za njihove uslove, puno jeftinije od obnovljivih izvora ili prirodnog i ukapljenog plina koji se danas jako puno koristi u SAD-u ili zemljama EU. Trenutno su u izgradnji 204 nove termoelektrane na ugalj širom svijeta, samo u Kini se gradi više novih termoelektrana na ugalj nego što ih danas radi u SAD-u. Globalna proizvodnja električne energije iz svih izvora raste oko 3 % na godišnjem nivou i očekuje se da će ukupna proizvodnja električne energije 2025.godine biti blizu 30 000 TWh ili skoro tri puta više nego 1990.godine, a bitnu ulogu tu ima ugalj. I rast proizvodnje i potrošnje električne energije je vidljiv svugdje osim u posljednje vrijeme zemljama EU, tamo se zbog još uvijek visoke cijene električne energije smanjuje njena potrošnja ali i proizvodnja.

Očigledno da sudbina uglja nije svugdje ista. Smanjenje obima potrošnje električne energije i povećanje njenih cijena u zemljama EU sigurno da možemo pripisati i ubrzanom izbacivanju uglja iz proizvodnje električne energije i njegove zamjene obnovljivim izvorima i skupom ukapljenom plinu, a na čemu EU insistira. Manje razvijene zemlje ili zemlje u razvoju iako puno ulažu u obnovljive izvore energije (posebno energiju Sunca) još uvijek nemaju namjeru brzog odricanja od uglja i prelazak na skupi plin. Kod ovih država je sasvim izvjesna budućnost korištenja uglja i poslije 2050.godine.

Smanjenje potrošnje električne energije u zemljama EU uzrokuje djelimičan pad u njenim cijenama ali potražnja za ugljem u drugim dijelovima svijeta uzrokuje da je njegova cijena još uvijek visoka i stabilana. Iz tog razloga u posljednjih nekoliko mjeseci na berzi imamo nesvakidašnju pojavu, cijena električne energije na berzi djelimično pada ali cijena uglja na berzi uglavnom ostaje u istom nivou.

Što se tiče rudnika uglja u FBiH, ako ni u čemu, onda u trendovima smanjenja proizvodnje uglja pratimo razvijene države EU ili smo čak i bolji od njih. Tako je negativan trend smanjenja proizvodnje uglja od 2017. godine nastavljen i u 2023.godini kada je proizvedeno 5,48 miliona tona uglja ili 8 % manje nego 2022.godine kada je proizvedeno 5,95 miliona tona. Ovaj bi pad bio i veći da nije bilo značajnog povećanja proizvodnje uglja u rudniku Kamengrad, odnosno u Lageru. I ako smo na početku imali dilemu hoće li naši rudnici raditi do 2050.godine odgovor je vjerovatno svima jasan. Prvi razlog ubrzanog gašenja naših rudnika je što smo prihvatili slijeđenje politike i prakse u EU, bar po pitanju korištenja uglja, ma koliko mi bili spremni na to. A drugi razlog je stanje u rudnicima. Danas sa ovakom cijenom uglja, i ako ona ostane na ovom nivou, budućnost rudnika je samo i isključivo u rukama rudara i njihovih uprava. Od ove cijene uglja teško da može biti bolja, pa ako žele da što duže rade i rudnici moraju sami puno toga promijeniti.

(TIP/Autor: dr.sc. Safer Demirović, dipl.inž.rudarstva/Foto: Ilustracija)