Kamo ide svijet ako Trump pobijedi na američkim izborima?
Imajući u vidu činjenicu da su aktualni američki predsjednik Joe Biden i bivši predsjednik Donald Trump u utorak, 5. ožujka, odnijeli pobjede na predizborima svojih stranaka za predsjedničke kandidate koji će sudjelovati na predstojećim općim izborima za predsjednika Sjedinjenih Država te da većina kredibilnih anketa i prominentnih promatrača već sada daje opipljivu prednost republikanskom kandidatu, diljem svijeta se postavlja pitanje što bi eventualna pobjeda Donalda Trumpa mogla značiti za međunarodne odnose i geopolitička gibanja na planetu.
Osvrt na prvi mandat
Ako se prisjetimo prvog Trumpovog četverogodišnjeg boravka u Bijeloj kući, možemo bez ustezanja zaključiti da je njegova agenda „Amerika na prvom mjestu“, svojim narativom navodno okrenuta prema unutra, zapravo, suštinski definirala odnosno determinirala američku vanjsko-sigurnosnu politiku. Ova teza se može poduprijeti velikim brojem dokaza.
Prije svega, Trump je u nekoliko navrata izrazio snažnu skepsu prema učinkovitosti vodećih međunarodnih organizacija te na taj način doveo u pitanje multilateralnu arhitekturu svijeta izgrađenu nakon Drugog svjetskog rata. Logika američkog milijardera koji je stjecajem okolnosti postao predsjednik najmoćnije države na planetu bila je da su Sjedinjene Države u bilateralnim relacijama u superiornijem položaju nego rivali te da u multilateralnim organizacijama različitih profila, od financijskih i trgovačkih do vojnih, uvijek gube trpeći, prije svega, financijsku, a potom i političko-gospodarsku štetu.
Oštre kritike
Praktički nijedna međunarodna organizacija nije bila pošteđena Trumpove kritike, od Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke do, na primjer, Svjetske zdravstvene organizacije (loša reakcija WHO-a na pandemiju koja je u to vrijeme harala svijetom), skupine G7 (besmislenost njenog postojanja nakon isključenja Rusije iz sustava) ili samih Ujedinjenih naroda (neučinkovitost Vijeća sigurnosti UN-a).
Najgore je kritike, ipak, pretrpio NATO savez kada je tadašnji američki predsjednik nekoliko puta izjavio da „SAD neće braniti saveznike koji ne izdvajaju formalno utvrđena sredstva za svoju obranu“ te na taj način potkradaju američke porezne obveznike. Sličnu izjavu Trump je ponovio i u recentnom govoru na predizbornom skupu u Južnoj Karolini, što potvrđuje da nije odustao od svog nekadašnjeg kritički nastrojenog stava prema NATO-u.
Daleki istok i odnosi s autokratima
Što se tiče njegove politike prema Dalekom istoku, karakterizirale su je, također, kritike na račun tradicionalnih američkih saveznika Južne Koreje i Japana. U prvom slučaju Trump je umalo sproveo u djelo agendu o povlačenju američkih trupa iz Južne Koreje pokušavajući na sve načine sklopiti neku vrstu mirovnog sporazuma sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong-unom.
Američko savezništvo s Japanom žestoko je kritizirao još 1980-ih, ali je tijekom mandata negativnu retoriku i dugogodišnje animozitete prema Japancima modificirao i ublažio prije svega zbog uspostavljenog prijateljstva s tadašnjim japanskim premijerom Shinzom Abeom, koji je znao kako se približiti ekscentričnom američkom lideru.
S druge strane, odnosi s autokratima poput Vladimira Putina, Xi Jinpinga, Mohammeda bin Salmana ili Recepa Tayyipa Erdogana bili su više nego neobični. Iako donekle nesigurni zbog njegove nepredvidivosti, svjetski autokrati bili su ohrabreni američkom politikom tijekom Trumpovog prvog mandata, vidjevši ga kao svjetonazorski blisku osobu na koju mogu utjecati i uvjeriti je u svoje agende.
U jednoj izjavi o tom intrigantnom odnosu Trump je rekao: „Smiješno je to kad razmišljam o relacijama koje imam s njima. Što su naše veze tvrđe i zlobnije, to se bolje slažemo. Oni laki su oni koje možda ne volim toliko ili s kojima se ne slažem previše.“
Trenutni izazovi na međunarodnoj pozornici
Budućeg američkog predsjednika dočekat će dramatični izazovi na međunarodnoj političkoj pozornici. Prije svega, Sjedinjene Države su neizravno ali značajno uključene u dva vruća rata, u Ukrajini i Pojasu Gaze. Američko-ruski odnosi su pali na najnižu razinu od vremena hladnog rata s tendencijom dalje eskalacije nerazumijevanja i sukobljavanja.
Također, američko-kineski odnosi su se pogoršali, a napetosti u azijsko-pacifičkoj regiji porasle. Bliže kući, srednjoameričke nacije u središtu su pozornosti jer veliki broj migranata pokušava doći do SAD-a preko granice koja se iz dana u dan čini sve poroznijom.
Pored mnoštva gore pobrojanih kriza budući američki predsjednik morat će se nositi i s nepredviđenim situacijama. Na primjer, 2023. godina bila je najtoplija ikada zabilježena u povijesti, klimatske promjene su realnost, a moguće su i nove globalne pandemije koje nitko unaprijed ne može predvidjeti. Sjedinjene Države ne mogu riješiti nijedno od ovih otvorenih pitanja bez snažnih globalnih saveza, što bi bilo koji američki lider morao ukalkulirati u svoju političku agendu.
Moguće djelovanje Trumpa kao novog predsjednika
Ni u jednom glavnom gradu na svijetu američka se predizborna kampanja ne prati toliko pozorno kao u Kijevu. Sasvim logično i očekivano. Sudbina jedne zemlje, jednog naroda i njegove gole egzistencije ovisi o ishodu izbora tisućama kilometara daleko. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je u izjavi o američkim predsjedničkim izborima pokušao objektivizirati stvari: „Ako će politika sljedećeg predsjednika, tko god on bio, biti drugačija prema Ukrajini, hladnija ili više orijentirana prema unutra, onda mislim da će ti signali uvelike utjecati na tijek našeg rata.“
Premda ovako sročena, apsolutno je jasno na koga je ciljala izjava Zelenskog. Upravo je gospodin Trump rekao kako će rusko-ukrajinski rat „okončati za 24 sata nakon što bude izabran“, iako nije objasnio na koji način. Promatrači vjeruju da bi Trump kao novi američki predsjednik mogao „pogurati“ mirovne pregovore koji ne bi pogodovali ukrajinskoj strani. Ukrajinci su zabrinuti, a ruski mediji koji ga podržavaju već su kritizirali pokušaje da se Trump ukloni s glasačkih listića u 16 američkih država. „Ovo je stvarno miješanje u izbore i potkopavanje demokracije od samih Amerikanaca. Nijedan Rus ili Kinez to ne bi ni sanjao“, kažu ruski mediji.
Nuklearna proliferacija i povlačenje iz NATO-a
Anticipirana Trumpova politika prema Ukrajini, ako osvoji predsjednički mandat, imala bi nesumnjivo negativne posljedice po Daleki istok. Naime, mnogi promatrači vjeruju da bi američki saveznici u toj sigurnosno trusnoj regiji, na temelju procjene da Sjedinjene Države više nisu pouzdan partner, mogli krenuti u razvoj vlastitog nuklearnog arsenala.
Prije svih misli se na Japan. Ako bi Sjedinjene Države prestale pomagati Ukrajini, postoje kredibilne naznake da bi zvanični Tokio krenuo u nuklearno naoružavanje zbog procjene da američki nuklearni sigurnosni kišobran jednostavno ima previše rupa. U susjedstvu Kine, Rusije i Sjeverne Koreje Japanci se više ne bi osjećali ugodno bez vlastitih mehanizama zaštite.
Što se tiče mogućnosti da eventualno ponovo izabrani predsjednik Trump djeluje prema svojoj ranije izrečenoj želji i povuče Sjedinjene Države iz NATO-a, takav bi potez osakatio ovaj vojni savez i stvorio sigurnosni vakuum, prije svega u Europi. U tom scenariju Europljani bi bili primorani na jačanje vlastitih vojnih efektiva, odnosno, iznad svega i prije svega, na podizanje veličine i snage nuklearnog arsenala. Dakle, slično domino efektu, realizacija samo jedne od Trumpovih pretpostavljenih zamisli kao novoizabranog američkog predsjednika poput radikalne promjene politike prema ukrajinskom ratu vodila bi, prema mišljenju mnogih promatrača, nuklearnoj proliferaciji neviđenih razmjera koju bi u perspektivi bilo gotovo nemoguće zaustaviti.
Nesiguran svijet i Europa kao najveći gubitnik
Mnogo je zemalja na svijetu koje na eventualni drugi Trumpov predsjednički mandat ne gledaju sa zazorom. Na primjer, za neke arapske lidere na Bliskom istoku, prije svih čelnike Saudijske Arabije, njegov dolazak za predsjednika značio bi manje uplitanja i kritika o stanju ljudskih prava u njihovim državama. Također, republikanski predsjednik bi sigurno manje kritizirao i Izrael zbog načina na koji se nosio s ratom u Pojasu Gaze.
Međutim, kako sam gore već spomenuo, svijet bi svakako dobio nepredvidivog i kapricioznog lidera, što bi ga učinilo još nesigurnijim, ako je to u ovom hirovitom trenutku u kom se svijet danas nalazi uopće prikladno naglasiti.
U svakom slučaju opći je dojam promatrača da bi novim Trumpovim predsjedničkim mandatom najveći gubitnik bila Europa. Upravo je Europa od svih regija u svijetu imala najviše koristi u više od sedam desetljeća američke posvećenosti međunarodnom poretku koji promovira multilateralizam.
Drugi Trumpov mandat vjerojatno bi donio napuštanje transatlantskog jedinstva i NATO-a, što bi za posljedicu imalo ponovni pokušaj izoliranja Njemačke i neke vrste pomirbe s Vladimirom Putinom. Povlačenje Sjedinjenih Država iz Europe ostavilo bi je samu s teškim zadaćama građenja vlastitog sigurnosnog sustava, kako sam gore već spomenuo, pomaganja u obrani, a kasnije i ponovnoj izgradnji Ukrajine.
(TIP/Izvor: Index.hr/Autor: Boris Vukotić/Foto: Fena)
Indira ne da