Jednom davno, živio je sretan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao.

Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je sretan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični.

Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolirao.

Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem.

Prva briga Bubamare bila je da organizira evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao.

U tu svrhu, uspostavila je sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog volumena posla oko papira morali su zaposliti  nekog ko bi pripremao papire i izvještaje.

Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva. 

A mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije. 

Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni.

Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje je dobio od Bubamare i uskoro je počeo zahtijevati: usporedne studije sa grafikonima, analize trendova razvoja, itd.

Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru.

Njemu su odmah kupili novi računar sa printerom.

Sretni i vrijedni mrav je i dalje radio kao i prije. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neko računar.

Nisu mu odobrili. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno najhitrije reagirati.

Kreirao je novo radno mjesto šefa službe koji bi nadzirao sretnog i vrijednog mrava. Na novo radno mjesto je zaposlio Cvrčka.

On je odmah po svom dolasku zamijenio cjelokupni namještaj u svom uredu i na zahtjev dobio ergonomski oblikovanu stolicu i novi računar sa ravnim, LCD ekranom.

Broj računara je rastao i morao se kupiti i instalirati i mrežni server.

Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je usput bio njegov pomoćnik u prethodnoj firmi). I tako je zaposlio Stjenicu.

U isto vrijeme Mrav je postajao sve manje sretan i sve manje produktivan.

Opet je tražio računar, opet mu nisu odobrili.

Situacija sa Mravom, zabrinula je Cvrčka i on je zaključio da mora naručiti studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi.

Upoznao je sa tim direktora Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio angažiranje agencije za te potrebe.

Skupa studija je napravljena i Cvrčak je počeo primjenjivati  predložene motivacijske metode. Svuda je objesio motivacijske plakate. 

Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stjenicu na motivacijske treninge u poznata ljetovališta itd… Mrav je i dalje, ali nevoljko, radio.

Čitao je motivacijske poruke na plakatima i nikako nije mogao naći nadređene kad su mu trebali.

Jednostavno, ili nisu bili tu ili nisu imali vremena za njega. I tako je vrijeme teklo.

Direktor Stršljen je i dalje dobijao redovno svoje perfektne izvještaje ali su oni počeli pokazivati da firma nije više tako rentabilna kao prije.

To ga je duboko zabrinulo i morao je reagirati. Unajmio je najelitnijeg konsultanta, gospođu Sovu.

Sovin zadatak je bio izvršiti potpunu analizu organizacije i poslovanja firme i predložiti rješenja da bi firma poslovala rentabilno.

Nakon tri mjeseca, Gospođa Sova je direktoru predala sljedeći izvještaj: “U firmi je previše zaposlenih!”.

Direktor Stršljen je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio, znate koga?

Pa naravno:  MRAVA. 

POUKA 1

• Nikada nemoj biti sretan i vrijedan mrav.
• Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa.
• Nesposobnima ne trebaju nadzornici.
• Ako si usprkos svemu produktivan, nikad ne pokazuj da si veseo kada radiš, jer za to nema opravdanja.
• Ako, ipak, na svaki način želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš morati raditi za Stršljena, Bubamaru, Pauka, Hrčka, Cvrčka, Stjenicu i Sovu. Ali tada nećeš moći raditi ni kao Mrav. Jer da bi održao firmu moraš se družiti sa stršljenovima, bubamarama, paucima, hrčcima, cvrčcima, stjenicama i sovama.

POUKA 2

Nažalost, cijela priča je utemeljena na naučnim istraživanjima koja kažu da većina ljudi teži ka parazitskom životu.

Inače, ovo je pismo koje je uposlenica kompanije “Generalturista” poslala upravi u obrazlozenju svoje ostavke a koje je svojevremeno oduševilo cijeli svijet.

(TIP/Izvor: Akta.ba)