Amra se prisjeća jednostavnih želja i snova koji su obilježili njeno odrastanje u Bihaću. Govori o tome kako su njeni roditelji, poput mnogih porodica u tom periodu, gradili porodičnu kuću uz pomoć kredita, što je često značilo odricanja u drugim aspektima života. Jedan od tih malih, ali za djecu značajnih snova bio je i posjedovanje televizora u boji. Amra sa sjetom opisuje kako su ona i njena braća, Dino i Amar, sanjali o danu kada će njihovi roditelji moći priuštiti ovaj luksuz.

„Nakon godina ulaganja i gradnje, na sam dan našeg useljenja u novu kuću, moj stariji 15-godišnji brat Amar je iznenada umro. Doživjeti smrt svog genijalnog brata i pokušavati ga tada, kao dijete, zajedno sa mojom mamom oživjeti je trauma koja je utjecala na mene na mnogo načina,” prisjeća se Amra. Ova bolna iskustva iz njenog djetinjstva ostavila su neizbrisiv trag na nju i njen životni put.

Uprkos teškoćama, podrška šire porodice i zajednice bila je ključna. Amra kaže kako su, uprkos tragediji, proveli porodična ljeta pored smaragdne Une, do predvorja ratnih sukoba koji su zahvatili Bosansku Krajinu. Ove uspomene i izazovi koje je njena porodica preživjela u Bihaću, predstavljaju temelj njenog novog djela, “Tri ljeta”, koje detaljnije istražuje ovaj segment njenog života.

Amra sa ponosom ističe da je knjiga “Tri ljeta” već dobitnica Junior Library Guild Gold Standard nagrade za izvanrednu literaturu za djecu i mlade u SAD-u. Ovaj dio njene priče, koji uskoro izlazi, ne samo da pruža uvid u njeno djetinjstvo, već i ističe kako su iskustva iz najranijih dana oblikovala osobu i akademika kojeg danas poznajemo.

Put od Bihaća do New Yorka

Opisujući svoj put od Bihaća do New Yorka, kazala je da je on obilježen izazovima, ali i velikim dostignućima. Njen put do obrazovanja u SAD-u nije bio lak, ali je bio vođen čvrstom voljom i posvećenošću.

“U svojoj prvoj knjizi Mačka kojoj nikad nisam dala ime pišem o tome kako sam dobila stipendiju prvo u toku rata, kada je Bihać bio pod potpunom opsadom.” Ova stipendija, koju je zaradila kao dobitnica nagrada na državnim takmičenjima iz matematike i fizike, bila je prvi korak ka njenom akademskom uspjehu.

Međutim, put do realizacije tog sna nije bio jednostavan. “Iako sam bila dobitnica stipendije da studiram van BiH, ta stipendija, nažalost, nikad nije stigla do mene,” prisjeća se Amra. Ovaj preokret nije umanjio njenu odlučnost da nastavi obrazovanje.

Amrin put se nastavio pred kraj rata, kada je radila u lokalnoj klinici u Bihaću. “Dok sam radila u lokalnoj klinici u Bihaću da pomognem oko organizacije vakcinacije djece, došao je tim iz International Rescue Committee,” objašnjava ona. Saradnja s ovim timom otvorila je novo poglavlje u njenom životu.

Nakon što je predala svoje diplome i nagrade IRC timu, bez ikakvih očekivanja, stvari su se počele mijenjati. “Nakon kraja rata, pred sam polazak za Sarajevo gdje sam željela studirati medicinu, dobila sam telefonski poziv kojim sam obavještena da sam dobitnica stipendije za školovanje u SAD-u uz pomoć tima iz IRC-a,” prisjeća se Amra. Ovaj poziv bio je prekretnica koja joj je omogućila da nastavi svoje obrazovanje na svjetski priznatim institucijama.

Nakon dolaska u SAD, njena posvećenost i rad nisu prestali. “Nakon dolaska u SAD i prve godine i po dana na jednom koledžu, sama sam ponovo aplicirala na elitne škole i dobila nekoliko stipendija,” dodaje Amra. Njena odluka da nastavi školovanje na Brown Univerzitetu bila je samo početak njenog uspješnog akademskog puta.

Upitana koji joj je bio najveći kulturološki šok kad je stigla u Ameriku, istakla je razne oblike duboko ukorijenje diskriminacije.

„Dubina i prevalentnost rasizma i diskriminacije na osnovu boje koze, etničke pozadine ili religije. To je, nažalost, fenomen koji je urezan u mnoga društva.”

Joe Biden i Bosna i Hercegovina

Kada sam upoznala potpredsjednika Joea Bidena prije nekoliko godina – zahvalila sam mu se što je pokušao da spasi Bosnu. Nisam znala da će jednog dana spašavati Ameriku, prenosi N1.

Amra Šabić El-Rayess je u postu na Linkedinu također napisala da je sada sigurna da ljudima poput nje neće zabraniti ulazak u SAD, niti će Joe Biden kao predsjednik uraditi bili šta da se njena djeca ne osjećaju kao da ne pripadaju američkom društvu.

“Svi mi ostali, imamo ulogu u ovoj zemlji. Amerika je podijeljena, imamo kolektivnu odgovornost da se ujedinimo. Ja sam vječni optimista. Moraš biti da bi preživio genocid”, istakla je Šabić El-Rayess.

Suprug kao najveći oslonac

Amra je također s nama otvoreno razgovaral o svom braku i o suprugu Tameru, za kojeg kaže da joj je najveći oslonac u životu.

“Moj suprug Tamer je mene fascinirao kao najpametniji čovjek koje sam ikada upoznala.” Njihov susret se dogodio na Amrinom prvom poslu u SAD-u, dok je još bila studentica, u Deutsche Banku, velikoj njemačkoj investicijskoj banci u New Yorku. “Tu sam upoznala Tamera i postali smo prijatelji,” kaže ona.

Nakon završetka studija, Amra je dobila ponudu da radi za Goldman Sachs, jednu od najprestižnijih investicionih banaka u SAD-u. U isto vrijeme, njen budući suprug Tamer, sasvim slučajno, također je dobio ponudu za rad u Goldman Sachsu. Oboje su radili u istoj firmi, ali na različitim odjelima. Kroz svoj rad u Goldman Sachsu, Amra i Tamer su postepeno izgradili bliskost i postali prijatelji, što je kasnije preraslo u romantičnu vezu.

“Naša priča je vrlo romantična jer je slična mnogim holivudskim filmskim pričama gdje pratite priču o dvije osobe koje su očigledno fascinirane jedna drugom, ali su prijatelji u početku jer nisu još svjesni da su zaljubljeni,” kaže Amra. Tamer je bio taj koji je poduzeo odlučujući korak, pitavši Amru da se uda za njega. “Upravo ove sedmice slavimo 22. godišnjicu braka”.

Govoreći o njihovom odnosu, Amra ističe: “Naš odnos se najbolje može opisati kao partnerstvo ispunjeno ljubavlju.” U vremenu dok je radila na svom doktoratu i postala majka dvije bebe, Tamer je bio njen stup podrške. “Na isti način, ja sam njemu podrška kod svih njegovih značajnih odluka,” dodaje ona.

Amra govori o tome kako su njene kćerke središte njenog i Tamerovog života. Kako njihove kćerke rastu i postaju nezavisne, krećući svojim putem, Amra i Tamer prilagođavaju svoj stil života. Posebno ističe da planiraju više putovati i uživati u većoj slobodi kada njihova mlađa kćerka, Dinah, krene na fakultet.

Jabuka ne pada daleko od stabla

U razgovoru za Forbes BiH, Amra Šabić-El-Rayess govorila je o uspjehu svojih kćerki i ulozi obrazovanja u njihovom životu, pritom dajući vrijedne savjete mladim mamama.

Govoreći o svojim kćerkama, Amra ističe njihove akademske uspjehe: “Starija kćerka studira na prestižnom Ivy League univerzitetu, Harvardu, a mlađa kćerka je također u poznatoj privatnoj srednjoj školi u New Yorku.” Amra vjeruje da je obrazovanje ključ uspjeha, ali priznaje da postoje i mnogi faktori.

O svom pristupu obrazovanju, Amra kaže: “Moje pitanje mojoj djeci nakon svakog školskog dana je bilo ‘Šta ste danas naučile u školi?’“ Ona naglašava važnost intenzivnog rada s djecom dok su mala, jer temelj uspjeha leži u navikama oko učenja koje se stiču u ranom djetinjstvu.

Amra dodaje: “Obrazovanje se ne stiče samo u školi. Obrazovanje nije proces koji počinje u 8 ujutro i završava u 1 popodne.” Ona je uvijek pronalazila načine da učenje učini zabavnim i interaktivnim, čak i u svom domu. “U svom stanu u New Yorku ni danas nemamo televiziju niti smo je imali od njihovih malih nogu,” kaže Amra. Ovaj pristup je, prema njenim riječima, doprinio njihovoj želji za znanjem i promjenom svijeta na bolje.

Amra također otkriva aspiracije svojih kćerki: “Moja starija kćerka želi da bude inžinjer i inovator, a moja mlađa kćerka je zainteresirana za inovacije u nanotehnologiji.” Ona dodaje da je mlađa kćerka, koja je u drugom razredu srednje škole, pokrenula prvi međunarodni klub u svojoj školi, želeći povezati srednjoškolce iz cijelog svijeta, uključujući i BiH.

„Planiram je povezati sa srednjoškolcima u BiH jer moja djeca izuzetno vole našu kulturu i naš narod.”

O ekstremizmu i predrasudama

U svojim nedavnim pisanjima, Amra Šabić-El-Rayess izražava zabrinutost zbog globalnog porasta nasilja zasnovanog na identitetu i ističe potrebu za jačanjem međunarodnih mehanizama za rješavanje ratnih zločina i genocida. Kada je riječ o specifičnim promjenama koje bi željela vidjeti u međunarodnom pravu, Amra smatra da je ključno pitanje ne u formulaciji prava, već u poštovanju i edukaciji.

Amra navodi primjer iz svog ličnog iskustva koji oslikava problem s kojim se suočava: “Evo da dam konkretan primjer iz mog iskustva gdje su mene naši ljudi, koji me lično ne znaju, mnogo puta uvrijedili zbog toga što moj suprug nije iz BiH.” Ovaj primjer, kako kaže, govori o rasizmu koji se dešava i u BiH, posebno usmjerenom prema osobama iz Sjeverne Afrike.

Amra naglašava važnost osobne odgovornosti u suočavanju s predrasudama: “Bitno je prvo početi od sebe i zapitati se kako svako od nas razmišlja i govori o nekom ko nije istog rasnog, etničkog ili religijskog identiteta.” Prema njenom mišljenju, prvi korak ka rješavanju problema predrasuda u društvu leži u svijesti o vlastitim predrasudama. “Ne možemo se mi mijenjati niti možemo razumjeti druge bez toga da sami sebe prvo ne preispitamo,” zaključuje Amra, ističući važnost samorefleksije kao temelja za društvene promjene.

Islamofobija u porastu?

Kao stručnjakinju za ekstremizam i srodne ideologije, Amru smo pitali o mogućim rješenjima za sukobe između Izraela i Hamasa i načinima za smanjenje islamofobije.

Amra ističe: “Pored Islamofobije koja je strah od muslimana kao potencijalno nasilne grupe susrećemo se i sa globalnim problemom anti-muslimanskog rasizma.” Ona naglašava da se muslimani često nepravedno gledaju kao monolitna i inferiorna grupa, bez obzira na njihovu raznolikost po pitanju rasa i etničkih pozadina.

Govoreći o situaciji u Palestini i Izraelu, Amra izražava svoju duboku zabrinutost: “Sve što se dešava ne samo povodom sadašnje eskalacije nego već decenijama je izuzetno bolno i tragično.”

Kako bi doprinijela rješenju ovih problema, Amra koristi svoj uticaj i stručnost: “Trudim se da kroz obrazovanje, profesionalne obuke nastavnog osoblja, moje knjige, predavanja i na sve moguće načine inspirišem humanizaciju, poštovanje i život dostojan čovjeka za svaku osobu.” Ona vjeruje da je obrazovanje ključno za postizanje mira i prosperiteta budućih generacija i naglašava važnost humanizacije i poštovanja svakog pojedinca.

(TIP/Izvor: forbes.n1info.ba)