Težak prtljag, koji iz prošle prenosimo u 2024. godinu, biće – po svemu sudeći – i teži i opasniji ako se razumom ne osujete oni koji ga uporno proizvode ili ako se ne nađe neko moćan da im stane ukraj…

Kao da problema, glavobolje i promašaja, strahova i trzavica, neizvjesnosti i opasnosti nemamo i previše, pretposljednje prošlogodišnje noći imadosmo i zemljotres – najviše je treslo u Zenici i okolini, a osjetilo se i širom Bosne i Hercegovine. Priroda nas je opet ozbiljno podsjetila na to ko je glavni i ko se za sve pita, potirući sve ostale teme i probleme i pretvarajući nas u otužno bespomoćne pred njenom silom i nepredvidljivošću. U to “nas” spadaju i ljudi iz naše politike i vlasti, koji su 2023. godinu izbrazdali nizom ožiljaka i tragova svađa, ucjena, prepucavanja, uslovljavanja, kaprica, koji se mogu smjestiti u rubriku neuspjeha i promašaja, čija cijena nas čeka u godini koju smo načeli.

Ta cijena, nažalost, najmanje zavisi do nas, običnih smrtnika. Jer, i mi i sve oko nas je u rukama nerijetko nedoraslih neznalica, iščašenih nacioposlušnika, zalutalih ulizica, zlonamjernih paranoika i patoloških lažova. Koji, na našu nesreću, vedre i oblače u vlasti, odlučuju o našim sudbinama i luksuzno, u neviđenom bonluku žive o našem trošku, a satraše se radeći u svoju korist i na našu štetu. Uz razočarenje u vlast, izabranu u jesen 2022, prošle godine je to otišlo u tačku – u one dubine neizvjesnosti, nazatka i proevropskog hoda u mjestu, da nam se na njenom kraju, uz novu demonstraciju naciopatske tvrdokornosti u državnom parlamentarnom vrhu, moralo učiniti da je u vlasti najprofitabilnije biti poklonik zatezanja, uslovljavanja, odijuma prema tuđim stavovima, a grčevitog istrajavanja na svom, makar i najizopačenijem mišljenju.

Slikovito rečeno, radi se o bogomdatim uslovima za to da profitiraju i eksponiraju se likovi, koje je narodna mudrost odavno ukrasila etiketom mutivode. To je ona sorta ljudi, koje ne određuje ni socijalni, ni nacionalni, obrazovni, politički ili generacijski profil, jer ih fiksira i veže armatura manijakalne isključivosti, nepopravljive pizme i fanatične sklonosti tome da iskomplikuje, obesmisli, iskompromituje i dovede do apsurda i one teme i probleme koji bi se mogli riješiti jednostavno, lako i efikasno, samo da se to hoće i kad bi – umjesto bolesnog “mi” i “oni” – postojali razum i dobra volja. Beskrajan je niz i likova i tema, koji su nam prošle godine pomogli da se u to uvjerimo i kojima se bolno dokazuje epska tradicija vitalnosti mutivoda, bez obzira na to u kojoj oblasti se javili i nezavisno od toga znaju li da rade naopako i da će od toga biti štete.

Kad se ukrsti s napadnim manjkom elementarne pristojnosti, osobito političke, plus nacionalistička paranoja i navodna “borba za svoj narod”, agresivnost mutivoda, koja kod nas odavno ima pravo građanstva, postavši “normalna” pojava, najbolje se ogleda u primjerima izopačenosti, beščašća, prijetnji, dakle, bezmjernih gluposti. Uz već “antologijsko”, a na izmaku prošle godine pojačano opetovanje Dodikovog sna o odlasku RS-a iz države BiH, izazvano najavom OHR-ovog nametanja zakon o državnoj imovini, očekivano je uslijedio talas reakcija. S jedne strane se podržava ta prijetnja i “zaštita RS-a”, a s druge su oni kojima nije jasno da takođe doprinose mutnim vodama, kad reaguju žestokim kontriranjem, ali i neumnim prijetnjama.

U skladu s titulom “većeg Dodika od Dodika”, državni ministar sigurnosti Nenad Nešić, nakon izjave da Drina nije međudržavna granica (?!), već “kičma srpskog naroda”, secesiju RS-a opravdava onim što vide samo on i njemu slični – prijetnjom opstanku RS-a. Refleks epiteta mutivode, uobičajen je i kod Staše Košarca, koji kaže da se u Sarajevu “bori za interese RS-a”, ne zanima ga BiH, država od koje prima platu. Uz izmjene Izbornog zakona, koje su nekako prošle u Predstavničkom, ali ih čeka hod po trnju u Domu naroda Parlamenta BiH, Dragan Čović ponavlja legendarni optimizam bez pokrića: početkom decembra je tvrdio da će do kraja godine biti izmijenjen ovaj zakon, da bi na kraju decembra bio “duboko uvjeren” da će se to desiti do konca januara. A da sve ne bude samo uhodan dvojni pakt HDZ-a BiH i SNSD-a, ovog puta u tvrdnji da nam nema evropskog puta sa strancima u Ustavnom sudu BiH, potrudio se nabrušeni federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak: Dodikovu najavu proglašenja samostalnosti RS-a u tačno određen sat, dočekao je obećanjem rešetaka samo minutu kasnije, čime je dao nesebičan doprinos mutnim prilikama, pa je hitno obaviješten o tome da je ministar politička funkcija, da nema pravo ikoga da hapsi i da to radi policija.

Sve u svemu, mutivode kao težak prtljag traju, otporne su na elementarne, (geo)političke, izborne, klimatske i sve druge promjene. I u minuloj godini, pokazale su ne samo vitalnost, žilavost i izdržljivost u odnosu na razum i normalnost. Pokazale su i to da ostaju trajno prijeteća konstanta naših prilika, a često i njihov proizvod. Zbog čega se na vrijeme moramo pripremiti za to da će nam mutiti odnose i zagorčavati život sve dotle dok (i ako) ih razumni ne osujete ili dok neko moćan, bez obzira na cijenu, bar nekima od njih – za početak – ne stane ukraj.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić/Foto: Ilustracija/Pixabay)