Donošenjem Odluke o proglašenju stanja ugrožene sigurnosti snabdijevanja električnom energijom za 2024.godinu Vlada FBiH je potvrdila neizvjesnost u snabdijevanju električnom energijom Federacije BiH u narednom periodu. Iako ova Odluka ima za cilj stvaranje pravnog okvira za aktivno učestvovanje Vlade u regulisanju tržišta i cijena električne energije na tržištu FBiH ona ipak ukazuje, a sigurni smo na osnovu njihovih koliko toliko tačnih saznanja, da obzirom na mogućnosti domaće proizvodnje električne energije u narednoj godini i pogotovo očekivanih njenih cijena na inozemnom tržištu postoji bojazan od sigurnog i pouzdanog snabdijevanja potrašača na području FBiH. A ovo je samo početak u odnosu na ono šta nas čeka u budućnosti a vezano je za proizvodnju i distribuciju električne energije, pogotovo što smo i zvanično informisani da od izgradnje novog, zamjenskog Bloka 7 TE Tuzla nema ništa.

Naravno da je sve ovo izazvalo niz komentara, od strane pozvanih i nepozvanih, koji iz svog ugla posmatraju trenutno stanje u sektoru proizvodnje i distribucije električne energije. Većona njih se slaže da je razlog lošeg stanja u elektro energetskom sektoru smanjena proizvodnja i povećanje troškova proizvodnje električne energije u termoblokovima uzrokovana nedostatkom uglja iz državnih rudnika, korištenje stare i nepouzdane opreme u termoelektranama kao i potpuni zastoj u izgradnji velikih kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora.

Zanimljivo je osvrnuti se na stavove nekih od njih, bar onih koji su do skora upravljali ili još uvijek upravljaju energetskim sektorom ili promovišu neke nove pravce razvoja energetskog sektora. Tako smo saznali da je imenovanje nekih manje sposobnih uprava elektroprivrede i rudnika vršeno na insistiranje Vlade ili lokalnih moćnika, ili da je ionako nedovoljno ulaganje u rudnike bilo zapravo bacanje para u bunar bez dna čestom kupovinom u tom trenutku nepotrebne ili opreme lošeg kvaliteta. Neki su razmišljanja da će povećanje cijene električne energije domoćinstvima znači da će oni u Sarajevu koji se griju na struju ponovno preći na ugalj ili drvo dodatno zagađujući sarajevski zrak. Znači, sarajliji treba da bude vruće, da mu grijanje bude jeftino, da se zrak što menje zagađuje a položaj rudara, preko čijih leđa je sve to obezbijeđeno, nije bitan. Možda je vrhunac izjava da nam više u upravama rudnika ne trebaju ljudi koji će razvijati rudnike nego oni koji će smanjivati broj rudara. Ovo su sve izjave u realnom vremenu onih koji su vodili energetski sektor i onda se čudimo o stanju u kome se trenutno nalazimo.

Za nas su posebno bili zanimljivi, u ovom trenutku, stavovi zagovornika izgradnje postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, koji naglašavaju da je to budućnost u proizvodnji električne energije, sa čime se i mi djelimično slažemo. Međutim, pitanje je šta učiniti sada i kako obezbijediti pouzdano snabdijevanje električnom energijom FBiH do izgradnje objekata na obnovljive izvore koji su još uvijek samo u planovima i najavi. Očigledno je da ovo što su privrednici instalirali solarnih panela danas minimalno učestvuje u ukupnoj proizvodnji električne energije, da Elektroprivreda danas preživljava na slamku bez potrebnih sredstava za investicije u nove vjetroparkove ili generalni remont nekog od termoblokova, a izgradnju novih planiranih hidroelektrana više niko i ne spominje. Naivno je očekivati da će nam neko, pa i EU, onako dati sredstva za njihovu izgradnju. I možda najvažnije, proizvodnja električne energije, pogotovo mini postrojenja, iz obnovljivih izvora za naše uslove je još uvijek jako skupa, rijetki mogu takvu investiciju sebi priuštiti i neće je realizovati ukoliko nemaju osiguranu dobit iz nje, a jedan od razloga tekućeg negativnog poslovanja Elektroprivrede je i otkup ovako proizvedene električne energije od odabranih proizvođača po izuzetno visokim cijenama. Kako god, budućnost nam donosi daljnje smanjenje proizvodnje uglja uzrokujući i smanjenje proizvodnje električne energije iz termoblokova, a mi nismo ni blizu spremni da je nadomjestimo iz velikih postrojenja na obnovljive izvore.

Što se rudnika i rudara tiče oni očekujući obećanu, novu cijenu za isporučen ugalj, lako padaju na populističke izjave pojedinaca, nadajući se da će im nova cijena uglja riješiti sve probleme, a neće. Bez temeljnog restruktuiranja rudnika, rudnici koncerna su to djelimično uradili a Banovići nisu ni počeli, nema dugoročnog opstanka ni jednom od njih. A za to su nam danas više nego ikad potrebne investicije i stručne i odlučne uprave uz ogromnu i bezrezervnu podršku kako Vlasti tako i samih rudara, jer problemi koji se iznose u javnosti a vezani su za rad rudnika su samo vrh ledenog brijega, oni koji rade u rudnicima to znaju.

Ipak od svega je najvažnija reakcija Vlade FBiH na izazove po pitanju sigurnog snabdijevanja FBiH električnom energijom u budućnosti, koja rješenja ona nudi. Do sada, ono šta smo vidjeli, malo toga se promijenilo u odnosu na predhodnu vlast. Sve je i dalje usmjereno na čuvanje socijalnog mira ostavljajući Elektroprivredu da preživljava iz godine u godinu bez sredstava za nikada više potrebne investicije. A elektro sektor nam nikada nije bio ugrožen kao danas, i ne daj Bože, njegovo urušavanje bi osjetili svi, i građani i privrednici. I tek tada bi vidjeli kako se brzo i lako mijenja cijena električne energije. Još ni jedan problem u elektro sektoru u posljednjih dvadeset godina nismo u potpunosti riješili, sve se gura pod tepih i čeka nekog drugog da ga riješi, dok je danas na svjetskom tržištu cijena i uglja i električne energije i dalje visoka.

Dani jeftine električne energije na globalnom nivou su prošlost a potrošnja i potrebe za njom nikad veće.

(TIP/Autor: dr.sc. Safer Demirović, dipl.inž.rudarstva/Foto: Ilustracija)