Kako je mladić rođen prije 2000 godina u blizini današnje južne Rusije završio u engleskom selu? DNK istražitelji su pratili njegove korake rasvjetljavajući ključnu epizodu u historiji rimske Britanije.

Istraživanja pokazuju da je kostur pronađen u Cambridgeshireu pripadao čovjeku iz nomadske grupe poznate kao Sarmati. To je prvi biološki dokaz da su ovi ljudi došli u Britaniju iz najudaljenijih krajeva Rimskog carstva i da su neki živjeli na selu.

Ostaci su otkriveni tokom iskopavanja na cesti A14 između Cambridgea i Huntingdona.

Korištene naučne tehnike pomogle su da se otkriju obično neispričane priče običnih ljudi iza velikih istorijskih događaja. Oni uključuju čitanje genetskog koda u fosiliziranim fragmentima kostiju koji su stari stotinama hiljada godina, što pokazuje etničko porijeklo pojedinca.

Arheolozi su otkrili kompletan, dobro očuvan skelet čovjeka, kojeg su nazvali Offord Cluny 203645 – kombinacija sela u Cambridgeshireu u kojem je pronađen i broja njegovog primjerka. Sahranjen je sam bez ikakvih ličnih stvari u jarku, tako da je bilo malo toga čime bi se mogao utvrditi njegov identitet.

Dr Marina Silva iz Laboratorije za drevnu genomiku na Institutu Francis Crick u Londonu izvukla je i dekodirala Offordov drevni DNK iz male kosti izvađene iz njegovog unutrašnjeg uha, koja je bila najbolje očuvani dio cijelog skeleta.

“Ovo nije kao testiranje DNK nekoga ko je živ”, objasnila je ona. “DNK je vrlo fragmentiran i oštećen. Međutim, uspjeli smo (dekodirati) dovoljno toga. “Prva stvar koju smo vidjeli je da se genetski veoma razlikovao od ostalih romano-britanskih pojedinaca koji su do sada proučavani.” Najnovije drevne metode analize DNK sada su u stanju da razotkriju ljudske priče iza događaja koji su donedavno bili rekonstruisani samo dokumentima i arheološkim dokazima.

Oni uglavnom pričaju priče o bogatim i moćnim. Najnovije istraživanje je detektivska priča koja koristi vrhunsku forenzičku nauku kako bi razotkrila misteriju obične osobe – mladića zakopanog u jarku u Cambridgeshireu između 126. i 228. godine nove ere, tokom rimske okupacije Britanije.

U početku su arheolozi mislili da je Offord neuobičajeno otkriće lokalnog čovjeka. Ali DNK analiza u laboratoriji dr Silve pokazala je da je on stigao iz najudaljenijih krajeva Rimskog carstva, oblasti današnje južne Rusije, Armenije i Ukrajine.

Analiza je pokazala da je pripadnik Sarmata, naroda koji govori iranski, poznat po svojim jahačkim vještinama.

Pa kako je završio u pospanoj zabiti carstva tako daleko od kuće?

Kako bi pronašao odgovore, tim sa odsjeka za arheologiju Univerziteta Durham koristio je još jednu uzbudljivu tehniku analize kako bi ispitao njegove fosilizirane zube, koji imaju hemijske tragove onoga što je jeo.

Zubi se razvijaju tokom vremena, tako da, baš kao i godovi drveća, svaki sloj sadrži djelić hemikalija koje su ih okruživale u tom trenutku.

Analiza je pokazala da se do svoje šeste godine hranio prosom i zrnom sirka, naučno poznatim kao C4 usjevi, kojih ima u izobilju u regionu gdje su živeli Sarmati. Ali tokom vremena, analiza je pokazala postepeno smanjenje njegove potrošnje ovih žitarica i konzumiranje više pšenice, koje ima više u zapadnoj Evropi, kaže prof. Janet Montgomery.

“(Analiza) nam govori da je on, a ne njegovi preci, doputovao u Britaniju. Kako je odrastao, migrirao je na zapad, a ove biljke su nestale iz njegove ishrane.”

Istorijski zapisi pokazuju da je Offord mogao biti sin konjušara, ili možda njegov rob. Oni pokazuju da je otprilike u vrijeme kada je živio, jedinica sarmatske konjice uključena u rimsku vojsku bila upućena u Britaniju.

DNK dokazi potvrđuju ovu sliku, kaže dr Alex Smith iz MOLA Headland Infrastructure, kompanije koja je vodila iskopavanje. “Ovo je prvi biološki dokaz”, rekao je za BBC News. „Dostupnost ovih tehnika DNK i hemijske analize znači da sada možemo postavljati različita pitanja i gledati kako su se društva formirala, njihov sastav i kako su evoluirala u rimskom periodu. “To sugeriše da je bilo mnogo većeg kretanja, ne samo u gradovima već i na selu.”

Dr Pontus Skoglund, koji vodi drevnu genomičku laboratoriju u Cricku, rekao je za BBC News da nova tehnologija transformira naše razumijevanje prošlosti.

“Glavni utjecaj drevne DNK do danas je poboljšanje našeg razumijevanja kamenog i bronzanog doba, ali s boljim tehnikama, također počinjemo transformirati naše razumijevanje rimskog i kasnijih perioda.”

Detalji su objavljeni u časopisu Current Biology.

(TIP/Izvor: federalna.ba/BBC/Foto:  ©MOLA HEADLAND INFRASTRUCTURE))