Trakavica s nabavkom linearnog akceleratora (aparata za radioterapiju) u UKC-u Tuzla zapela je kod novog tendera, ali i u pravno-političkim mućkama, koje bi onkološki pacijenti mogli platiti glavom…

Možda pretjeruje i možda se s njegovim stavom teško saglasiti, ali jedan moj prijatelj, kad ovih dana o tome usput razgovarasmo, ima pravo i na ovaj “jeretički” stav:

– Kad se već ne zna kada će, uz obaranje tendera za njegovu nabavku, UKC Tuzla dobiti novi linearni akcelerator, zašto neko ne odluči da ga, jer ima osigurane pare, odmah kupi, mimo propisane procedure, jer bi se tako spasili životi onkoloških pacijenata iz Tuzlanskog kantona, s kojima se neko kocka dok putuju na terapiju u Sarajevo, Mostar i Zenicu?!

Pa će moj sagovornik obrazložiti svoj stav: bolje je i svjesno kršiti propis i izložiti se odgovornosti, nego rizikovati živote ljudi kojima je radioterapija jedini spas i kojima je važan svaki dan, a kamoli vrijeme od marta ove godine, otkad u tuzlanskom UKC-u traje trakavica s nabavkom novog uređaja. Nisam prijatelju kontrirao jer se poslužio logikom. Za razliku od onoga što obilježava neizvjesnost s petljanjem, nesnalaženjem ili neznanjem aktera ove priče, koja se direktno i bolno tiče kože pacijenata koji (o svom i državnom trošku) putuju na zračenje – 40 njih u Zenicu, 20 u Mostar i pet u Sarajevo, plus još 50 oboljelih na čekanju.

Najvažnije i najgore je što je, uz mirođiju neizbježnog političko-stranačkog prepucavanja i dežurno ujedanje vlasti i opozicije (što nije izostalo i na posljednjoj sjednici Skupštine TK-a), linearni akcelerator u UKC-u Tuzla još na dugom štapu. Umjesto otvaranja novog tendera 11. decembra, krajem novembra je stigla žalba, koja je sve blokirala do odluke nadležnog ureda za žalbe. Prvi čovjek UKC-a Tuzla, prof. dr. Denijal Tulumović se – u sjenci prigovora opozicije i struke o tome da je nezakonit vršilac dužnosti jer je to četvrti put, od maja 2022, iako zakon propisuje jedan šestomjesečni mandat) – nada povoljnoj odluci Ureda, tvrdeći da je Služba za javne nabavke UKC-a ispravno uradila tenderski posao i da su ispunjeni svi uslovi za nabavku uređaja. Ipak, žalba jedne advokatske kancelarije iz Sarajeva sve je zaustavila. Prethodni tender je pao zbog žalbe na tehničke uslove, što je pobudilo sumnju u to da je cio projekat nekome namješten. Sada je tender zaustavljen zbog žalbe na ponuđeni rok od 120 dana, potrebnih za montažu i formiranje niza aparata koji se koriste u radioterapiji.

Pojednostavljeno kazano, u UKC-u odbijaju vlastitu odgovornost za ovu trakavicu. Istovremeno, ne pobijaju – a opozicija nudi sijaset navoda za to – da je u sve prste do lakata umiješala stranačko-politička galerija likova iza kulisa. Najviše se pominje živinička linija koja bi, ispod žita, mogla imati presudnu ulogu (interes) u cijeloj priči. Pošto je aktuelna vlast u TK-u zagrljaj koalicije SDA i Demokratske fronte, teško da može oprati ruke od odgovornosti za sve ovo. Što se mora prepoznati kao dodatni teret problemima u UKC-u, koji kao da je ni na nebu, ni na zemlji otkad ima dva upravna odbora i odluku vlasti TK-a o ukidanju učešća Federacije u njegovom funkcionisanju, a što je više nego dovoljno za neizvjesnost u vezi s onim što ga sutra čeka.

Zato ne čudi budnost opozicionih isturenih tačaka, sa kojih se sve pomno posmatra, analizira i ocjenjuje. Ima se i uvid u unutrašnje lomove i poljuljane odnose u UKC-u. O tome govori i nalaz federalne revizije, posebno o sumnjivom zapošljavanju 155 lica (po nekim tvrdnjama 257), među kojima ima i onih koji su u redovnom radnom odnosu (u Živinicama, naprimjer), a odrađuju pripravnički staž u UKC-u. Uz takve podatke, slika zadobija mnogo sjenki, mutnih detalja i, što je najgore, direktne prijetnje ugrožavanju tradicije ovog UKC-a, onomad jedne od uglednijih zdravstvenih kuća u regionu. Čini se da UKC od te tradicije udaljavaju politički mešetari, lovci u mutnom i neznalice među onima koji bi probleme trebalo da rješavaju. To odnose federalne i vlasti u TK-u dodatno i bespotrebno zateže, i o organizaciji i upravljanju kad je riječ, a i onda kada su u pitanju sredstva, koja Federacija duguje UKC-u, jer joj je izbrisan status njegovog suosnivača.

Nedavno najavljeno očekivanje da se UKC Tuzla vrati u zakonske okvire nije ojačano sudskom predstavkom Vlade Federacije, na koju su iz Vlade TK-a i UKC-a promptno reagovali, negirajući svoje greške. Niko, međutim, ne smatra potrebnim kazati kako je, istovremeno s procedurom u Tuzli, nabavka akceleratora bila uspješna u Sarajevu i Zenici, jer je s tenderima sve bilo uredu. Možda se, zaista, radi o onome što Dževad Hadžić, predsjednik SDP-a TK-a, aktivista Karton-revolucije iz Tuzle Adi Selman i predsjednik Naše stranke TK-a Jasmin Kadić javno nazivaju nesposobnošću, neznanjem i nezakonitošću, pa pozivaju pravosuđe da se zainteresuje za cijelu priču. Bilo istinito ili ne, ovo, nažalost, malo pomaže onkološkim pacijentima, kojima tenderi i sve mućke oko njih ozbiljno ugrožavaju živote. Što nekima, očito, nije – a mora biti – najvažnije pitanje.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić/Foto: ILustracija)