Zna se šta se čeka – povratak u zakonske, odavno pogažene okvire, zna se i ko sve to u vlasti koči i zašto, ali se ne zna dokle će to trajati i kakve računice i ciljeve imaju oni čije mutne radnje plaćaju građani…

Kada se za nešto više od četiri mjeseca novinar drugi put vrati i treći put piše o istoj temi – o Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, radi se o najmanje dva motiva: problemi UKC-a se ne rješavaju, što nekome itekako odgovara, a vinovnici stanja u nekad uglednoj ustanovi su neokrznuti, čak pravdaju to što (naopako) rade, tvrdeći da je sve u najboljem redu i, štaviše, da od takvog stanja pacijenti neće imati posljedica i štete (?!). Pošto takva priča nije ubjedljiva ni djeci predškolskog uzrasta, a kamoli nekom odraslom i bolje obaviještenom, očito je tuzlanski UKC na čekanju, samo se ne zna dokad i po kojoj cijeni.

Dva su nova povoda za vraćanje ovoj temi. Prvi je (ne)očekivano saopštenje tuzlanskog Županijskog odbora HDZ-a BiH, koji stanje u UKC-u naziva alarmantnim, ilustrujući to nizom surovo tačnih i uznemiravajućih fakata. Drugi povod je odgovor Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH na tri predstavke (5. decembra 2022, 29. maja i 5. juna 2023. godine) dvojice uglednih ljekara, profesora i doktora nauka sa UKC-a – Zijaha Rifatbegovića i Dragana Piljića. Tri svojeručno potpisana ombudsmena – dr. Jasminka Džumhur, Nives Jukić i dr. Nevenko Vranješ – 13. oktobra 2023. se detaljno izjašnjavaju o svemu, daju za pravo dvojici profesora i na pet adresa (parlamentima Federacije i TK-a, ministarstvima zdravlja Federacije i TK-a i UKC-u Tuzla) šalju preporuku, sažetu u dvije tačke: bez odgađanja preduzeti pravne radnje u regulisanju odnosa, prava, obaveza i odgovornosti između osnivača UKC-a Tuzla (Federacije i TK-a) u skladu sa Ustavom i zakonima, te u roku od 15 dana izvijestiti Instituciju ombudsmena BiH o ispoštovanosti preporuka.

Elem, UKC Tuzla se mora vratiti u zakonske okvire, u kojima se, očito, ne nalazi. Za to su odgovorni suosnivači – Federacija koja 10 godina ne potpisuje ugovor o obavezama, što je dužna po odluci Parlamenta Federacije iz 2013, a Tuzlanski kanton zbog inata sa federalnom vlasti. Sve je otišlo “u tačku” 31. maja ove godine, kada je Skupština TK-a “ukinula” učešće Federacije u UKC-u, onda to u junu malo umekšala pozivom Federaciji da se sjedne i sve izvede načistac, da bi u avgustu Vlada Federacije odgovorila izborom svog Upravnog odbora UKC-a, kao alternative onome koji je izabrala Vlada TK-a. Time je počelo dvovlašće iako avgustovski Upravni odbor ne može ni prići UKC-u, kantonalni radi nesmetano, ima pečat i, naravno, iz toga proisteklu vlast.

U međuvremenu – što je stara priča, sa sve većim razlozima za nezadovoljstvo i zabrinutost – traju izopačeno stanje i prilike u UKC-u. Običaj da se zakoni ne poštuju ili tumače na način aktuelne (SDA-ove) vlasti, posebno onih koji djeluju sa mindera i koji su nevidljivi, ali ključni, nesmetano se nastavlja. Aktuelni v. d. direktora UKC-a prof. dr. Denijal Tulumović nedavno je dobio četvrti (?) šestomjesečni mandat. U februaru ove godine je raspisan konkurs za direktora, pa onda volšebno poništen, bez obrazloženja i objašnjenja. Onkološki pacijenti odavno idu na terapije u Sarajevo, Zenicu i Mostar, što je direktno ugrožavanje njihovih života i krupan finansijski minus UKC-a. Javna tajna je običaj zapošljavanja po stranačko-porodičnom urneku. Neke medicinske grane nazaduju ili se provincijalizuju (npr. invazivna kardiologija). Pacijenti moraju donijeti vlastite lijekove i posteljinu da bi ležali u bolnici. Vešeraj ima problema, pa osoblje kući nosi radnu odjeću na pranje. Po stranačkoj mustri se kroje specijalizacije: dostupne su mladim ljekarima iz okolnih (SDA-ovih) opština, ali ne i tuzlanskim, koji i po nekoliko godina rade na određeno vrijeme, jer im fali poželjan stranački “certifikat”.

Kada na ovo i štošta još uslijede odgovori koji sve relativiziraju ili negiraju, onda je umjesno pitanje zašto se, ako nema problema, odskora za stanje u UKC-u živo zanimaju Ministarstvo zdravstva Federacije, MUP, Tužilaštvo TK-a i mediji? Ako je sve uredu, iako odnos s Federacijom bode u oči, otkud toliko nezadovoljstvo pacijenata, ali i mnogih uposlenika UKC-a, koji, doduše, ne dižu glas, uredno “pokriveni ušima”, kao da im sve to odgovara ili se plaše, uključujući i indikativno nezainteresovanu Ljekarsku komoru TK-a i oba medicinska sindikata koji djeluju u UKC-u.

Bolji poznavaoci ove teme na sve rečeno kažu da se zna zašto i čemu čekanje, u kome stenje UKC Tuzla. Federalna Vlada ignoriše uporne, višemjesečne pozive Vlade TK-a da se o svemu razgovara i dogovara zato što se iščekuje rasplet dugo najavljivanog pretumbavanja vlasti TK-a. “Otkriva” se da će i aktuelno dvovlašće (bezvlašće?) i problemi UKC-a, kao ekskluzivnog političkog plijena, biti riješeni kad se SDA razvlasti i na vlast dođe opozicija predvođena SDP-om, pa će sve doći u potreban i željen red. Ako je to tako – jednima naopako, a drugima jedva čekano – ostaje sramotno zanemaren odgovor na najvažnije pitanje: otkud ikom na vlasti i u opoziciji pravo da stranačke razmirice, račune i svađe fakturiše građanima, pacijentima, koji plaćaju najvišu cijenu, i to onim što je najvrednije i najvažnije – ugroženim, nezaštićenim ili loše zaštićenim zdravljem? A i skuplje od toga.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić/Foto: Arhiva)