Povodom 29. oktobra, prvog Međunarodnog dana brige, rezidentne koordinatorice Ujedinjenih nacija u BiH, dr. Ingrid Macdonald i predstavnice UN Women u BiH, Jo-Anne Bishop javnosti su se obratile zajedničkim autorskim tekstom.

Koga briga za brigu?

Kada žene ostaju kod kuće, brinu o porodici i starima, kada odluče da naprave pauzu ili čak prekinu svoju karijeru zbog porodičnih obaveza, razlog je često briga o drugima. Ova vrsta poslova podrazumijeva kućne poslove, brigu o djeci, starima i osobama sa invaliditetom, a vrlo često ostaje nevidljiva, potcijenjena i potplaćena ako se obavlja profesionalno. Istovremeno, mnoge žene u BiH obavljaju ove poslove bez ikakve naknade.

Bosna i Hercegovina ima najveći procenat neaktivnih žena na tržištu rada u Evropi. Prema Anketi o radnoj snazi iz 2022. godine, od ukupnog broja zaposlenih u BiH, samo je 36,8% žena zaposleno. Žene navode neplaćeni rad u oblasti brige kao jedan od glavnih razloga zašto ne traže posao, ne pokreću vlastite biznise, te su primorane da rade skraćeno radno vrijeme ili uspore svoje profesionalno napredovanje i usavršavanje.

U prosjeku, žene u BiH provedu šest sati dnevno na poslovima neplaćenog rada u oblasti brige. U stvarnosti to znači da obavljaju dva posla, neplaćeni i plaćeni. Ovo su podaci iz Polazne studije o ekonomiji brige, prve sveobuhvatne studije o ovoj temi u BiH, koju su proveli Ekonomski institut Sarajevo i UN Women BiH. Velika je cijena koju i žene i društvo plaćaju za ovoliki obim rada u oblasti brige o drugima. Ali za žene, najveća cijena je upravo neostvareni potencijal da učestvuju i zauzmu liderske pozicije u ekonomiji, politici i društvu u cjelini.

Ravnomjernija raspodjela rada u oblasti brige

Javnost, civilno društvo i privatni sektor u BiH počeli su prepoznavati potrebu rješavanja neujednačenog tereta brige. Zbog ubrzanog smanjenja tržišta rada uslijed iseljavanja, kompanije su počele podsticati pravičnije i snažnije politike porodiljskog odsustva, ohrabrujući više muškaraca da koriste roditeljsko odsustvo te uvodeći fleksibilnije uslove rada. Pojedine kompanije, poput Violete iz Širokog Brijega i GS TMT-a iz Travnika, za svoje zaposlenike otvaraju vrtiće i ustanove za brigu o starijim članovima porodice.

Na potrebe u ovoj oblasti odgovaraju i organizacije civilnog društva kroz intenzivnije zagovaranje i lobiranje za  promjene politika, ali i kroz direktno pružanje usluga brige u više oblasti, uključujući usluge kućne njege za starije osobe. I vlasti su također inicirale važne mjere. Uvedene su politike kojima se roditelji djece ili osoba sa invaliditetom zakonski priznaju kao staratelji na puno radno vrijeme, što im omogućava da primaju naknade za brigu koju pružaju, a uvedene su i nove vrste naknada za brigu o djeci.

Međutim, potrebno je proširiti ove napore. Prepoznavanje, smanjenje i preraspodjela neplaćenog rada u oblasti brige zahtijeva sistemski i multisektorski odgovor socijalne zaštite, zdravstva, zapošljavanja, obrazovanja, ekonomskog razvoja, kao i privatnog sektora, civilnog društva, finansijskih institucija i donatora. Transformacija ekonomije brige jedno je od ključnih područja za ostvarivanje rodne ravnopravnosti i inkluzivnog rasta, te postizanja napretka ciljeva iz Agende 2030.

Sistemsko i holističko ulaganje u ekonomiju brige može omogućiti većem broju žena da budu aktivne na tržištu rada, ali može i stvoriti radna mjesta. U BiH na formalnu ekonomiju brige otpada oko 120.000 radnih mjesta ili otprilike 15% ukupne zaposlenosti (u poređenju sa prosjekom od 17% u drugim evropskim zemljama). Ovo uključuje zaposlene u obrazovnom i zdravstvenom sektoru, pružaoce usluga institucionalnog zbrinjavanja i usluga socijalnog rada kako u privatnom, tako i u javnom sektoru. Povećani zahtjevi za brigom zahtijevaju veću radnu snagu. Naprimjer, prema podacima iz 2020. godine, za zbrinjavanje oko 6.600 djece koja nisu upisana u predškolske ustanove u BiH, bilo bi potrebno zaposliti dodatnih 1.104 uposlenika, od kojih bi 1.035 bile žene. Nova zapošljavanja u sektoru predškolskog obrazovanja imala bi dodatni lančani efekat na širu ekonomiju.

Briga je odgovornost svih

U cilju rješavanja postojećih prepreka za žene na tržištu rada i sistemskog ulaganja u brigu, Ujedinjene nacije podržavaju ključne domaće aktere u reformi ekonomije brige. U okviru globalne inicijative “Generacija za ravnopravnost”, kancelarija UN Women u BiH pokrenula je Akcionu koaliciju za ekonomsku pravdu i prava, kako bi okupila vlasti, javne institucije, UN agencije, međunarodne finansijske organizacije, donatore, akademsku zajednicu, civilno društvo i privatni sektor, te generisala posvećenost osnaživanju žena uz transformaciju ekonomije brige. U cilju podrške ovim naporima, uz predstavljanje Polazne studije o ekonomiji brige, koja sadrži modele ekonomije brige koji bi se mogli ogledno primijeniti, kao i preporuke za unapređenje reformi, vodeći akter iz javnog sektora,  Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, na čelu s ministrom Adnanom Delićem, postalo je član Globalne alijanse za brigu. Ministarstvo se obavezalo na izradu zakona o socijalnim uslugama, strategije razvoja sistema socijalne i dječije zaštite, kao i niza drugih mjera iz oblasti socijalne zaštite.

Rad u oblasti brige je temelj održivog razvoja. Bez toga, pojedinci/ke, porodice, društva i privrede ne bi mogli da prežive i napreduju. Svi mi primamo ili pružamo brigu tokom života u različitim oblicima i kapacitetima. S obzirom na njen temeljni značaj za održivost života, briga se ne može prepustiti isključivo ženama, bilo kao neplaćeni, slabo plaćeni ili neformalno plaćeni rad. Potrebno je koordinirano, strateško i holističko ulaganje u brigu, direktno od vlasti ili u partnerstvu sa civilnim društvom i privatnim sektorom. Svi bismo trebali brinuti o brizi jer – briga je svih nas!

(TIP)