Bosanskohercegovački entitet Federacija BiH od promjene vlasti na izborima prošle godine se nalazi u konstantnoj političkoj krizi koja se prelijeva i na njenu ekonomsku politiku koja je više odraz pritiska i očekivanja građana što vodi prema populizmu.

Ključne teme na koje javnost i struka imaju izuzetno različite stavove iz ekonomske politike Vlade Federacije BiH su kontrola marži osnovnih životnih namirnica, zabrana rada nedjeljom, povećanje minimalne plate na 1.000 konvertibilnih maraka (500 eura) te najava stavljanja pod koncesiju aerodroma.

Pomjeriti fokus na povećanje medijalne plate

„Mjere neposredne kontrole cijena kroz ograničavanje marži jednostavno ne daju željene rezultate. Kako to znamo? Imamo ih već tri godine u Federaciji BiH – 2020. i 2021. godine se usvajaju i posljednje navedena ostaje na snazi do septembra odnosno oktobra ove godine kada dobivamo prvo jednu konfuznu, zatim drugu precizniju mjeru“, kaže Admir Čavalić, ekonomski analitičar i zastupnik u Parlamentu Federacije BiH.

„Inflacija podrazumijeva opšti rast cijena, a ne krizu marži. Pritom mjere kontrole cijena, ili ograničavanja marži, ne funkcionišu, kako teorijski, tako i praktično. Da su te mjere bile uspješne, jugoslavenska ekonomija nikada ne bi imala hiperinflaciju ‘80-ih. Konvencionalna rješenja podrazumijevaju racionalizaciju u javnom sektoru, odnosno rast kamatne stope kako bi se ‘ohladila ekonomija’“, objašnjava Čavalić, ukazujući i na dodatni problem – lošu komunikaciju Vlade Federacije BiH prema javnosti.

Političari u cijeloj regiji pod pritiskom inflacije najviše govore o povećanju minimalne plate, dok stručnjaci ističu da je medijalna plata važniji indikator.

„Fokus ekonomskih politika treba da bude povećanje medijalne plate koja je sada oko 850 konvertibilnih maraka u neto iznosu (434 eura). Pola radnika radi do te plate, druga polovina prima platu iznad tog iznosa. Istina, uz smanjivanje stope doprinosa na 27 posto i niže, moguće je uvjetovati i opšti rast plata. Međutim, moramo razumjeti da će se tih famoznih 1.000 konvertibilnih maraka odnositi na minimalna primanja (iz sadašnje perspektive), a ne na minimalnu platu. Zašto? Jer se planira modernizirati obračun kroz oporezivanje onoga što sada nije oporezivano, poput npr. toplog obroka. Cilj je da bruto trošak radnika bude isti ili barem do nekih 100 konvertibilnih maraka skuplji“, pojašnjava Čavalić.

„Da li ćemo to uspjeti, vidjet ćemo jer fiskalni zakoni još uvijek nisu u parlamentarnoj proceduri. Ako ih ne usvojimo do kraja godine onda gubimo narednu godinu. Nisam optimista, ali bih volio da griješim. Neki od ministara je naveo rok početkom januara naredne godine – zaista ne razumijem na osnovu čega odnosno kojih zvaničnih vladinih ili parlamentarnih dokumenata“.

Veza ograničavanja rada nedjeljom i migracija

Pitanje kontrole rada nedjeljom je u Bosni i Hercegovini tretirano na nivou općina i gradova, a Federalna vlada je najavila zabranu rada nedjeljom u cilju zaštite porodice. Međutim, u toj priči do izražaja su došli i drugi razlozi.

„Zabrana rada trgovina nedjeljom predstavlja lobistički napor velikih trgovinskih lanaca i benzinskih pumpi. Ovim bi se riješilo pitanje nedostatka radne snage i na taj način direktno smanjila potražnja za radnicima, a što bi negativno utjecalo na postojeću pregovaračku moć radnika u Federaciji BiH. Konačno smo došli do situacije koju najavljujemo godinama – kada ne bude radnika, onda će radnici moći bolje pregovarati za više plate, bolje uslove rada i slično. Međutim, veliki trgovinski lanci žele da zaustave taj tržišni proces i to na način da se zakonski, ne dobrovoljno kako bi trebalo, zabrani rad nedjeljom i na taj način smanji potražnja za radnicima“, ukazuje Čavalić.

S obzirom da je Bosna i Hercegovina jedno tržište, koje je podijeljeno na entitete, zabrana rada nedjeljom će za posljedicu imati odlazak potrošača kod onih koji taj dan rade.

„Ovo se radi preko pogrešnog zakona, onog o unutrašnjoj trgovini, a ne Zakona o radu, i to ne bi značilo da radnik u trgovini taj dan neće raditi u skladištu ili nekim gorim uslovima rada. To je samo radnička perspektiva ovog lošeg rješenja, a da se ne osvrnemo na činjenicu da tako uništavamo male trgovce, da se prebacuje promet, zajedno sa potrošačima u entitet Republika Srpska, te da sprovodimo religiozne i patrijarhalne smjernice kojim se nalaže da radnik, odnosno konkretno radnica, žena mora biti nedjeljom kući (da radi) – i da sama ne može odlučiti kada će odmarati“, pojašnjava Čavalić.

Iako je komunizam kao ekonomski sistem prevaziđen, neki njegovi segmenti se oživljavaju kroz ekonomski populizam političara.

„Pripadam ekonomskoj školi koja smatra da bilo kakva vrsta regulacije ne vodi dobitku te vjerujem u snagu tržišta koje treba regulisati mnoge stvari, pa i to kolika će biti plata radnika kroz odnos ponude i potražnje. Međutim, Federalna vlada se nalazi u stanju kada mora isporučiti neki rezultat, odnosno izvršiti obećanja. Nužno je napomenuti da povećanje minimalne plate mora pratiti promjene u fiskalnom sistemu. U protivnom, bojim se da će to imati negativne efekte na zapošljavanje“, kaže Damir Bećirović, profesor ekonomije iz Tuzle.

Koncesije pod tržišnim uslovima

Prema njegovom mišljenju, ograničenje rada nedjeljom nema pozitivne ekonomske učinke, ali to je postalo nužnost jer u trgovačkom sektoru nedostaje 10 posto radnika.

„Ova mjera populistički lijepo djeluje. Javnost to podržava jer ne gleda dublje posljedice, a sindikatima će se smanjiti pregovaračka moć. U vremenu kad je potražnja za radnom snagom veća od ponude, oni imaju priliku da traže bolje uslove rada i veće plate. Ovdje je ključno pitanje principa. Ako je interes velikih trgovačkih lanaca i sindikata da ne rade nedjeljom, neka im se to dozvoli, ali zašto ograničavati rad malim privatnim trgovcima? To se kosi sa Ustavom Federacije BiH“, podsjeća Bećirović.

Smatra da pokušaji ograničavanja cijena ili marži neće dati željene rezultate.

„Samo veća konkurencija i promjena navika potrošača može na neki način dovesti do stabilizacije tržišta. Međutim, to je iluzorno jer mi nismo kreirali inflaciju nego je ona uvezena u Bosnu i Hercegovinu. U okolnostima ‘polublokade’ Federalnog parlamenta vrlo je teško ocijeniti ekonomsku politiku Vlade koja još uvijek nije uradila značajne poteze. Tek su najavljeni novi zakoni što naravno njih ne amnestira“, smatra Bećirović.

Kad su u pitanju koncesije na aerodrome, on ih podržava pod uslovom da se ugovorima dobro definišu prava i obaveze dvije strane.

„Ako aerodrome u Federaciji BiH subvencioniramo novcem svih poreznih obveznika, a svi ne koristimo njihove usluge, odnosno ako nas koštaju, onda je bolje ih dati pod koncesiju i sačuvati taj novac. Međutim, ako će taj koncesioni ugovor značiti promjenu vlasništva, a da kantoni nastave sa subvencijama privatnog vlasnika, onda to nije prihvatljivo. Bojim se da ideje o koncesiji i potencijalni koncesionari nemaju tržišni pristup“, zaključuje Bećirović.