Prošlo je vremena od kako je rudarima rečeno da oni sa niskom cijenom uglja čuvaju socijalni mir. I nije bio problem što će to dovesti rudare i rudnike u težak položaj, šta očekivati za rezultat kada nešto prodajete po cijeni nižoj nego što ga proizvodite osim katastrofe. Zbog socijalnog mira rudari su oplakani i prežaljeni a rudnici značajno ubrzali propadanje i danas je većina njih na izdisaju.

I gdje je onda problem? Problem je nastao u trenutku kada je dio čuvanja socijalnog mira na sebe preuzela i Elektroprivreda kada joj je država ograničila cijene električne energije za domaće kupce, što je opet uzrokovalo značajne gubitke u njenom poslovanju. Negativno poslovanje elektroprivrede uključilo je alarm ponovno u fokus dovodeći činjenicu da moramo imati siguran i pouzdan elektroenergetski sektor i nužnost njegovog hitnog reorganizovanja i reforme. Interesantno je šta je zapravo uzrokovalo ovako negativno poslovanje Elektroprivrede. Prema njihovim riječima „negativno poslovanje uzrokovano je prvenstveno kontinuiranim smanjenjem isporuka uglja iz rudnika Koncerna EP BiH u periodu 2020-2022., koje je nastavljeno i do septembra ove godine, rastom cijene uglja i troškova njegovog prijevoza, smanjenjem proizvodnje struje i bilansnih viškova kojima su plasiranjem na tržištu, nadoknađivane razlike u odnosu proizvodna – prodajna cijena za javno snabdijevanje“. Pojednostavljeno, to znači da se potrošačima u okviru javnog snabdijevanja (domaćinstva i javna potrošnja) isporučuje električna energija ispod proizvodne cijene i da su viškovi električne energije koji su se plasirali na inozemno tržište bili znatno ispod planiranih. Ipak, najvažniji razlog je nedostatak uglja iz rudnika Koncerna što je uzrokovalo da se dio uglja koji nedostaje (već se radi o stotinama hiljada tona) kupi na slobodnom tržištu (od privatnih rudnika) po izuzetno visokim cijenama. Visoke cijene ovog uglja uzrokovale su i znatno veće troškove u proizvodnji električne energije. Zanimljivo je da je cijena proizvedene električne energije dobijene spaljivanjem skupog uglja iz privatnih rudnika opet bila niža od one na slobodnom tržištu, odnosno od one kada bi se ona uvozila a što nas skoro sigurno u manjoj ili većoj mjeri očekuje u trenutku kada pogasimo naše rudnike i termoblokove.

I dok su rudari čuvajući socijalni mir postali socijalni slučajevi sigurni smo da zbog važnosti stabilnog elektroenergetskog sistema, odnosno uloge koju ima Elektroprivreda, država neće dozvoliti da se sa njom desi ono šta se desilo sa rudnicima. I tu se vraćama do uključenog alarma, njega je najlakše i najjednostavnije ugasiti povećanjem cijena električne energije, a danas sve ukazuje da će do toga doći.

Neki su i dobro prošli

Nije se na ovaj način čuvanje socijalnog mira od strane rudara reflektovalo isto na sve. Ovdje ima onih koji su u svemu ovome dobro prošli. Drago nam je što su neki naši sugrađani iskoristili trenutak i na vrijeme prešli na grijanje koristeći sada električnu energiju, pošto je danas ovaj vid grijanja najjeftiniji. Međutim, imaju i oni koji su u posljednje dvije godine ostvarili dobiti izražene u desetinama miliona KM zahvaljujući samo i isključivo jeftinoj električnoj energiji na našem tržištu. To su uglavnom kompanije u vlasništvu stranaca koji koristeći našu jeftinu električnu energiju proizvode proizvode namijenjene skoro u potpunosti izvozu (Mittal, Soda, Aluminijum, Natron) i na taj način ostvaruju značajnu dobit.

Naravno da se radujemo njihovom uspjehu, ali isto tako smatramo da država mora učiniti više kako bi se troškovi poslovanja između kompanija a i dobit pravičnije raspodijelila, imaju načini za to. Rudari još uvijek mogu prihvatiti da se djelimično na njihov račun vrši isporuka jeftine električne energije stanovništvu, posebno onim lošeg socijalnog statusa, ali rudari ne mogu prihvatiti da se neki drugi enormno bogate zahvaljujući njima. A država u bliskoj prošlosti to nije znala na pravilan način poredati, nadamo se da je nešto naučila.

(TIP/Autor: dr.sc. Safer Demirović, dipl.inž.rudarstva)