Samo u posljednja tri mjeseca bez posla je ostalo blizu hiljadu radnika uposlenih u proizvodnji tekstila i obuće na području Federacije. Sve u tišini. Predstavnici firmi pred kamere neće, vlast šuti, novca za spas radnih mjesta nema.

Visoko, Kiseljak, Novi Travnik, Bosanski Petrovac, Bužim – ovo je samo dio gradova u kojima se od početka godine u firmama za proizvodnju tekstila i obuće bilježi stalni pad broja zaposlenih i dijele otkazi. Podaci za samo tri posljednja mjeseca su alarmantni.

„Za posljednja tri mjeseca broj zaposlenih u ovim djelatnostima se smanjio za 924“, kaže Adis Durak, šef Odsjeka za inspekcijski nadzor u KPU Novi Travnik.

Iza svakog ovog broja najčešće je žena čije se reakcije, očito, poslodavci ne boje. Potvrđuje ovo i sada već bivša radnica Preventa u Bužimu, koja je, nakon 34 godine staža, na ulici. Prvo su, kaže, otkazi uručeni za 40 radnica sa ugovorima na određeno vrijeme.

„Sutradan kad smo došli mi stari radnici, nas 29, javljeno je da dolaze dvije advokatice koje će nam uručiti otkaz. Mi nismo stoka, mi smo ljudi. Da je ljudski da došao i rekao – takva je i takva situacija. Mi smo imali projekte na kojima smo radili, ti projekti su obustavljeni, a mi poslani kući“, priča Sabira Odobašić.

Iz Prevent grupacije, ne želeći pred kameru, kažu da su otkazi za 150 radnika iz pogona u Visokom i 70 u Bužimu „posljedica inflacije, globalne krize i promijenjenih uslova na tržištima“. Pred kameru ne želi ni Smail Šabić, direktor švedske fabrike obuće Kavat iz Novog Travnika, iz koje je, kažu, zbog otkazivanja kupca za kojeg je radilo 80% proizvodnje, otpušteno 90 radnika. Recesija u eurozoni otežala je i poslovanje firmi u Travniku, no odnos prema zaposlenima je drugačiji.

„Imamo već najave nekih kupaca za naredni period da bi smanjili svoje kapacitete u našim proizvodnim pogonima. Međutim, trudimo se da pronalaskom novih tržišta amortizujemo taj udar“, kaže Amel Hadžiabdić, direktor Tvornice konfekcije Fortitudo.

Ramiz Zvrko, direktor Tvornice obuće Zvrko, navodi kako tri mjeseca posluje u gubitku: „Sve sam resurse iscrpio. Mašina što sam imao, prodavao sam samo da bih sačuvao radnike. Nisu ostajali nijedan dan. Dvije hiljade pari smo uradili za ovaj mjesec, a treba šest hiljada – možete zamisliti koji su to gubici“.

Za razliku od njih, iz firmi koje su radnicima otkazale ugovore o radu – pišu i daće svi radnici biti zbrinuti u skladu sa zakonima i propisima, te da je u procesu postupak isplate pripadajućih otpremnina i naknada. No, je li to stvarno tako?

„Otpremnina moja je 518 maraka za 34 godine radnog staža. Načelnik Bužima je njima nudio pomoć, oni su rekli da njima ne treba pomoć, da su oni giganti. Međutim, evo vidite kako jedan gigant daje otpremninu“, dodaje naša sagovornica s početka.

U granskom sindikatu kažu – globalna kriza je činjenica, baš kao i to da ova industrija ima poseban status prilikom obračuna po osnovu plaća.

„Primjenjuje se bruto osnovica koja je skoro duplo manja nego što je propisana bruto osnovica za minimalnu platu u FBiH, a da se pri tom tim zaposlenicima može isplatiti neto iznos koji je do 85% prosječne plate u FBiH“, precizira Durak.

Ovo je jedan od razloga zainteresiranosti stranih kupaca za proizvodnju u našoj zemlji, smatra Zlatibor Kojčić, predsjednik Sindikata tekstila, kože, obuće i gume FBiH, koji ima saznanja da će u nedavno zatvorenom pogonu u Visokom proizvodnju pokrenuti novi vlasnik: „Po mojim saznanjima i saznanjima sindikalnog povjerenika u Prevent Leatheru, tu fabriku je navodno kupio jedan Nijemac, počeli su pojedinačno da pozivaju radnike s tim da se odreknu otpremnine, a da prijeđu u drugi pogon“.

No, kako god, činjenica od koje se ne može pobjeći je da je skoro hiljadu nekadašnjih tekstilaca i obućara, među kojima je najviše žena, u tišini poslano na evidencije službi za zapošljavanje. Iz Vlade Federeacije o ovom se nisu oglašavali, ali saznajemo da će ubrzo biti održan sastanak o ovoj temi.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autorica: Nađa Ridžić)