Gost BUKA podcasta je bio Draško Aćimović, ekonomista, ekonomski analitičar, i diplomata.

Kakva je ekonomska situacija u BiH u ovoj 2023. godini? Šta se dešava sa novcem, ekonomijom, cijenama?

Što se tiče BiH, od 2021. godine imamo ogroman rast poreza, doprinosa, carina, akciza i svega ostalog, prošle godine oko 2 milijarde, ove godine će biti prikupljeno oko 3 milijarde više nego 2021. godine, više nego što je planirano. To znači da novca, na osnovu poskupljenja, ima jako puno. Gdje taj novac nestaje, to je vrlo interesantno za ispitati. Znamo da u Bermudskom trouglu nestaju avioni, brodovi, a u ovom bosanskom političkom bermudskom trouglu nestaju novci.

Kažete ima novca koji se prikupio, ali odakle narodu novac da kupuje skuplje stvari, jer sve je skuplje u odnosu na prošlu godinu?

Vidite da i ove godine imamo rast doznaka iz inostranstva. To je neka solidarna pomoć porodica koje žive vani koje šalju novac ljudima, jer ne bi ljudi mogli preživjeti s obzirom na ove cijene, na ova poskupljenja. Namjerno koristim izraz poskupljenje, ne mogu koristiti te stare, arhaične termine kao što je inflacija, jer ako gledamo statističke podatke, u BiH je inflacija 3%, što znači da smo mi trenutno najbolji na svijetu što se tiče inflacije. Kako to objasniti čovjeku koji dođe u prodavnicu i vidi da mu je sve poskupjelo u prehrani 70%, 80%, 100%? Kako mu objasniti da nije inflacija to što on vidi i što osjeti na svom džepu? Zašto još to ne možemo koristiti? Ako smo do ’71. imali jedan zlatni standard, količina novca koja je bila odštampana u svijetu bila je vezana za zlatne depozite, ’71. je to promijenjeno. Prema nekim podacima, mi imamo 12000 puta više novca u opticaju, pa kako možemo onda koristiti iste termine? Imali smo zlatni zub u stomatologiji, sad imamo implante, pa ne možemo više koristiti termin zlatnog zuba… Tako da mislim da sve to treba modifikovati, to su neki termini koje treba razdvajati…ne možemo više koristiti termin opšte inflacije, jer tu vam je uračunata i cijena frižidera, klima uređaja i zimskog kaputa, ali i prehrane koja je poskupila do 100%. To bi sve trebalo početi vrednovati na jedan drugi način da bismo shvatili šta se dešava.

Vi ste naveli da je država propustila priliku da pomogne građanima sa 800 miliona konvertibilnih maraka, umjesto 80 koja ide iz EU za pomoć najsiromašnijima za grijanje. Na koji način smo mogli podijeliti građanima 800 miliona KM?

U odnosu na ’21. imali smo višak u Upravi za indirektno oporezivanje, prošle godine 2 milijarde, ove 3, to je skoro 5 milijardi, odnosno 2.5 milijarde eura. Ako jednu trećinu od toga nismo mogli vratiti socijalno ugroženim kategorijama, što nam je Evropa pokazala kroz svoju donaciju od 80 miliona eura, vidimo da su ti novci opet nestali u bosanskom političkom bermudskom trouglu. To smo trebali dati ljudima kojima je neophodno da prežive. Postoji nešto što se uopšte ne komentariše – nedostatak novca, ljudi se hrane sve lošije, imaju sve manje mogućnosti da dopunski kupuju vitamine, suplemente, kvalitetne lijekove koji su im neophodni. Automatski se brže se razboljevaju, dolaze u zdravstveni sistem, na troškove zdravstvenog sistema. Ti troškovi su takođe troškovi koje niko ne prikazuje, ali su povećani na osnovu ovoga. Pa, dajte onda da ljudima omogućimo da žive normalno u startu, pa nećemo imati tih troškova. Zamislite koliki su tu rashodi.

Ostatak pogledajte ovdje

(TIP/Foto: Ilustracija)