Prašnjavi uzorci “najopasnije poznate stijene u Sunčevom sistemu” doneseni su na Zemlju. Američka svemirska agencija NASA spustila je materijale u kapsulu koja je pala u zapadnoj pustinji u državi Utah.

Uzorci su uzeti sa površine asteroida Bennu 2020. godine od strane svemirske letjelice Osiris-Rex. NASA želi saznati više o planinskom objektu, između ostalog i zbog toga što ima šanse da pogodi našu planetu u narednih 300 godina.

Ali više od toga, uzorci će vjerovatno pružiti svjež uvid u formiranje Sunčevog sistema prije 4,6 milijardi godina i možda čak i kako je život započeo na našem svijetu.

Bilo je veselja kada je tim Oziris-Rexa ugledao njihovu kapsulu na kamerama velikog dometa. Slijetanje na pustinjsko zemljište koje pripada Ministarstvu odbrane potvrđeno je u 08:52 po lokalnom vremenu (14:52 GMT), tri minuta prije roka.

Kontejner veličine automobilske gume je jurio u atmosferu iznad zapadne SAD brzinom od više od 12 km/s. Toplotni štit i padobrani usporili su njegovo spuštanje i lagano ga ispustili, savršeno na ograničeno tlo.

“Ova mala kapsula je razumjela zadatak”, rekao je Tim Priser, glavni inženjer u kompaniji Lockheed Martin. “Dotaknao je zemlju kao perce.”

Upitani kako je prošla operacija izvlačenja kapsule iz pustinje, neki od radnika koji su se vraćali u svojim helikopterima rekli su naučnom timu BBC Newsa da je to bilo “nevjerovatno”. “Plakao sam kao beba u tom helikopteru kada sam čuo da se padobran otvorio i da dolazimo u fazu mekog slijetanja”, rekao je Dante Lauretta, glavni istražitelj Oziris-Reksa. “Bio je to samo neodoljiv trenutak za mene. To je zapanjujuće dostignuće.”

Naučnici su željni da se dočepaju dragocjenog tereta za koji se procjenjuje da prije slijetanja iznosi oko 250 grama. To možda ne zvuči previše – poput težine jednog odraslog hrčka, kako ju je opisao jedan naučnik – ali za vrste testova koje NASA-ini timovi žele da urade, ona je više nego dovoljna.

“Možemo analizirati vrlo male čestice u vrlo visokoj rezoluciji”, rekla je Eileen Stansbery, glavna naučnica u NASA-inom svemirskom centru Johnson u Teksasu.

“Znamo kako da isječemo česticu veličine 10 mikrona na desetak komadića, a zatim mapiramo zrno po zrno na nano skali. Dakle, 250 grama je ogromno.”

Čistoća je bila parola u pustinji. Kada su timovi za oporavak sustigli kapsulu na zemlji, njihova motivacija je bila da je vrate u privremenu čistu sobu u obližnjoj vojnoj bazi Dugway što je prije moguće. Ako, kako istraživači misle, uzorak sadrži ugljična jedinjenja koja su možda bila uključena u stvaranje života, onda se mora izbjeći miješanje kamenog materijala sa današnjom hemijom Zemlje.

“Čistoća i sprečavanje kontaminacije svemirske letjelice bili su zaista strogi zahtjevi u misiji”, rekao je Mike Morrow, zamjenik menadžera projekta Osiris-Rex.

“Najbolji način na koji možemo zaštititi uzorak je da ga što prije odnesemo sa terena u čistu laboratoriju koju smo postavili ovdje u hangaru i pročistimo ga čistim dušikom. I tada je sigurno .”

Ovo je postignuto nešto prije 13:00 po lokalnom vremenu, samo četiri sata nakon prizemljenja. Laboratorijski tim je rastavio kapsulu, uklonivši njen toplotni štit i stražnji poklopac, ali ostavivši uzorak sigurnim unutar unutrašnjeg spremnika.

Uzorak se dalje danas šalje u namjenski objekat u Johnsonu gdje će početi analiza. Britanska naučnica Ashley King bit će dio tima od šest osoba “Quick Look” koji će provesti početnu procjenu. “Očekujem da ću vidjeti kameni materijal koji je vrlo mekan, vrlo krhak”, rekla je stručnjakinja iz Prirodnjačkog muzeja. “Sadržaće vjerovatno minerale gline – silikatne minerale koji imaju vodu zaključanu u svojoj strukturi. Mnogo ugljika, tako da mislim da ćemo vjerovatno vidjeti minerale karbonata, a možda i neke stvari koje zovemo hondrule i također kalcijum-aluminijske inkluzije, koje su bile prvi čvrsti materijali koji su se formirali u našem Sunčevom sistemu.”

NASA planira konferenciju za novinare 11. oktobra kako bi dala svoj prvi pogled na ono što je vraćeno. Mali primjerci će se distribuirati udruženim istraživačkim timovima širom svijeta. Nadaju se da će izvještavati o širokom spektru studija u roku od dvije godine.

„Jedan od najvažnijih dijelova misije vraćanja uzoraka je da uzmemo 75% tog uzorka i da ga zaključamo za buduće generacije, za ljude koji još nisu ni rođeni i koji će raditi  u laboratorijama koje još ne postoje, koristeći instrumente o kojima još nismo ni razmišljali”, rekla je NASA-ina direktorica planetarne nauke, Lori Glaze, za BBC News.

(TIP/Izvor: federalna.ba/BBC/Foto:  NASA)