Maja Halilović je biodizajnerica iz Bosne i Hercegovine i njen profesionalni fokus je biodizajn, što predstavlja relativno novo polje koje sjedinjuje dizajn i nauku kako bi se stvorili inovativni proizvodi i biomaterijali koristeći prirodne procese i održive principe.

“Kad je riječ o popularnosti biodizajna na Balkanu, može se primijetiti da se nalazi u početnoj fazi. To je još uvijek relativno nepoznato područje na ovim prostorima, ali vidim rastući interes za održivim pristupima u dizajnu i proizvodnji. Dok se veći dio svijeta kreće prema održivim rješenjima, nadam se da će i Balkan sve više prepoznavati važnost biodizajna i ekološkog dizajna u budućnosti. Treba napomenuti da je zajednica biodizajnera/ica još uvijek relativno mala, kako globalno, tako i na Balkanu“, govori Maja Halilović.

Dodaje da proces proizvodnje biomaterijala u biodizajnu može biti prilično složen, ovisno o biomaterijalu koji se koristi i željenim svojstvima proizvoda.

Izdržljivost, stabilnost i sigurnost biomaterijala

“Prvi korak u stvaranju biomaterijala je istraživanje. To uključuje proučavanje prirodnih materijala i procesa kako bi se razumjele njihove osobine i funkcije. Ovdje dolazi do spajanja naučnog znanja i kreativnih dizajnerskih koncepata. Nakon istraživanja, odabire se prirodni izvor ili materijal koji će poslužiti kao osnova za biomaterijal. To može biti bilo što od biljaka i gljiva do mikroorganizama poput bakterija i algi“, navodi sagovornica.

Slijedi ekstrakcija i kultivacija te se biomaterijal kultivira iz izvora.

“Naprimjer, bakterije za scoby biomaterijal uzgajaju se u kontroliranim uvjetima. Nakon dobivanja sirovog materijala, slijedi proces oblikovanja i inženjeringa. To uključuje stvaranje željenih oblika i struktura biomaterijala. Ovdje se može koristiti i tehnologija poput 3D printanja. Potom se biomaterijal suši ili stvrdnjava, kako bi se postigle određene fizičke karakteristike. Ovisno o vrsti biomaterijala, ovaj korak može biti različit.“

Svaki biomaterijal prolazi kroz niz testova kako bi se osigurala njegova izdržljivost, stabilnost i sigurnost.

“Na temelju rezultata testova, biomaterijal se može poboljšati ili prilagoditi. Konačni biomaterijal može se koristiti u različitim aplikacijama, uključujući dizajn odjeće, ambalažu, građevinske materijale i mnoge druge proizvode. Proces proizvodnje biomaterijala može biti izazovan, jer zahtijeva kombinaciju znanja iz biologije, hemije, inženjeringa i dizajna. Osim toga, održivost je ključni faktor, pa se moraju razmatrati i ekološki aspekti, kao što su utjecaj proizvodnje na okoliš i mogućnost recikliranja ili razgradnje biomaterijala na kraju svog životnog ciklusa“, kaže Halilović.

Zlatna nagrada u Južnoj Koreji za ‘biosvijeću’

Nedavno je osvojila zlatnu nagradu u Južnoj Koreji za izum “Biomaterijal iz organskog otpada: biosvijeća”, što je izuzetno inspirirajuće i poticajno iskustvo.

“Nagrada je dodijeljena na događaju koji je organizirao Korejski ured za intelektualnu svojinu [KIPO], a domaćin je bilo Korejsko udruženje žena pronalazača [KWIA]. Moje biosvijeće su proizvodi izrađeni od ljuski jaja i drugih organskih materijala, a posebnim ih čini što sadrže sjeme biljaka, što omogućava njihov uzgoj nakon što svijeće izgore. Ova inovacija nije samo ekološki prihvatljiva, već i potiče održivost, jer potiče ljude da uzgajaju svoje biljke i brinu se za okoliš. Osvajanje zlatne nagrade u Koreji donijelo mi je veliko zadovoljstvo i ponos. To priznanje potvrđuje važnost inovacija koje se temelje na održivosti i ekološkim principima. Također mi daje dodatnu motivaciju da nastavim raditi na razvoju novih biomaterijala i proizvoda koji podržavaju održiv način života“, kaže sagovornica.

Prema njenim riječima, dizajn igra ključnu ulogu u promociji zaštite okoliša.

“Dizajneri/ice mogu oblikovati održive proizvode, koristiti ekološki prihvatljive materijale i poticati energetsku učinkovitost. Kružni dizajn, koji potiče popravke i recikliranje, također je važan. Dizajn interijera i arhitekture može biti održiv kroz bolju izolaciju i pametno korištenje resursa. Dizajneri/ice također imaju ulogu u obrazovanju potrošača o održivim praksama. Cijeni se dizajn zasnovan na zaštiti okoliša, jer odgovara rastućoj svijesti o ekološkim izazovima. Potrošači traže održive proizvode, a kompanije prepoznaju vrijednost održivog dizajna u konkurenciji i ugledu.“

‘Zero waste’ stvara održivi način života

Govoreći o “zero waste“ praksi, napominje da je to zapravo filozofija i način života koji teži smanjenju količine otpada koji proizvodimo.

“Iako se ‘zero waste’ doslovno prevodi kao ‘nula otpada’, filozofija ‘zero waste’ u stvarnosti teži smanjenju otpada na minimum. Cilj je stvoriti održiv način života koji smanjuje količinu otpada koju proizvodimo na najmanju moguću mjeru. Potpuna eliminacija otpada može biti izazovna, ali ‘zero waste’ pristup potiče ljude da svjesno smanjuju i minimaliziraju svoj ekološki otisak kroz smanjenje, ponovnu upotrebu i recikliranje“, priča Halilović.

Ukazuje da “zero waste“ praksa, prije svega, podrazumijeva smanjenje količine otpada pri izvoru.

“To uključuje kupovinu proizvoda s manje ambalaže, izbjegavanje jednokratnih plastičnih proizvoda i planiranje obroka kako bismo izbjegli bacanje hrane. Tu je i ponovno korištenje predmeta umjesto da se bacaju nakon jednokratne upotrebe, što može uključivati korištenje platnenih vrećica umjesto plastičnih ili obnavljanje starih namještaja umjesto kupnje novih. Važno je i pravilno razvrstavanje i recikliranje otpada kako bi se iskoristili materijali koji se mogu reciklirati. Zatim imamo pretvaranje organskog otpada poput ostataka hrane i biljnih ostataka u kompost, koji se može koristiti za gnojenje vrtova i biljaka. Na kraju dolazi edukacija o ‘zero waste’ praksi i podizanje svijesti o važnosti očuvanja resursa i smanjenju otpada“, obrazlaže sagovornica.

U dosadašnjem radu ponosna je na mnoge stvari, ali posebno izdvaja uspjeh u stvaranju inovativnih proizvoda i biomaterijala koji koriste organski otpad kao sirovinu.

Kontinuirano usavršavanje i razvoj izuma

“Osvojila sam nekoliko nagrada, uključujući onu u Južnoj Koreji, za moj biomaterijal ‘biosvijeća’. Također sam ponosna što sam uspjela širiti svijest o biodizajnu i održivom dizajnu na Balkanu, gdje je to područje još uvijek u razvoju. Ključ uspjeha u mom radu leži u strasti prema biodizajnu, istraživačkom pristupu te uvođenju održivih principa u dizajn proces. Također, važna je sposobnost razmišljanja izvan uobičajenih okvira i kreativno rješavanje izazova. Svaki uspjeh donosi novi poticaj za daljnji rad i inovacije.“

Na kraju poručuje da su njeni planovi za budućnost usmjereni na kontinuirano usavršavanje i razvoj izuma.

“Želim stvarati proizvode i biomaterijale koji će se primjenjivati u industriji te ih vidjeti u svakodnevnom životu što većeg broja ljudi. Također, želim educirati ljude o biodizajnu i važnosti održivog dizajna za zaštitu okoliša. Radujem se stvaranju novih inovacija koje će pozitivno utjecati na našu planetu i društvo“, zaključuje Maja Halilović.