Ekipa hrvatske TV emisije “Provjereno” otišla je na mjesto gdje televizijske kamere rijetko zalaze, a od same pomisli na njega mnoge prolazi jeza.

KPZ Tuzla je jedini ženski zatvor na teritoriji Federacije BiH. Osuđenice odslužuju kazne zbog različitih krivičnih djela među kojima su ubistva, čedomortstva, privredni kriminal, ratni zločini, droge…

Sobe su otključane od 6 ujutro do 22:00 sati navečer, a u tom periodu mogu se slobodno kretati po zavodu, ulazak u zajedničke sobe je zabranjen ali zajedničke prostorije poput popularne “pušione” mogu se koristiti. U zajedničkim prostorijama se druži, pije kafa, igraju domine…

Pored navedenog, vrijeme se može provoditi i u sobi za radnu terapiju a najčešće se razgovara o slobodi koja ih čeka i stvarima koje će raditi kada napuste ustanovu.

Zatvorenice tuzlanskog KPZ-a su ispričale svoja iskustva prilikom dolaska na odsluženje kazne:

– Svašta vam prođe kroz glavu, čak i da nećete preživjeti, teško je odvojiti se od porodice ali evo prošlo je osam godina od kako sam ovdje, navodi zatvorenica koja, kako kaže, kada se pogleda u ogledalo prvo vidi ženu i majku ali i osobu lišenu slobode.

O svom iskustvu u zatvorskoj ćeliji i razlozima zašto je završila u KPZ-u govorila je i Melina Čović: “Istražujem književnost, književnike, njihove živote, pišem knjigu, ne opterećujem se danima, vremenskim periodima, prihvatam uspone i padove. Vjerujem da nigdje ne bi mogla proći kroz preobrazbu kakvu sam prošla ovdje, kaže 46-godišnja Melina Čović kojoj je preostalo još pet mjeseci odsluženja kazne zatvora od ukupno 3,5 godine koliko je dobila zbog krivičnog djela zloupotreba položaja, o čemu je otvoreno govorila:

– U pitanju su novčani iznosi koji nisu knjiženi, već prebacivani na različita konta, tokom perioda od pet godina, ja sam tu bila četvrta komponenta ali sam na kraju jedina odgovorna, navodi Melina.

Unutar zidova tuzlanskog zatvora, rođeno je šest beba. S majkom mogu biti do godine dana, uz molbu ministarstvu najduže tri godine:

– Djeci se poklanja puna pažnja, sve stvari koje su potrebne za djecu u tom dobu su obezbjeđene, pružamo koliko možemo. Mnogo veća pažnja se poklanja majci osuđenici u odnosu na druge osuđenice, navodi direktor KPZ Tuzla Jasmin Omerbegović.

Osuđenice vrijeme ne mogu vratiti. I to je najveća kazna koju su platile. Vrijeme sa svojom djecom, porodicama. Život koji je tekao mimo njih.