Sjećanje na neprevaziđenu glumicu Nadu Đurevsku

Na današnji dan, prije šest godina, preminula je Nada Đurevska, jedna od najznačajnijih i najvećih bosanskohercegovačkih glumica.

Rođena 8. januara  1952. godine u Skoplju a kao šestogodišnja djevojčica (1958. godine) doselila u Sarajevo,  gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. Potom je upisala i pri Dramskom studiju Kamernog teatra 55, završila glumu.

Najprije je  zaigrala u Čehovljevom  ‘Višnjiku’, gdje je tumačila Varju. Kasnije , niti  jedan bosanskohercegovački kultni film, počevši još od ‘Igmanskog marša’ nije mogao proći bez Nadinog pojavljivanja.

Za sva vremena će ostati upamćene njene glumačke kreacije i scenske bravure u predstavama; “Duplo dno”, “Medeja”, “Izgubljeni sin”, “Hamlet”, “Hotel slobodan promet”, “Izgubljeni sin”, “Paskvelija” i “Woyzeck”.

Dobitnica je Zlatne Arene Filmskog festivala u Puli (‘Od zlata jabuka’) i nagrada SIZ-a grada Sarajeva 1989. za uloge: Maša (Čehov, ‘Tri sestre’), Hasanaginica (Isaković, ‘Hasanaginica’), Filomena (Moliere, ‘Učene žene’) Nađa (Crnjanski, ‘Roman o Londonu’).

Đurevska je glumila i u velikom broju regionalnih i bh. filmova te serija,  a njenih uloga će se sjećati mnoge generacije.

Njen partner na sceni je najčešće bio Zoran Bečić, sve do njegove smrti, a prema njenom sjećanju najbolje su sarađivali na predstavi “Roman o Londonu”. Redatelj s kojim je najčešće sarađivala bio je Sulejman Kupusović za kojeg je govorila da je vodio računa o njoj kao o svojoj sestri. Kod njega je uvijek imala ulogu, veću ili manju, a znao joj je i napraviti dramatizaciju od muške uloge. Zanimljiva je bila i Nadina saradnja s redateljem i koreografom Dragutinom Boldinom.

Nada ni u početku karijere, a ni kasnije, nije odbijala niti jedan glumački zadatak i vodila se teorijom da nema velikih uloga, ali ima malih glumaca. A ona je nesumnjivo bila velika glumica, najveća, neprevaziđena.

Glumila je u filmovima: Izvor (1978), Okuka (1978), Krojač za žene (1980), Ćilim (1980), Zajedno (1981), Miris dunja (1982), Nastojanje (1982), Hasanaginica (1983), Vatrogasac (1983), Igmanski marš (1983), Nije čovjek ko ne umre (1984), Provincija u pozadini (1984), Srebrena lisica (1985), Od zlata jabuka (1986), Štrajk u tkaonici ćilima (1986), Strategija Svrake (1987), Moj brat Aleksa (1991), Mliječni put (2000), Viza za budućnost – Novogodišnji special Mubera Polovina Gaćo (2002), Viza za budućnost – Novogodišnji special Mubera Polovina Gaćo (2003), Kod amidže Idriza (2004), Viza za budućnost – Novogodišnji special Mubera Polovina Gaćo (2004), Dobro uštimani mrtvaci (2005), Nebo iznad krajolika (2006), Grbavica (2006), Slunjska brda – život ili smrt (2006), I ja tebi… (2009), Jasmina (2010), Obrana i zaštita (2013), Imena višnje (2015).

Đurevska je ostvarila zapažene uloge i u serijama : Djetinjstvo mladosti (1979), Tale (1979), Priče iz fabrike (1985), Ranjenik (1989), Strategija svrake (1990), Aleksa Šantić (1992), Mumijevi /glas za Mama Mumi/ (1997), Viza za budućnost (2002-2008), Mikrofon je vaš – Viza za budućnost – Novogodišnji special – Mubera Polovina Gaćo (2006), Žene s broja 13 /režiser/ (2009), Kućni ljubimci (2009-2010), Foliranti (2011-2012).

Dobitnica je nagrade Zlatna Arena Filmskog festivala u Puli (Od zlata jabuka) i nagrada SIZ-a grada Sarajeva 1989. za uloge: Maša (Čehov, Tri sestre), Hasanaginica (Isaković, Hasanaginica), Filomena (Moliere, Učene žene) Nađa (Crnjanski, Roman o Londonu). Osim nabrojanog, ostaće upamćene i njene uloge u brojnim predstavama: Izgubljeni sin, Woyzeck, Hamlet, Duplo dno, Medeja, Hotel slobodan promet, Paskvelija…

U ratnim godinama, igrala je na sve tri scene sarajevskih pozorišta (Majka, Hasanaginica, Čekajući Godota, U agoniji, Pješice).

Nakon rata ostvaruje vrhunske uloge u predstavama: Sarah Bernhardt, Tartuffe, Hamlet, Biće biće, Derviš i smrt, Kraj igre, Suton, Roberto Zucco, Hanka, Partija remija, Tvrđava, Sakati Billy, Višnjik, Legenda o Ali-paši, Prvi put s ocem na izbore, Ženski turbo-folk bend, igrajući na svim scenama BiH pozorišta.

Dobitnica je mnogih drugih nagrada, između ostalog i Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra MESS 2002. godine.

Predstavom Višnjik, Narodnog pozorišta Sarajevo, 2004. godine obilježila je 30 godina umjetničkog rada i tom prilikom uručena joj je plaketa Grada Sarajeva.

Nada Đurevska je dobitnica Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, 2014. godine. Nakon uručenja nagrade je izjavila da se povlači sa scene, nakon 40 godina rada: “Ova nagrada je takva da briše sve uspjehe i neuspjehe, sve tuge, radosti, sve snove, pravde i nepravde na ovom mom često teško prohodnom putu, ali na putu na kojem mi je bilo najvažnije sačuvati ljudsko lice.”

Nada Đurevska je bila u braku s Mirom Avramom, koji je bio upravnik Kamernog teatra 55, a dobili su sina Jakova. Voljela je slušati duhovnu muziku i čitati knjige o biljkama.

Preminula je 13.9.2017. godine u Sarajevu, a vijest o njezinoj smrti zatekla je njene kolege koji su svi bili složni u jednom, a to je da je otišla glumica koju će rijetko moći ko dostići u budućnosti.

Za bh. reditelja Dinu Mustafića, Nada Đurevska je bila najtalentiranija glumica i najveća umjetnica koje je u životu upoznao, a kako kaže, bila je dobrodušna, imala je lijepu energiju koja je oplemenjivala scenu i publiku koja ju je jako voljela.

“Nada Đurevska će ostati obilježena u historiji bh. filmske i pozorišne umjetnosti sa svojim velikim glumačkim rolama koje je za publiku uvijek radila s jednom lakoćom na sceni, ali je u svom procesu iznutra odvajala najbolji dio sebe za uloge koje je tumačila“, kazao je Mustafić.

Lepeza njenih  uloga je bila ogromna, ali ono što je krasilo je, ističe, emocija.

“Svoje prve profesionalne korake sam pravio s Nadom Đurevskom, sarađivali smo decenijama, ona je od onih glumica zbog koje se zaljubljujete u glumačku umjetnost“,riječi su Dine Mustafića.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Foto: Arhiva)