Još 30, 20, 15… Otkako je prije pet mjeseci saznala da boluje od raka Senija iz Banovića, gradića na sjeveroistoku Bosne, odbrojava dane do početka radioterapije u kojoj vidi nadu za ozdravljenje.

Ovoj 55-godišnjakinji liječnici su još krajem marta dijagnosticirali karcinom debelog crijeva, a do danas se nalazi na listi čekanja za zračenje.

Prije nekoliko dana obaviještena je da će na red za početak radioterapije, u kliničkom centru u Sarajevu doći 14. septembra.

“U maju sam bila na konziliju i od tada sam na listi čekanja. Trebala sam primiti četiri kemoterapije, a onda na zračenje da bih lakše operaciju podnijela”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Senija na kemoterapiju odlazi u Univerzitetski klinički centar (UKC) u obližnjoj Tuzli, gdje je trebala i ići na radioterapiju.

No, u toj medicinskoj ustanovi su od sredine februara zapečaćena dva linearna akcelaratora, odnosno aparata za radioterapiju, a njihova upotreba je predmet istrage u tužilaštvu.

Od tada, blizu 200 onkoloških pacijenata sa područja Tuzle nalazi se na listama čekanja za liječenje u bolnicama u Sarajevu, Zenici i Mostaru, koje imaju odjele za radioterapiju.

“Vjerujem da bih do sada i završila zračenje da su naši aparati radili. Sama sam i bojim se, jer mi niko ništa nije objasnio”, ističe Senija iz Banovića.

Na području Tuzlanskog kantona, prema posljednjem popisu stanovništva, živi više od 477.000 stanovnika, što ga čini najmnogoljudnijim kantonom u entitetu Federacija BiH.

U tom dijelu BiH od raka se liječi oko 1.600 osoba godišnje, a 60 posto njih treba radioterapiju, naveli su na konferenciji za novinare u martu iz tuzlanskog UKC-a.

Istraga u tužilaštvu

Aparati za radioterapiju u UKC-u Tuzla nisu u funkciji od 17. februara, kada je njihov rad zabranila Regulatorna agencija za nuklearnu i radijacijsku sigurnost Bosne i Hercegovine.

Direktor Agencije Marinko Zeljko tvrdi za RSE da se uzorci zabrane više odnose na ljudski faktor, odnosno neodržavanje uređaja.

“Nisu neispravni, ali djelomično nisu baždareni. Nisu imali potvrdu, ali su funkcionirali. Naš uvjet je bio da zovu tehnički servis i da oni sve provjere. Da kažu da li je u redu, nakon čega bi mogli djelomično raditi. Nisu to uradili”, kaže Zeljko za RSE.

Otkada su uređaji zapečaćeni, okolnostima njihovog korištenja bavi se i Tužilaštvo u Tuzli, koje provjerava da li eventualno ima elemenata kaznenog djela.

U okviru istrage ranije je izuzeta i medicinska dokumentacija iz tuzlanskog UKC-a, a Tužilaštvo bi odluku trebalo donijeti nakon što dobije nalaze vještaka medicinske fizike.

Novog aparata nema, stari ne rade

Za razgovor o trenutnoj situaciji, istrazi tužilaštva i problemima s kojima se suočavaju pacijenti, za RSE nije bio dostupan Denijal Tulumović, vršilac dužnosti direktora UKC-a Tuzla.

Tulumović je na konferenciji za novinare sredinom marta kazao da je od 23. augusta 2021. tuzlanski UKC izdvojo 610.000 maraka (oko 305.000 eura) za popravku aparata koji su bili u upotrebi oko 14 godina.

Tada je, također, rekao da se postavilo pitanje isplati li ih se ponovo servisirati, imajući u vidu njihovu dotrajalost.

Zbog toga je tuzlanski UKC pokrenuo kupovinu novog lineralnog akceleratora, za što je Vlada Tuzlanskog kantona, kao suosnivač te ustanove, izdvojila sedam i pol miliona maraka (oko 3,8 miliona eura).

No, nabavku usporavaju žalbe na rapisanom međunarodnom tenderu, a pacijenti nemaju drugih mogućnost osim da čekaju na terapije u drugim kliničkim centrima.

Hasan Osmić, šef Odjeljenja za radioterapiju u tuzlanskom Kliničkom centru, upozorio je u izjavi za RSE da duge liste čekanja mogu biti kobne za mnoge pacijente, čije stanje zahtjeva hitnu intervenciju.

“Pacijenti su očajni. Dolaze i vrše pritiska da bilo gdje odu, a mi smo nemoćni. To je rijeka ljudi koji moraju hitno na zračenje i vjerujem da će kod mnogih doći do progresije bolesti”, kaže Osmić za RSE.

Smatra da je alternativa osposobljavanje jednog od postojećih aparata, za što je potrebno odobrenje od državne Agencije za nuklearnu i radijacijsku sigurnost, koja je i zabranila upotrebu.

Ne želeći komentirati istragu u Tužilaštvu, Osmić je kazao da korištenjem dosadašnjih aparata nije bilo neželjenih efekata i da su pacijenti tretirani pravilno.

Najviše onkoloških pacijenata, njih oko stotinu, tvrdi Osmić, na listama je čekanja za radioterapiju u Univerzitetsko-kliničkom centru (UKC) u Sarajevu.

U toj bolnici mjesečno primaju 15 onkoloških pacijenata iz Tuzlanskog kantona.

Osmić, također, upozorava da se svakodnevno pojavljuju novi pacijenti i da se liste moraju dopunjavati.

“Sad je august i po toj dinamici neki će na red doći u martu iduće godine, a stanje im je takvo da ne bi smjeli čekati ni sedam dana”, kaže on.

Iz UKC-a Sarajevo ističu da mjesečno mogu primiti 15 pacijenata iz Tuzlanskog kantona, s obzirom na to da imaju ogroman broj oboljelih iz Kantona Sarajevo.

“Pokušavamo dodatnim radom i opterećenjem pomoći oboljelima iz Tuzlanskog kantona”, saopćili su iz sarajevskog kliničkog centra za RSE.

Na upit koliko je još pacijenata na listi čekanja za radioterapiju, iz te zdravstvene ustanove iznose drugačije podatke, i kažu da su terapiju omogućili za 97 bolesnika, dok ih je 14 u procesu zračenja, a 21 čeka tretman.

Istekla garancija

Vahid Jusufović, koji je na poziciji direktora UKC-a bio do sredine 2021. godine, kaže za RSE da su postojeći uređaju za radioterapiju u toj medicinskoj ustanovi kupljeni 2008. godine i da im je garancija istekla nakon osam godina.

“Dakle, još 2017. godine bili su pred zamjenom ili generalnom reparacijom. Bilo je i ranije kvarova na oba, ali se nikad nije desilo da ne rade duže od pet dana”, ističe.

Smatra da se trenutna situacija u kojoj su pacijenti dovedeni u “pat poziciju” mogla izbjeći.

“Mogao se iznaći novac da se jedan uređaj popravi, izvrše potrebna mjerenje i da je u funkciji, a da se paralelno ide s nabavkom”, naglašava Jusufović.

Ko će pacijentima platiti troškove?

Zdravstveni sistem u BiH u nadležnosti je entiteta Republika Srpska, te deset kantona u Federaciji BiH.

U konkretnom slučaju, za onkološke pacijente iz Tuzlanskog kantona to znači da moraju dobiti odobrenje kantonalnog Zavoda za zdravstveno osiguranje za liječenje u Sarajevu, Zenici ili Mostaru.

Na upit RSE da li će financirati troškove putovanja i smještaja, s obzirom na to da radioterapija može i potrajati i mjesec, u kantonalnom Zavodu za zdravstveno osiguranje kažu da, na zahtjev pacijenata, mogu refundirati novac za troškove autobusne karte, ali ne i za troškove smještaja.

Hajra Bajrić, predsjednica je udruženja “Nijemi krik”, koje okuplja oboljele od raka, kaže za RSE da zbog situacije u kojoj su se nalaze oboljeli razmišlja da, zajedno sa predstavnciima drugih udruženja, pokrene tužbu pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.

“Mi smo ovdje osuđeni na smrt. Ukinuta nam je svaka nada za život i oduzima se svako pravo na borbu”, ističe Bajrić.

Upozorava da pacijenti nemaju nikakve informacije o tome kad će aparati za radioterapiju biti u funkciji, te ko je odgovoran za sve što se s njima događa.

“Ne bojimo se raka, hrabre smo. Bojimo se našeg oboljelog sistema i onih koji su nas osudili i ne daju nam nikvu šansu za nadu. Nevjerojatno je da u 21. vijeku nešto nedostaje kad je u pitanju onkologija. Za ime Boga, svuda u svijetu ti pacijenti se liječe urgentno. Kod nas ili nema citostatika ili ne rade aparati”, kazala je Bajrić.

Istovremeno, dok oboljeli od malignih bolesti čekaju da im bude omogućeno liječenje vode se političke “borbe” oko upravljačkih prava u UKC-u Tuzla. Zbog svega su u proteklom periodu nekoliko puta smjenjivana rukovodstva ove medicinske ustanove.

Vladajuća koalicija u kantonalnoj Skupštini, koju čine Stranka demokratske akcije i Demokratska fronta, donijala je u junu odluku kojom iz osnivačkih prava izbacuje Vlada entiteta Federacija BiH.

Dva mjeseca poslije, entitetska Vlada, koju čine kadrovi Hrvatske demokratske zajednice i stranaka okupljenih oko Socijaldemokratske partije BiH, razriješila je Upravni odbor UKC-a Tuzla.

U UKC-u Tuzla godišnje se liječi oko 46.000 pacijenata, podaci su sa web stranice ove ustanove.

Prema dostupnim pokazateljima, ta medicinska ustanova je proteklih godina bila opterećen financijskim problemima, a njen dug na kraju prošle godine iznosio je više od 93 miliona maraka (oko 47 miliona eura).

(TIP/Izvor: RSE/Autorica: Marija Augustinović)