Skup podrške predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku i direktoru Službenog glasnika Milošu Lukiću okupio je nekoliko hiljada osoba na četiri lokacije. Brojke još variraju – od malo do dovoljno. U Dodikovoj evidenciji okupilo se 12 hiljada građana ovoga entiteta, što je za njega dovoljno da pokaže da između entiteta postoji granica iako je tamo nikad nije bilo. Upućene poruke, poput one da je to bila generalna proba za ono što može uslijediti, dan nakon, čini se, već su zaboravljene, a skup ocijenjen potpuno nepotrebnim.

Istočno Sarajevo, Doboj, Lopare i Nevesinje. Nekoliko hiljada građana RS-a na međuentitetskoj liniji. Prividni bunt zbog optužnice protiv Dodika i Lukića. Najavljen kao borba protiv nepravde i zaštita institucija RS-a – u realizaciji, tek grupe građana, slike predsjednika entiteta i riječi podrške. Poruka ohrabrujuća, čini se, samo za SNSD.

„Na protestima smo vidjeli uobičajeni folklor i ikonografiju na koju smo navikli godinama. Slika demantuje sve iznesene podatke o broju ljudi koji su protestovali“, kaže politička analitičarka Tanja Topić.

Crtanje granica tamo gdje ih nema uz prateću zapaljivu retoriku, između RS-a i FBiH, za čelnike RS-a je manifestacija ponosa i demonstracija jedinstva. Barem javno – jer u okupljenoj masi slika je nešto drugačija. Daleko od očekivanja. Umjesto građana, dominacija poznatih lica SNSD-a.

„Ako bi se napravila rendgentska slika onih koji su jučer svojim dolaskom pružili podršku Miloradu Dodiku, vrlo zorno bi se vidjelo da su to ljudi iz partijskih struktura SNSD-a“, navodi akademik Slavo Kukić

Topić dodaje kako dobar dio građana, zapravo, živi na tim konekcijama prema vlastima i da je to neka vrsta otplate duga koji treba da se realizuje na poziv politike.

Apsurdno, ali u BiH moguće. Na međuentitetskoj liniji bili su i oni koji svakodnevno rade i platu zarađuju u FBiH – pod maskom zaštite institucija RS-a i podrške entitetskom predsjedniku. No, došao je tek mali broj od nekoliko hiljada zaposlenih koji račune pune iz državnog budžeta. To je najveći poraz Milorada Dodika, saglasni su naši sagovornici.

Topić ističe kako broj ljudi koji su prisustvovali na protestima nije ekvivalentan broju zaposlenih ljudi koji svakodnevno idu u gradove FBiH.

„To je signal o kojem je, bojim se, razmišljao cijelu noć – da se primiče vrijeme da spakira kofere“, naglašava Kukić.

Razlog malog odziva građana na skup podrške, posebno onaj u Nevesinju, najbolje oslikava poruka Zagorke Grahovac, zastupnice Liste za pravdu i red u entitetskom parlamentu RS-a: „Mostar nam je svjetlo na kraju tunela i prozor u svijet! I da nema Mostara, ni pola nas ne bi ostalo da živi ovdje. U Mostaru hljeb zarađuje najmanje 400 ljudi i toliko porodica živi od plate iz Federacije“.

Između očekivanja i viđenog na skupu podrške, čini se, razlika je velika. Željeno nije ostvareno. Grupe okupljenih s glasnim porukama već su zaboravljene. Malo galame, a dan poslije sve po starom.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autorica: Hane Porić)