Patriotizam na Balkanu uvijek je stajao i dobro i pravo, iako je znao da skrene brojnim stranputicama, pogotovo u onim svojim varijacijama kada se stavi znak jednakosti između nacionalizma ili šovinizma sa patriotskim nabojima u prsima.

Balkane, Balkane moj, budi mi dobar i dobro mi stoj, pjevao je početkom ‘80-ih Branimir Johnny Štulić jedan od najvećih novotalasnih hitova svoje “Azre” koji se i danas može čuti u svim dijelovima bivše zajedničke domovine ili otadžbine, kako god je imenovali.

Potom se domovina ili otadžbina raspala, a patriotizam je postala riječ koja se najviše zloupotrebljavala u svim južnoslovenskim jezicima, u čija značenja i (zlo)upotrebe se guralo sve i svašta – od najcrnjeng nacionalizma do neskrivenog šovinizma, pogotovo u politici.

Iako su mnogi još u nižim razredima srednje škole morali znati za starorimsku krilaticu Concordiam patriam firmat (Slogom jačamo domovinu), ni od sloge ni od (zajedničke) domovine nije ostalo ništa, naravno u državnom smislu, a patriotizam je postao prazna ljuštura napunjena nacionalizmima najgore vrste kojima bi i Sterijini Rodoljupci mogli pozavidjeti.

Zbog toga su se, između ostalog i zbog promjene značenja riječi patriotizam, mnogi prisjetili mišljenja onog Engleza (Samuel Johnson) koji je još u 18. stoljeću zaključio kako je patriotizam zapravo “posljednje utočište hulja”. A nije da nije istina kako je među našim novokomponovanim rodoljupcima, na nesreću svih pravih patriota i rodoljuba, bio nemali broj nitkova koji baš odgovaraju Johnsonovoj klasifikaciji. Šta tek reći o još oštrijem tumačenju Guya de Maupassanta koji je smatrao da je to „jaje iz koga se legu ratovi“?

‘Zemljaci’ sa ‘izdajničke’ klupe

Mnogo je primjera na postjugoslovenskom prostoru da je odavno došlo vrijeme i potreba za redefinicijom ovog pojma.

Dakako, postoje razne definicije i prakse patriotizma, pogotovo na našem polustrvu, ali će se većina enciklopedista i lingvista ipak složiti kako ta riječ označava ili treba označavati ideju, ideologiju ili pokret ljudi koji vole svoju zemlju i svoj narod, podjednko i rodoljube i domoljube koji su svi skupa patrioti (od grčkog patriotes što znači zemljak).

Naravno, postoji i lažni patriotizam u najrazličitijim oblicima, toliko karakterističan za sve naše novokompanovane kvazielite koje u težnji za brzim bogaćenjem kao svoje vrijednosti ističu razne patriotske parole prikrivajući na taj način osnovnu temu kako su se u pretežno sirotinjskim društvima obogatili preko svake mjere i to u vrijeme svakovrsnog stradanja naroda.

Veliki Duško Radović upravo je prezirao taj kalkulantski patriotizam. Na njegovu rečenicu “pomreše svi čestiti i pošteni i nema više od koga da nas bude sramota”, karikaturista Dušan Petričić kaže da je, uz sve poruke, stihove, čestitke, pohvale, ohrabrenja, grdnje, molbe i žalbe koje je za svog vijeka uputio malima i velikima, ovo upozorenje izgovoreno pred sam kraj njegovog života “najtačnije odredilo uzrok sumornog beznađa u kome smo se kao država i narod našli”.

Izdajnici i patrioti

Patriotizam na Balkanu, hvala na pitanju, neka nam Štulić oprosti, uvijek je stajao i dobro i pravo, iako je znao da skrene brojnim stranputicama. Pogotovo u onim svojim varijacijama kada se stavi znak jednakosti između nacionalizma ili šovinizma sa patriotskim nabojima u prsima.

A tamo gdje se posije mnogo lažne ljubavi prema domovini ili otadžbini logično je da se “odjednom niotkuda” pojave i oni koji se ne uklapaju u servirane obrasce prema kojima se navodno i ne može drugačije nego kao, na nedavni primjer sa košarkašem Nikolom Jokićem koji, eto, ne samo da neće igrati za reprezentaciju i “poginuti za otadžbinu ako treba” nego uživa u nekakvoj ljubavi prema konjima, čime se i svrstao u red onih koji nisu “za našu stvar”, dakle izdajnik.

Jedan drugi dugogodišnji nosilac izdajničkog zvanja, novinar i pisac Teofil Pančić ima sreću što prozvođači nakaradno shvaćenih patriotizama malo čitaju, jer da nije tako bio bi pod embargom i u onom malom dijelu medija koji se usuđuju objavljivati njegove radove. Zamislite kako bi se osjećali vrli nosioci neopatriotske misli i djela kad bi pročitali Pančićevu tezu kako jugoslovenska književnost postoji i danas i da će nesumnjivo postojati i u budućnosti, bez obzira što države Jugoslavije više nema.

Čovjek koji je pola života proveo u Zagrebu, pola u Beogradu, a na kraju se skrasio u Novom Sadu, hladnokrvno poručuje kako „jugoslovensko nasleđe i dalje živi, i dalje traje u kreativnom smislu, a u društvenom, kulturnom, političkom je najprogresivnije“.

Pančić koji nikad nije krio da je Vojvođanin, Srbin i Jugosloven, a cijeli se život bavi pisanjem i čitanjem, s velikim pravom kaže i kako je „besmisleno da, naprimjer, Miljenko Jergović u Beogradu ili u Podgorici bude smatran stranim piscem“. Svejedno, odavno je stavljen na dugu klupu onih kojima je prilijepljena etikeka i mjesto na onoj “izdajničkoj” dakle nepatriotskoj klupi… koja uopšte nije kratka, pa bi nam trebalo jako puno prostora samo da nabrojimo imena onih potpuno nezasluženo smještenih na tu klupu.

Svi balkanski dodici

Tek sa one druge, bezbeli prave i patriotske strane, mrtva je trka ko će se zaogrnuti sa više etnonacionalnog patriotizma ne bi li se barem donekle prikrile sve lukrativne radnje kojima su građene njihove imperije. Tako se, na primjer Milorad Dodik, predsjednik jednog od dva bosanskohercegovačka entiteta, u najnovijoj izjavi direktno poziva na patriotizam kao ključnu riječ za njegov opstanak koji je izjadničio sa opstankom srpskog naroda.

Slično se ponašaju i svi ostali balkanski fariseji koristeći patriotski pogon kao najjeftiniji energent. Obično se misli da su to u prvom redu političari (uglavnom i jesu), ali ih ima u svim dijelovima balkanskih društava – od medija do akademika na univerziteta.

Šta je to patriotizam danas i dalje ne zna ni poznati organizator bunga-bunga žurki iz Jagodine i vječiti narodni poslanik Dragan Marković Palma, poznat i kao nekadašnji politički saradnik Željka Ražnatovića Arkana. Ali, zato, vrlo dobro zna šta patriotizam nije. U svojim poznijim godinama otkrio je kako patriotizam ne može da se sipa u traktor. Još da u to ubijedi neke druge balkanske dodike mogao bi to biti i početak rasprave o tome šta je to patriotizam danas na Balkanu.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Goran Mišić/ Foto: Iustracija/FB)