Institucije Bosne i Hercegovine najčešće bez pravovremenog i sistemskog djelovanja. Tako je bilo i u slučaju migrantske krize koja je našu zemlju potresala godinama. Ono što je trebala vlast – radili su građani. Zbog njihove humanosti, Ahmed Faisal iz Pakistana, koji već četiri godine živi i radi u Italiji, sada u našu zemlju dolazi turistički. Umjesto u rodni Pakistan, došao je u Tuzlu. Odlučio je posjetiti ljude koji su mu pomagali kada je na platou ispred Autobuske stanice u Tuzli proveo sedam mjeseci. Susretu je svjedočila ekipa Federalne televizije.

Oko stotinu hiljada migranata u protekle četiri godine izvjesno vrijeme provelo je u Tuzli, s obzirom na to da im je ona služila kao prolazna stanica u namjeri da dođu do neke od zemalja Evropske unije. Među njima je bio i Ahmed, koji je, iako u nehumanim i za čovjeka neprihvatljivim uslovima, pronašao bolji život. Životni put od Tuzle, odveo ga je do Italije.

U Italiji pronalazi posao, dobija dokumentaciju, stan i počinje živjeti od svoga rada i lijepo zarađivati. Poslije četiri godine odlučuje posjetiti ne rodni Kašmir već Tuzlu i svoje prijatelje. I plaća autobusku kartu za dva mjesta da bi putovao komotnije. Iznajmio je sobu u najskupljem hotelu, a dio zarađenog novca odlučuje potrošiti kao turista u našoj zemlji.

Bez obzira na to što je sedam mjeseci spavao ispred Autobuske stanice, Ahmed i danas priča o dobroti našeg naroda, zahvalan je svima i nosi lijepe uspomene.

“Ovdje imam porodicu, imam dobre prijatelje. Oni su osvojili moje srce i to je razlog zašto sam došao ovdje. Dok sam bio u Tuzli, Senad mi je pomagao u svakom trenutku. Nakon Tuzle odlazim u Italiju. Dobio sam pasoš, posao. Došao sam ovdje da vidim gdje sam bio”, priča nam on.

Volonter Senad Pirić, danonoćno je pomagao ovim ljudima. Njihov boravak u Tuzli je bio veoma težak, nerijetko izložen govoru mržnje i predrasudama. Senad je bio spona između ljudi u pokretu i lokalne zajednice.

“Ovo je za mene jedan od najsretnijih dana u životu – kad znam da je ostvario svoje snove. On je došao ovdje na odmor umjesto da ode svojoj kući u Pakisan. To vam dovoljno govori kako smo ja i sve moje kolege tretirali ove ljude”, ističe Senad.

Azra Alibegović je nerijetko u svom restoranu u sklopu Autobuske stanice koji više ne postoji godinama hranila hiljade ljudi u pokretu. Najčešće, besplatno.

“Sve što sam radila radila sam od srca. Sve što sam uradila, Dragi Allah najbolje zna. Nisam nekad naplatila. Ali sam bila sretna kada sam vidjela da se su ti ljudi koji su otišli odavde snašli”, kaže nam Azra.

No, nisu svi. Neki su i tragično stradali pokušavajući preplivati rijeku Drinu, neki preminuli od posljedica smrzavanja. U znak sjećanja na sve njih, Senad je na Autobuskoj stanici u Tuzli posadio devet sadnica. Nisu svi imali sreću kao Ahmed s početka naše priče, koji sada poručuje: “Vjerujte u svoje snove!”

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autor: Dino Durmić)