Avanturistički park Peć Mlini u Općini Grude postaje sve atraktivnije turističko odredište, mjesto je iznimnih prirodnih ljepota i kontinuiteta života koji seže od početka kamenog doba sve do današnjih dana.

Kao što sama etimologija imena Peć Mlini kaže, riječ je o mjestu kojega obilježavaju prirodne pećine i mlinovi na vodeni pogon. Peć Mlini su mjesto u ponikvi, ispod brda u koje sa zapadne strane uvire Vrljika (Matica), rijeka što teče cijelim Imotsko-bekijskim poljem smještenim na nešto višoj nadmorskoj visini. Nakon velike pećine iz koje rijeka ponovno izvire, nad koju se natkriljuje strma litica, ona dobiva naziv Tihaljina, kao i obližnje veće mjesto, a to ime nosi nizvodno sve do blizine Klobuka, gdje se toku Tihaljine pridružuje snažan izvor Klokun. Tu rijeka dobiva ime Mlade, ili Mlada, i teče tako sve dok se poslije s imenom Trebižat, nakon što proteče kroz istoimeno mjesto, ne ulije u Neretvu.

Nazivi za dijelove ovog vodotoka, koji jača brojnim povremenim izvorištima sa područja općine Posušje, zatim teče Imotskom krajinom i vraća se u BiH, razlikuju se od mjesta do mjesta.

– Aatraktivna Ravlića pećina –

Ravlića pećina, jedno od značajnijih kamenodobnih obitavališta čovjeka na ovom području, smještena je pri samom vrhu brda iznad Peć Mlina. Ulaz u pećinu prije nekoliko godina je uređen, a ogradom je pećina zaštićena i osvijetljenim stazama pretvorena u atraktivno mjesto za posjetitelje koji mogu osjetiti kako se u utrobi pećine stanovalo u doba kamenih sjekira, kad se čovjek tek počeo koristiti tehnologijom.

Temperatura je usred pećine, za vrućeg ljetnog dana, 12,5 °C, a vlažnost oko 90 posto, što smanjuje osjećaj hladnoće. Za pretpostaviti je da je provjetravanje pećine prije urušavanja svoda nad samim ulazom bilo intenzivnije i da su vatre nekadašnjih ognjišta atmosferu za život unutar pećine činile ugodnijom za boravak. Ipak se život većine neolitskog stanovništva u dnevnim satima uglavnom odvijao izvan same nastambe, u lovu i sakupljanju plodova.

– Rimska cesta i vodeni mlinovi –

Uz Ravlića pećinu, bogato neolitičko arheološko nalazište s ostacima primitivne kulture i veliku pećinu iz koje izvire rijeka Tihaljina, mjesto ima još nekoliko većih i manjih pećina. U jednoj je, bilježe arheolozi, bila kovačnica koja je izgorjela u snažnom požaru u 19. stoljeću, a nije isključeno da je toj svrsi služila stoljećima. Jer, kroz Peć Mline prolazila je frekventna rimska cesta Salona – Narona, a na toj cesti trošile su se i potkove i okovi za kola. U blizini ove pećine vršila se i naplata cestarine, kako nagovještavaju neka otkopavanja, ali cijeli, slojeviti mozaik povijesti ovog mjesta tek treba biti otkopan i dešifriran, što zahtijeva veća sredstva te angažman lokalne i državne razine.

Zbog povoljnih, lako ukrotivih vodenih tokova, Peć Mlini imali su više kamenih žrvnjeva, mlinova pokretanih vodom, na kojima su žito mljeli i na teretnoj stoci ga odvozili okolni stanovnici, sve do udaljenog Duvna, o čemu danas svjedoče posjetitelji ovog avanturističkog parka. Neki još pamte priče svojih djedova koji su ovdje dolazili tim poslom, a kao plaća ostavljao se najčešće “ušur”, udio od dovezenog žita ili kukuruza.

U ponikvi Peć Mlini nekad je bilo sedam aktivnih mlinica, na širem potezu vodotoka njih čak 15, a prva mlinica bilježi se još davne 1420. godine. Bila je to prava mala poduzetnička zona, postojala je čak autobusna linija u Peć Mlini – Sarajevo, ali mlinovi, ovdje zvani mlinice, ugašeni su elektrifikacijom okolnih mjesta i pojavom električnih mlinova od 70-ih godina prošlog stoljeća.

– Kultni kostur djevojčice –

Avanturistički park Peć Mlini najbolje poznaje Miljenka Majić, turistička vodičkinja čije je znanje o arheologiji i povijesti Ravlića pećine i Peć Mlina, kao i o lokalnim mitovima i legendama, bogato i zanimljivo.

Miljenka ističe kako je Ravlića pećina jedan od važnijih dijelova ovog parka te važno arheološko nalazište u jugoistočnoj Europi.

“U Ravlića pećini su pronađeni ostatci ljudi koji su ovdje živjeli prije 8.000 godina. To je mlađe kameno doba, neolitik, i kako arheolozi kažu, ljudi su obitavali ovdje do oko 1.500 g.pr. Kr., kada su uslijed potresa velika kamenja na ulazu pala sa svoda pećine. Oni su tada pobjegli iz pećine, nisu se više vraćali, pronašli su neki drugi način života na ovim prostorima”, priča Miljenka.

Navodi kako su arheološka istraživanja u Ravlića pećini i okolici rađena u dva navrata, od 1978. do 1980. lokalitet istraživali arheolozi iz Sarajeva.

“Pronašli su kostur djevojčice stare dvije godine koji datira u 5.700 godina prije Krista. Zanimljivo je da je kostur ostao čitav, očuvan na jednom mjestu, a oko njega se još živjelo stoljećima. Najvjerojatnije je to bilo sveto mjesto za njih. Od drugih nalaza, ima dosta keramike, kremena i rožine. Bio je to vrlo jednostvan, primitivan život u suradnji s prirodom; lovci, sakupljači, ratnici”, kaže Miljenka.

Nova istraživanja provedena su između 2008. i 2010. godine, njima je nadopunjeno ranije istraživanje, a arheološki pronalasci iz Ravlića pećine čuvaju se u obližnjoj Franjevačkoj arheološkoj zbirci Gorica – Sovići.

“Najznačajniji nalaz je mala keramička pintadera, mali valjak kojim su ostavljali otisak na kožu ili tkaninu. Ukrašavali su se, što je na neki način preteča današnjeg tetoviranja”, ističe Miljenka.

Ispred pećine prolazila je jedna od važnijih rimskih cesta, Salona – Narona, a u novije doba u njoj su se krili hajduci koji su u pećini, prema predaji, održali hajdučki sabor, a tu su miješali i sastojke za vlastiti barut.

A gdje su hajduci, tu su i vile, tako da imamo puno i legendi o vilama koje su obitavale u ovoj pećini, dodaje vodičkinja.

Bilo je ovo mjesto poznato u široj okolici zbog svoje posebne mikroklime, uz obilje vode ovdje je najranije sazrijevalo voće i povrće, što su stanovnici ratari obilato koristili kao prednost.

– Prve hidrocentrale –

Do Drugog svjetskog rata bekijski, hercegovački dio polja stalno je poplavljivao, tada su mještani iskopali tunel koji je kroz brdo odvodio višak vode kroz betonska korita u Peć Mlinima, no dio tog podzemnog toka i dalje je izvirao iz velike pećine koja, zanimljivo, nema neko općeprihvaćeno ime.

U posljednjoj većoj industrijskog eksploataciji ovog krškog fenomena, voda iz tunela sabijena je u veliku metalnu cijev koja pokreće turbinu hidroelektrane smještene u zgradi na dnu ovog kanjona. Male hidrocentrale nicale su u mjestu još od 1922 godine, o čemu svjedoči predaja i ostaci manjih električnih generatora sačuvanih za neku buduću rekonstrukciju.

Dio brda kojega je voda milenijima ispirala stvorio je više nego okomitu stijenu, a ona je pretvorena u izazov za penjače, u tzv. ferratu, a preko cijelog kanjona razvučene su dvije čelične sajle, “zip line”, kojim se tragatelji za adrenalinom mogu prevesti s jedne na drugu stranu lokaliteta te uživati u pogledu na vodotoke i mjesto iz ptičje perspektive. Šetališta, kozja staze, brojni slapovi koji povremeno nabujaju, avanturističko igralište za djecu, ostaci mlinica, krško ljekovito bilje i proljetni cvjetovi daju posebnu čar ovom mjestu.

Peć Mlini su prošle godine dobili i restoran u kojem se mogu kušati domaći specijaliteti ili se jednostavno odmoriti na terasi uz hladno piće i svježe iskustvo silaska duboko u nerasvijetljenu prošlost i tajne krškog podzemlja.

(TIP/Izvor: Agencija Anadolija)