Inicijativu su uputila tri bh. aerodroma – Tuzla, Banja Luka i Mostar, sa zahtjevom da se izvan snage stavi odluka o naplaćivanju naknade od tri KM po odlazećem putniku i 40 KM po toni prevezene prtljage.

– BHDCA je spremna na razgovore i spremna je da sasluša sve inicijative, i one su uvijek dobrodošle. Međutim, za BHDCA nije prihvatljivo potpuno ukidanje te naknade. Prije nekoliko dana održan je i sastanak sa predstavnicima Aerodroma Banja Luka na kome je dogovoreno da se održi jedan zajednički sveobuhvatni sastanak svih zainteresovanih institucija i organizacija iz BiH na kom bi se trebalo naći rješenje za ovo pitanje – izjavio je za Fenu stručni saradnik za odnose s javnošću BHDCA Aleksandar Lalović.

Kako je dodao, ta naknada je, kroz različite dokumente, preporuka Međunarodne organizacije za civilno vazduhoplovstvo (ICAO) i kao takvu imaju je sve zemlje u okruženju i EU, a propisana je i Zakonom o vazduhoplovstvu BiH.

Lalović je napomenuo da je Bosna i Hercegovina poslednja država u okruženju koja je uvela tu naknadu, 2017. godine uz saglasnost Vijeća ministara BiH i poštujući sve propise, procedure i mišljenje prilikom njenog donošenja.

Odluka koja je donesena ove godine i koja je stupila na snagu u julu, kako je naveo Lalović, prošla je istu proceduru i uz poštivanje svih propisa, mišljenja i uz saglasnost Vijeća ministara BiH, a razlike u odnosu na Odluku iz 2017. godine su tehničke prirode i odnose se, prije svega, na obavezu aerodromskih operatora u vezi sa dostavljanjem izvještaja Direkciji, postupanje Direkcije i drugih institucija u slučaju nedostavljanja izvještaja, te namjenu i odnos utroška prikupljenih sredstava.O zatvaranju baza, otkazivanju letova i načinu funkcionisanja niskobudžetnih kompanija razgovarali smo sa Omerom Kulićem, ekspertom za avijaciju.

– Baza znači da je avion lociran tu, da stalno boravi tu. Normalne kompanije to nikad ne rade, one imaju svoje matične aerodrome i lete po svijetu gdje hoće da lete. Ove niskotarifne kompanije, to je zapravo jedna vrsta prevare – započeo je Kulić te dodao:

– Oni kad prezentiraju cijenu kažu imate od tačke A do tačke B recimo 50 eura, ali vi imate možda četiri, pet takvih karata. Ta cijena vrijedi kad kupite nekoliko mjeseci ranije kartu, što se približava vrijeme polaska to je sve skuplje. Kada avion leti od tačke A do tačke B taj let košta određeni broj novca, nema veze koja je kompanija, potrošnja goriva je ista, cijene plaćanja posade su poprilčno iste…

Niskobudžetne kompanije pokušavaju, navodi Kulić, da ne plaćaju aerodromske usluge.

– Jedan srednji avion od 150 putnika, to je recimo Boeing 737, on za usluge sletanja i opsluge aviona plati na sarajevskom aerodromu oko 2.500 eura. Tako je otprilike i u regionu. Dok ovi niskobudžetni neće da plaćaju ništa ili oni kažu platit će po odvezenom putniku recimo 3,5 eura, kao što je bio slučaj u Tuzli – pojašnjava on.

Dodaje kako oni opstaju jer ne plaćaju usluge aerodroma.

– Kome je to u interesu ako uzmemo u obzir BiH? Kada se napravi analiza ko putuje sa tim aviokompanijama. Putuje uglavnom 90 posto naša dijaspora. Vidite gdje su otvorene linije. Za Skandinaviju i Njemačku, gdje ima puno naše dijaspore. Naša dijaspora je otišla davno, snašla se, zaradili se novci. Ako pogledate to što ove niskobudžetne kompanije dobijaju neke bonuse, ne plaćaju ovo, ne plaćaju ono, a neko te pare mora nadoknaditi – napominje.

To će se nadoknaditi kroz državne poreze, ukazuje Kulić, koji se plaćaju u BiH.

– Ko plaća poreze? Svi mi koji radimo. A mi svi skupa u BiH u odnosu na dijasporu smo sirotinja. Mi daleko manje zarađujemo nego oni. Vidite anomalije, bosanska sirotinja plaća razliku nekakvih usluga da bi naša dijaspora letjela jeftinim kartama – kaže on.

Navodi kako ove aviokompanije ne dovoze turiste u BiH.

– Turisti putuju na svoj način, kako su i do sada putovali, ne uglavnom niskotarifnim kompanijama – rekao je.

S druge strane, nastavlja Kulić, niskotarifne kompanije apsolutno nije briga za ta tržišta gdje oni rade.

– Oni gledaju gdje tog trenutnka ima više zarade i prihoda i tako dalje. I oni samo odlaze. Verovatno su u ovom trenutku našli bolju varijantu, gdje će bolje profitirati i naravno otišli su, da bi se sutra opet nekad vratili – kazao je.

Kada je bio član Nadzornog odbora Aerodroma Sarajevo, nekad 2014. godine, i tad je Wizz Air htio da leti.

– Mi smo ih dobro dočekali, ali smo im rekli plaćat ćete iste cijene kao što plaćaju ostale kompanije. Oni to neće, hoće da dobiju benefite da lete džaba – prisetio se.

Iako postoje benefiti u vidu jeftinijih cijena karata, niskobudžetne kompanije, zaključuje naš sagovornik, nisu sigurnost.

– Niskotarifne stvaraju ad hoc linije. Ako sada ima interes, otvore je. Ako nema, oni je zatvore. Ili nema dovoljan broj putnika, oni otkažu let – naglasio je Kulić.

(TIP/Izvor: Faktor.ba/Foto: Arhva)