Pričati o raftingu u BiH danas je nemoguće bez Konjica i agencije “Visit Konjic”.

Moguće je, naravno, ali nije to to.

Na čelu agencije Sanjin i Amela, mladi ljudi u braku, ali povezuju ih i velika radinost, odlične ideje, pristup poslu.

Tako danas njihovu agenciju ljudi širom Evrope biraju kao prvu tačku kada dođu u BiH, odnosno u Konjic.

Svojim marljivim radom i odličnim idejama stavili su Konjic na brojne evropske mape i u planere velikog broja Evropljana – iz Nizozemske, Njemačke, Italije, Španije… i mnogih drugih zemalja.

Godinama stvarali

“Mi smo napravili brend “Visit Konjic”. Evo jutros je grupa iz Nizozemske otišla na rafting, to je rezultat našeg fokusa koji smo godinama stvarali. Mi smo počeli 2012. godine. Bili smo mlađi, krenuli iz srednje škole na fakultet, on Fakultet sporta, ja na Pravni. I bili smo dio nekih nevladinih organizacija, ali tada smo odlučili da nešto sami pokrenemo.”, kaže Amela.

I pokrenuli su čudo, reklo bi se, ako se uzmu u obzir čudovišna birokratija u BiH, razne pravne zavrzlame i ostali izazovi za koje znaju samo oni koji su odlučili nešto pokrenuti sa svojih deset prstiju.

“Stjecali smo znanja, kontakte, Sanjin je radio kao skiper na Neretvi, tako dvije-tri godine. I onda smo registrirali obrt i nazvali ga “Visit Konjic”. Pratili smo šta rade svjetski brendovi. Nismo izmislili toplu vodu, nego smo pratili kako se to radi u svijetu – “Visit California”, “Visit Florida”… E, super, ovo je zvučno, ovo je odlično, mi ćemo Konjic iako je Konjic nepoznat, pa ne znaju ni za BiH, a kamoli za Konjic. Ali mi smo odlučili i krenuli u tu priču”, prisjeća se Amela.

Prvi novac

Dobro im je došlo i to što se 2012. godine obnovila ćuprija u Konjicu.

“Konjic nije bio destinacija, bio je prolazna tačka. I onda su ljudi 2012. počeli da se zaustavljaju u Konjicu. Tada smo uzeli dućan u Starom gradu. Od deset kvadrata. Počeli smo iz minusa, ne od nule. Počeli smo rentati opremu, zvali svoju raju da dođu, da vide kako je to zabavno. Kako je dobra Neretva. Prvu godinu nismo ništa zaradili. Onda smo drugu godinu, pa mogli bismo opet. Sanjin je bio na Fakultetu sporta i iskazao se u outdoor turizmu. Ostvario je konekcije i s profesorima te studentima, bio je asistent na nekim predmetima, logorovanje, kampovanje, rafting… “, priča Amela.

Onda su im se počela otvarati vrata za outdoor turizam i tada zarađuju prvi novac te kupuju prvi čamac.

“Obilazili smo ga, pazili, brisali”- govori kroz smijeh te dodaje:” Volim spomenuti ovu priču. A ovo ostalo sve kako ide jedno po jedno, zaradimo, uložimo i razvijamo se. Gosti su prepoznavali naš rad. To su bili prvo naši prijatelji, a onda se širilo. Gosti su nam postavljali standarde. Sam klijent nešto zahtijeva i onda mi napredujemo. I sve što smo zaradili, uložili smo u ovu zemlju od 10.000 kvadrata. Volim reći – od 10 kvadrata do 10.000 kvadrata – pokazuje Amela na objekt u kojem razgovaramo i njegovu okolinu, šumu i ostalo.”

Deset godina rada.

Nekome je brzo prošlo, ali radimo 0-24, govore Amela i Sanjin.

Angažirali su arhitekte kako bi njihovi objekti, odnosno outdoor resort izgledali svjetski.

Osnovni objekt se zove Pentagon, simbolično. Imaju svlačionice, kabine za tuširanje, a na spratu 10 dvokrevetnih soba s toaletima.

Cilj je bio visok, a Sanjin i Amela ga polako dostižu.

Saradnja s USAID-om

“Cilj nam je da uključimo i lokalnu zajednicu. Da svi imaju koristi. Da našim gostima serviramo najbolju domaću, zdravo uzgojenu hranu. Da se uvežemo. Ove godine registriramo sobe i fokus nam je na tome da poslujemo šest mjeseci godišnje. Korak po korak, došlo se do toga.”, ističe Amela.

U planu je da se grade etno-selo, bungalovi s ekološki protočnim bazenom, nastavlja se glamping i camping zona.

Imaju i potočić koji protječe tuda. Napravit će jedno vještačko jezero za one koji kampuju da imaju ležerniji komfor.

Najesen će se sve finalizirati.

Radit će zone za djecu, tipa potraga za blagom.

U saradnji s USAID-om izgradili su stijenu za penjanje.

S jedne strane climbing, a s druge Via feratu te zipline na vrh objekta.

Sve to će resort u Konjicu na adresi Mladeškovići br. 4 učiniti bazom, odnosno polaznom tačkom ne samo za rafting nego i za planinarenje, safari, kampiranje, posjetu kanjonu Rakitnice.

“Svi znaju za Neretvu, ali Rakitnica je naše pravo blago, istinsko.” kažu.

Dosta grupa preporuče drugim agencijama

“Svi smo ovdje u tom poslu. Svi se bave raftingom. Ono što mi ne možemo stići, proslijedimo našim komšijama koje se bave time. Važno je da se naši gosti osjećaju dobro i da iskuse ono po šta su došli. Nije nam cilj da samo mi uspijemo.”, zaključuju Amela i Sanjin.

(TIP/Izvor: Akta.ba)