Peta je godišnjica Oliverove smrti: U karijeri je imao jednu neostvarenu želju
Na današnji dan prije pet godina napustio nas je jedan od najvećih hrvatskih glazbenika svih vremena, Oliver Dragojević.
Tim povodom, u suradnji s Yugopapirom, Index.hr prisjetio se jednog njegovog intervjua iz 1983. godine.
Travanj 1983.: Sunce, more, ribarske mreže – te večeri je izgledalo kao da se dio Splita preselio u Sava centar. More je, naravno, od kartona, sunce od staniola. Prava je bila samo glazba. No, to je bilo dovoljno da se u hladnoj travanjskoj večeri u Beogradu osjeti toplina Mediterana. Zahvaljujući Oliveru Dragojeviću.
Poznati pjevač održao je dva koncerta i još jednom oduševio ljubitelje lijepe pjesme. Molitva za Magdalenu, Oprosti mi pape, Poeta, Ključ života, Skalinada, Malinkonija tekle su jedna za drugom, a Oliver je svojom interpretacijom, naizgled opuštenom, mirnom, nostalgičnom, bez suvišnih gestikulacija na sceni i suvišnih riječi, postigao da, kao i dosad, njegovi susreti s publikom proteknu u dobrom raspoloženju.
U tome mu je malo pomogao i posebni gost – Boris Dvornik. Već čuvenu Nadalinu pjevala je s Oliverom i Borisom cijela dvorana.
Dok smo nakon koncerta s Oliverom išli prema hotelu InterContinental, očigledno zadovoljan, raspoloženo je odgovarao na pozdrave posjetitelja koji su posljednji napuštali Sava centar.
“Maloprije sam saznao da je prije mene Lepa Brena pjevala ovdje dvanaest dana. Pa to je nevjerojatno. Narod sluša samo narodnu glazbu. I to novokomponiranu narodnu glazbu. Ali kvaliteta tih pjesama je stvarno loša. To je narodna glazba prilagođena zabavnoj. Ne, nisam ljut na pjevače narodne glazbe. Oni rade svoj posao. Narod masovno ide na koncerte. To je svojevrsni ventil.”
Tko je originalan?
Odmah zatim počinje pričati o jugoslovenskom izboru za pjesmu Eurovizije.
“Tri godine već šaljem svoju pjesmu i nikako ne mogu doći na red zbog nekih ključeva ili tako nečega. Jednostavno nemam iste šanse kao Novi fosili. Oni su stalno na Televiziji Zagreb i mogu forsirati svoju pjesmu. Ja iz Splita to ne mogu i ne želim raditi. Nervira me što svake godine oni zastupaju Televiziju Zagreb i nikako ne uspijevaju. Iduće godine će nas ponovno oni zastupati i ponovno nećemo ići na Euroviziju.
Moju pjesmu su odbili uz obrazloženje da liči na Ricchi e Poveri. Priznajem da mi Dalmatinci malo padamo na talijanski zvuk, ali i Fosili sliče na ABBA-u.
Sramota je ovo što se događalo nakon Danijelove pobjede. Novinari su ga jednostavno ispljuvali. A on je mlad, zgodan, ima moderan glas. Nije baš Mario Lanza, ali dobro pjeva. Kažu da njegova pjesma nije originalna. A tko je originalan? Ja takvog ne poznajem. Kod nas kritika postoji samo u negativnom obliku. Davno nisam čitao povoljnu kritiku. Pogubim se kao pas kad vidim samo negativne kritike.”
Nakon dvosatnog koncerta Oliver ne izgleda nimalo umorno. Naprotiv, svojim osobitim šarmom i temperamentom gotovo da onemogućava sugovornika da dođe do riječi.
Ostatak Oliverovog intervjua za Yugopapir čitajte OVDJE.
(TIP/Izvor: N1/Foto: Fena)
Svima nama su problem državni sluzbenici koji žive na budžetu, nista ili skoro ništa ne rade, koriste svaku priliku da…