Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Saša Magazinović posjetio je u protekla 24 sata mjesta stradanja žrtava iz sva tri naroda u Bosni i Hercegovini. Tim povodom obratio se javnosti izjavom, koju prenosimo u cjelosti:

Premala je naša zemlja za ovoliko stradanja.

U zadnja 24 sata obišao sam u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine, mjesta na kojima se obilježava sjećanje na žrtve užasnih zločina tokom rata – Kazane u Sarajevu, Spomen obilježje ispred Osnovne škole Porodice ef. Ramić u Semizovcu i spomen obilježje u Briševu kod Prijedora.

Na ovim i na drugim mjestima ubijani su ljudi, porodice, generacije. Na ovim i drugim mjestima zločinci su ubijali ljude zbog njihove etničke pripadnosti.

Na Kazanima su vršena ubistva civila, čija su tijela potom bacana u jamu. Ekshumirani su posmrtni ostaci ukupno dvadeset i troje naših komšija iz Sarajeva, od kojih su većina identificiranih Srbi. Ovi ljudi su odvedeni i divljački bačeni u smrt.

Prije 30 godina je u Semizovcu na najbrutalniji način ubijena cijela porodica Ramić – jednomjesečna Amina, četverogodišnji Ahmed, desetogodišnja Meliha, trinaestogodišnji Muhamed i naposljetku njihovi roditelji, efendija Hasib Ramić i njegova supruga Šefika. Zato jer su bili Bošnjaci.

U Briševu kod Prijedora je, 1992. godine, zvjerski ubijeno 67 ljudi, što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tokom rata u Bosni i Hercegovini. Nekoliko obitelji je pobijeno do zadnjeg člana. Najmlađa žrtva imala je 14, a najstarija 81 godinu.

Memorijalizacija je zapravo najefikasnija edukacija – pamteći ljude, priče o njihovim životima i brutalnost kojom su njihovi životi oduzeti, učimo o prošlosti i izvlačimo pouke za budućnost. Ova mjesta sa svom težinom i suosjećanjem koje izazivaju kod svakog čovjeka zdravog razuma me podsjećaju i na važnost kontinuiteta borbe za dostojanstven život i smiraj, a ne samo mir.

Dugo nas uče da se moramo pomiriti. Ni u jednom ljudskom odnosu pomirenja nema bez izvinjenja, kao što pomirenja nema ni bez suočavanja s istinom.

Nema nama, svima zajedno, ni koraka naprijed bez iskrenog “Žao mi je!” i “Ne u moje ime!” i to koliko god puta da je potrebno.

I zbog toga i danas u svojstvu člana Parlamenta Bosne i Hercegovine, Bosanca i Hercegovca srpske nacionalnosti, ali prije svega čovjeka kažem – žao mi je zbog svakog nevino nastradalog čovjeka. Žao mi je zbog svake traume utkane u DNK generacija koje su došle i koje tek dolaze. Žao mi je zbog zločina koji su drugima učinili ljudi s kojima dijelim nacionalni identitet. Žao mi je zbog zločina koji su doživjeli ljudi iz naroda kojem pripadam i svih drugih naroda. Nikad u moje ime!

Pozivam političare i političarke, iz svih naroda i ostalih, iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine da odaju poštu i poklone se svim nevinim žrtvama, posebno žrtvama zločina koje su počinili pripadnici njihovog naroda. Bez skidanja okova prošlosti nismo slobodni da mirni idemo u budućnost.”

(TIP/Izvor: federalna.ba)