Sigurnost, ljubav, toplina osjete se već na samom ulazu Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzli. Ovaj dom trenutno pruža brigu za preko 80 djece i jedan je od pet domova ovog tipa u Bosni i Hercegovini. Povećan broj zahtjeva za smještaj u Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli naročito je vidljiv od pandemije koronavirusa do danas.

Amra Fajić u Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli radi punih 18 godina. Kaže da je izazova bilo mnogo, ali da se svi oni mogu lakše prevazići kada se na dječijim licima vidi osmijeh. Iako je roditeljska ljubav ono što najčešće djeci nedostaje, radnici u ovom domu nastoje da im pruže porodični život i da im se nadomjesti ono što im fali: „Ono što je bitno jeste nekako da se ta djeca ojačaju i da nauče kako da se nose sa onim teškoćama u životu. Nama je prvenstveno u cilju da djeca koja dođu ovdje, posebno sa određenim traumatskim iskustvima, sa promjenama, sa odvajanjima od rodtelja – kako da prevaziđu to“.

Ova ustanova pruža adekvatnu brigu za više od 80 djece bez roditeljskog staranja od čega je samo na baby odjelu 30 djece. U posljednje vrijeme ovaj dom bilježi i povećan broj zahtjeva za smještaj djece, ali olakšica u svemu tome jeste mogućnost odlaska djece u hraniteljske porodice, navodi Amela Tupajić, šefica Socio-pedagoške službe Doma.

„Evo, baš smo danas imali jedno dijete, odnosno mlada osoba koja nas je napustila i to je jedan veliki emotivni trenutak posebno za djecu koja ovdje odrastu, koja su dugo tu. Oni kao da napuštaju svoju kuću“, priča pedagogica Fajić

A kada napune 18 godina, prestaju biti korisnici Doma. Brojne su poteškoće i životni izazovi u tim momentima za mlade osobe koje izlaze iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzli. Zato osoblje i prije nego dijete napuni 18 godina pravi plan zaštite, kako bi ta osoba što kvalitetnije nastavila svoj životni put.

„Dijete kada napusti sistem javne brige – da se zna kuda odlazi, da osjeti tu sigurnost, da ima podršku, da nema te strahove šta će se desiti nakon što izađe. Imamo zaista uspješnih primjera napuštanja djece sistema javne brige u smislu da su dobili stanove zbog podrške određenih donatora“, dodaje Tupajić.

A da u ovom domu vladaju ljubav i radost, imali smo priliku uvjeriti se tokom naše posjete. Ovaj dom nastoji djeci pružiti što kvalitetniji boravak te svu potrebnu ljubav i pažnju koja im je izostala u njihovim biološkim porodicama. Dokaz za to su pozivi i posjete prepune ljubavi onih koji su ovaj dom sa punoljetstvom napustili.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autorica: Azra Bećirović)