Senad Šantić, poduzetnik koji se u domovinu vratio iz skandinavske zemlje, za Al Jazeeru govori o poduzetništvu, poslovnoj klimi u Bosni i Hercegovini te digitalnim nomadima.

Pored ekonomske dobiti za državu, jer su digitalni nomadi zapravo dugoročni turisti, njihovim prisustvom dobijate i osjećaj internacionalizacije. To je nešto što Mostaru nedostaje, jer turisti u ovaj grad primarno dolaze na jedan dan.

Taj video sam podijelio na LinkedInu, gdje je imao odličan reach, super su reakcije bile, a nakon toga sam stupio u kontakt s Janom De Jongom, čovjekom zahvaljujući kojem je Hrvatska dobila vizu za digitalne nomade. Ti koraci Bosni i Hercegovini tek predstoje. To je dobra stvar i volio bih da ta priča zaživi i ovdje.

• Hoće li Bosna i Hercegovina uskoro uvesti vize za digitalne nomade i ima li pomaka u tom segmentu u posljednje vrijeme?

– Ove sedmice su predstavnici ministarstava, međunarodnih organizacija i privatnog sektora na panel diskusiji, koja je organizirana u okviru EU4BusinessRecovery/COVID-19 Investment Response projekta, razgovarali o mogućnostima i izazovima digitalnog nomadizma te načinima na koje Bosna i Hercegovina može iskoristiti ovu priliku da se pozicionira kao privlačna destinacija za ovu brzorastuću radnu snagu.

Značajnu stvar je uradila i organizacija Intera, s projektom Digital nomads Herzegovina, zahvaljujući kojem je Mostar na nomadlist.com – najpoznatijoj web stranici na kojoj su rangirani top gradovi za boravak digitalnih nomada – među top 100 gradova u svijetu. Prije dvije godine nismo bili ni u top 1.000. Dešava se promjena i mislim da smo na pravom putu. Još treba država kazati da je otvorena za ovu priliku u budućnosti.

• I pored uspješnog života koji ste vodili u Švedskoj, odlučili ste sve napustiti, vratiti se u Bosnu i Hercegovini i krenuti ispočetka. Jeste li se negdje duboko u sebi plašili takvog poteza?

– Ne puno. Možda sam trebao više osjećati strah, ali nisam. Već tada sam imao nekog iskustva u poduzetništvu, jer sam prethodno u Švedskoj pokrenuo dvije firme, ali osjećao sam potrebu za promjenom, jer sam stagnirao. Činjenica je da sam to mogao riješiti i u Švedskoj, ali sam na kraju ipak odlučio promijeniti život iz korijena i probati nešto sasvim drugačije.

Istina je da su me svi, uključujući članove moje porodice, čudno gledali kada sam im rekao da sam odlučio vratiti se u Mostar. Iskreno, iznenadio sam se koliko je nepopularna priča o povratku, ali to je ono što sam želio uraditi i probati. Nikada u životu ne promišljam do kraja o tome kako će se stvari posložiti i to se u ovom slučaju ispostavilo kao dobro, jer da sam mislio o svim problemima na koje bih možda naišao nikada se ne bih ni vratio.

U trenutku kada sam donio odluku o povratku u Mostar imao sam opciju da živim od novca koji sam zarađivao preko web stranica koje sam ranije pokrenuo, međutim, želio sam doprinijeti zajednici i kreirati ambijent u kojem će mladi željeti ostati, pa sam na kraju odlučio pokrenuti konsultantsku firmu.

Nikola Mirković i Senad Šantić (Ustupljeno Al Jazeeri)

Ubrzo nakon dolaska u Mostar, nakon mjesec poslovanja, imao sam prvu krizu, ali to nema veze s Bosnom i Hercegovinom, već je jednostavno biznis proces takav. I sada ima padova, kao i uspona, ali je lakše, jer sam se već izgradio u tom svijetu.

• Prije nekoliko godina ste, u govoru pred Evropskim parlamentom, skrenuli pažnju na problem ‘sive ekonomije’. S kojim ste se još izazovima u poslovanju susretali? 

– Kada je riječ o administraciji i papirologiji, pretpostavljao sam da će biti komplicirano, jer su me ljudi iz Bosne i Hercegovine upozoravali na to, ali to mi nije bilo presudno za realiziranje ideje koju sam imao. Znao sam da moram proći taj birokratski dio, bilo je to šest intenzivnih sedmica, ali to mi nije bio veliki problem. Ne mislim da je komplicirana birokratija razlog zbog kojeg neko odluči ne pokrenuti firmu, više je to izgovor.

Ono što je mene negativno iznenadilo je “siva ekonomija”. IT sektor jeste mnogo bolji u odnosu na druge sektore, ali u isto vrijeme su i tu sveprisutni elementi sive ekonomije – otvaranje obrta, pioneer kartice, plate u kovertama… Iznenadio sam se jer sam došao iz zemlje u kojoj sam naučio i vjerovao u sistem u kojem porezi postoje da bi država funkcionirala.

Švedska, kao i ostale skandinavske zemlje, ima visoke poreze, ali građanima nudi sigurnost i dobru uslugu. Meni je bilo logično da se radi po zakonu, jer je u Švedskoj alternativa zatvor, ali ovdje ljudi kontinuirano pronalaze načine kako zaobići zakonske obaveze. Danas je situacija bolja nego 2016. godine, kada sam se vratio, ali i dalje mi ste teško prihvatiti da ste, ukoliko radite sve po zakonu, u deficitu u odnosu na firme koje nađu način da taj isti zakon zaobiđu.

• Sedam godina poslije, od kojih su prve dvije-tri bile jako teške, kako ste to i sami u više navrata istakli, mislite li da je u bosanskohercegovačkom društvu moguće kreirati uvjete u kojima se ulaganje isplati i olakšati poduzetništvo? Iz Vašeg ličnog iskustva, šta je neophodno i ključno za uspješno poduzetništvo u Bosni i Hercegovini?

– Mislim da prvo moramo na neki način kroz popularizirati poduzetništvo. U Bosni i Hercegovini je konkurencija jako niska, zbog čega ljudi koji odaberu poduzetništvo imaju više mogućnosti. Osim toga, sve više internacionalnih investitora dolazi ovdje, jer su shvatili da će za isti novac mnogo više dobiti ovdje, nego, naprimjer, u San Franciscu, gdje je prosječna plata znatno veća. Također je neophodno mlade ljude što ranije početi poticati da idu u tom smjeru, kako bi se generirala nova radna mjesta.

Ono što mi je čudno su mladi ljudi koji konstantno govore da nema novca da nešto pokrenu. U dvadesetim godinama nisam razmišljao o tome kako ću dobijati ili tražiti novac, već kako ću ga stvarati. Za firmu koju sam pokrenuo još kao student nisam imao nikakve investicije, a od nje sam zarađivao dovoljno da sam u Švedskoj mogao lijepo živjeti, a ne u Bosni i Hercegovini.

Kada sam pokrenuo ZenDev, dobio sam investicije od USAID-a i UNDP-, i to mi je pomoglo da kupim neke stvari za office i pokrenem posao, ali nije bilo ključno za uspjeh i rast kompanije. Zbog toga mislim da je važno promijeniti taj način razmišljanja. Investicije znače, ali je neophodno misliti drugačije i uvijek sebi postaviti pitanje šta je to što mogu ponuditi i što će neko biti spreman da plati.

• Bosna i Hercegovina je trenutno outsourceing alternativa za Zapad, no Vi uvijek skrećete pažnju na dio koji se odnosi na biznis. Imamo li dovoljno znanja i kreativnosti da u budućnosti postanemo biznis centar?

– Mislim da možemo, jer primjeri drugih država nam pokazuju da se u nekom trenutku to znanje i iskustvo prenesu i da ljudi shvate da tu mogu i sami raditi. Poljska je, naprimjer, nakon što je desetak godina radila samo outsourceing za Njemačku, počela pokretati svoje biznise i prodaje svoje poizvode po svijetu.

• Vještačka inteligencija (AI) je trenutno neizostavna tema u svijetu tehnologije. Jedan od primjera gdje se aktivno primjenjuje jeste optimiziranje algoritama kako bi korisnicima predložio targetiran sadržaj. Koliko to utječe na Vaš rad, s obzirom na to da vam je SEO jedan od core biznisa? I koje je općenito Vaše mišljenje o AI-ju?

– Posljednjih 15 godina sam u SEO industriji i moram priznati da vještačka inteligencija jeste promijenila industriju. Nismo imali mnogo izbora. Jedino što smo mogli uraditi je prihvatiti da je situacija takva i početi razmišljati o tome šta možemo uraditi s našim proizvodom, da nam vještačka inteligencija bude benefit, a ne alat koji će uništiti naš proizvod. Naravno, ne znači da se to neće dogoditi i da Robinize [prvi bosanskohercegovački SEO alat kojeg su kreirali Senad Šantić i Hasib Alić] u jednom trenutku neće moći funkcionirati ili neće biti poželjan u industriji, ali istovremeno je to realnost IT-a i svijeta generalno. Kada se dogodi bilo koja promjena, uslijede priče o gubitku radnih mjesta. I to stoji, neka radna mjesta će se ugasiti, ali u isto vrijeme će se neka nova stvoriti.

Generalno, fantastično mi je to što je napravljeno, nisam vjerovao da će vještačka inteligencija toliko brzo doći do tog nivoa. U SEO biznisu se stvari jako brzo mijenjaju, ali je rano donositi zaključke, jer je riječ o veoma neistraženom polju. Mislim da će nam naredne dvije-tri godine pokazati šta će se desiti.