Nakon potresnih dešavanja jutros u Lukavcu gdje je maloljetnik pucao na nastavnika engleskog jezika, pristižu i prve reakcije prosvjetnih radnika koji su sa tugom i nevjericom primili ovu vijest.

“Ne znam šta se treba desiti da dođemo pameti i da shvatimo da smo izgubili kontrolu nad djecom i sistemom!? Nebitno je ko je u školskom odboru. Nebitno je kojoj stranci je “pripala” škola. Nebitni su bodovi koje škole “šminkanjem” dobijaju i popravljaju rejting! Nebitna je vise i politika i interesi uskog kruga ljudi. Sistem se mora mijenjati! Roditelji moraju biti roditelji. Nastavnici moraju biti nastavnici. Nastavnici ne smiju biti taoci ugovora na određeno vrijeme i trebaju zauzeti stav i prema učenicima i roditeljima i direktorima. A sistem, pored nagrada, mora imati i sankcije“, navela je profesorica Dženeta Omerdić sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

“I da! Ako ovo nije povod da društvo i zajednica odreagiraju, i ako ovo nije povod da se izađe na ulice i jasno stavi do znanja da je dosta sa devalviranjem sistema vrijednosti, onda ne znam šta jeste! Danas je to u OŠ Lukavac Grad. Sutra…? Moje misli i molitve su uz povrijeđenog nastavnika, njegovu porodicu, preplašene učenike i njihove roditelje, kolektiv škole koju sam davno pohađala i cijeli moj Lukavac”, dodala je profesorica Omerdić.

Njezina kolegica Senada Burgić je poručila da se njeguje nerad, a nerad svugdje stvara probleme.

“Njeguje se nerad, a nerad svugdje stvara probleme: u kući, u porodici, među vršnjacima, u društvu… Prepisivati u školi nije sramota. Svi smo u nekom lažnom merhametluku. Djeca su zbunjena sistemom vrijednosti koje smo mi odrasli postavili. Roditeljima nije dovoljno sto prirodno vole svoje dijete pa pred njih postavljaju svoje nemoguće ambicije. Zašto se djeci sad ne govori ono sto su nama govorili naši roditelji: ” Vrijedniji je dobar čistač ulica nego loš hirurg”.

Oglasila se i bivša radnica u prosvjeti, Ljubica Hodžić koja je kazala da pamti puno ljepše i srećnije dane iz perioda kada je ona radila u prosvjeti.

“Škola odavno nije ono što bi trebala biti… Prosvjetar sam i srcem i dušom… 40 godina rada u učionici je iza mene i pamtim puno srećnije i ljepše dane iz tog perioda… Nametanjem školama ovog i onog, podjela škola prema stranačkim željama, trka za certifikatima ovim i onim… i od kada je postalo važnije sve ono za čime prosvjetari trče van učionice, ne svojom voljom, sistem je to priredio… i mogla bih nabrajati u nedogled, dobili smo ovo što danas imamo. Svi moramo, namjerno ne kažem trebamo znati, da je u svemu tome najvažnije i najprimarnije ono što uradimo na času i da svojim đacima budemo uzor u svemu,da smo im podrška,da ličnim primjerom pokazujemo prave vrijednosti i da im damo na znanje da su oni mali,veliki ljudi koji zaslužuju sve ono najbolje i najljepše… i pričajte djeci o ljubavi, svaki dan i na svakom času… Može se to, jer ljubav je jača od svega ružnog i negativnog, ljubav znači voljeti život i ljude oko sebe…“.

(TIP/Izvor: N1)